US Open 2010. godine završio je pobjedom Rafaela Nadala nad Novakom Đokovićem u trileru u četiri seta. Mi, koji smo to pratili iz udobnosti svojih domova i kafića, počeli smo govoriti u Đokovićevu nedostatku uvjerenja da može pobijediti Nadala ili Federera, ili velike mečeve općenito. Bili smo potpuno nesvjesni onoga što će se dogoditi 2011., piše portal Sportskeeda.
Nismo mogli znati da ćemo svjedočiti jednoj od najvećih izvedbi u pojedinačnom sportu, ne samo u sljedećoj sezoni, nego u cijelom sljedećem desetljeću.
Uz malo padova i puno uspona, Đoković je postao najbolji teniser u historiji. Mnogima širom svijeta bilo je (i još je) teško prihvatiti ga kao GOAT-a dok istovremeno još igraju legende poput Rogera Federera i Rafaela Nadala. Ali Srbin je natjerao teniske fanove (čitaj: fanove Federera i Nadala) da prihvate njegovu veličinu.
S ukupno 60 ravnomjerno raspodijeljenih Grand Slam titula, ova su trojica dominirala tenisom kao nitko prije. A Novak Đoković bio je najdominantniji među njima u posljednjem desetljeću.
Popis pobjednika Grand Slamova pomalo je nadrealan. Nimalo iznenađujuće, jedina imena koja se ponavljaju na popisu su ova tri velikana, uz Andyja Murraya (3) i Stana Wawrinku (3). Ostalih igrača koji su osvojili samo jedan Grand Slam, kao što su Juan Martin del Potro (US Open 2009.), Marin Čilić (2014.) i Dominic Thiem (US Open 2020.), bilo je malo i pojavljivali su se u velikim razmacima.
Nema sumnje da teniska zajednica apsolutno obožava Veliku trojku i smatramo se najsretnijom generacijom jer smo svjedočili kako ova trojica igraju međusobno. Ali već dugo žudimo za pojavom nove, mlađe zvijezde.
Vidimo bljeskove tih zvijezda na uvijek nepredvidivom US Openu, ali većina ih s vremenom izblijedi. Naposljetku, nadmoć Velike trojke ostaje netaknuta.
Za mlađe igrače, poput Alexandera Zvereva, Danila Medvedeva, Mattea Berrettinija i Dominica Thiema, bilo je važno da neko od njih pobijedi člana Velike trojke u važnome meču. A nema važnijeg od finala Grand Slama.
I Thiemovo osvajanje US Opena 2020. bilo je važno, ali blijedi u usporedbi s ovogodišnjim trijumfom Medvedeva. Federer i Nadal tada nisu nastupali, a Đoković je diskvalificiran jer je pogreškom pogodio linijsku sutkinju, pa Thiem nije zapravo imao tako katarzički iskorak.
Ovo je bilo treće finale Grand Slama u karijeri za Medvedeva. U prethodna dva morao se zadovoljiti plaketom umjesto trofeja. A u jednom od njih nije uspio osvojiti ni set.
Tako se vraćamo na početak, na uvjerenje. Rasprave o Đokoviću i njegovom nedostatku uvjerenja prije 2011. vratile su se 10 godina poslije, ali ovaj put vode se o mlađim igračima.
"Mlađim igračima još fali uvjerenja za pobjedu". "Kad je zaista potrebno, Đoković/Nadal/Federer nadigrat će ove nove igrače". Mlađi igrači nemaju istu glad kao ova tri velikana, unatoč njihovoj dobi i tački karijere". Bilo je još puno takvih, samo grublje izrečenih izjava.
Ali pobjeda Danila Medvedeva nad Novakom Đokovićem na US Openu mogla bi konačno prekinuti te sumnje.
Kao teniski fanovi, nadajmo se da će ova pobjeda postati slična prekretnica onoj Đokovićevoj iz 2011., ne samo za Medvedeva, nego za cijeli niz mladih tenisera. Nadajmo se da će vjerovati u sebe i da zapravo mogu ostvarivati velike pobjede čak i dok je Velika trojka još prisutna.
