Veliki rat je tu - Rusija je napala Ukrajinu. Ova katastrofa je mogla biti spriječena, da Zapad još 2014. nije zatvarao oči. Posljedice ovog monstruoznog koraka će potresti svijet, piše Roman Gončarenko za Deutsche Welle.
Četvrtak 24. februara 2022. - ovaj dan nikada nećemo zaboraviti. Dan, kada je ludo rusko rukovodstvo odlučilo početi veliki rat protiv Ukrajine. Dan, za koji su se Ukrajinci i njihovi prijatelji širom svijeta već dugo pripremali, ali ipak nadali da nikada neće doći. Dan, kada je Kremlj jednostavno počeo rat u Evropi.
Mnogi se u čudu pitaju: kako je uopće moglo do toga doći? Odgovor daje navodni citat Winstona Churchilla: „Imali ste izbor između rata i sramote. Izabrali ste sramotu, a imat ćete rat.'' Razmjeri invazije ne ostavljaju nikakvu sumnju: ruske trupe su izvršile napad na Ukrajinu, baš kao i prije stotinjak godina kada je Ukrajina prvi put proglasila nezavisnost. Posljedice ovog monstruoznog koraka će potresti svijet.
Fatalna greška Zapada
Zapad snosi nimalo zanemariv dio odgovornosti za ovakav razvoj događaja, koji je počeo kada je Rusija prvi put od proglašenja neovisnosti 1991. napala Ukrajinu i anektirala Krim 2014. godine, Zapad je izabrao sramotu o kojoj je Churchill govorio. Čelnici SAD-a, Njemačke i drugih vodećih zapadnih zemalja zadržavali su ukrajinsku vladu i tražili od nje da se nipošto ne opire. Ruskog predsjednika Vladimira Putina ni pod kojim uvjetima ne treba „provocirati". Motiv: Tačno 100 godina nakon Prvog svjetskog rata Zapad se plašio novog svjetskog požara. Iako je to bilo razumljivo, ipak je to bila fatalna greška.
Rusija, opijena uspjehom na Krimu, nastavila je s ratom u Donbasu na istoku Ukrajine. Zapad, pak, nije bio voljan ni naoružati Ukrajinu (Njemačka je ovaj korak potpuno odbila) niti uvesti oštre mjere odmazde protiv Moskve. Tek nakon obaranja malezijskog putničkog aviona MH17 iznad Ukrajine došlo je do selektivnih sankcija usmjerenih na rusku ekonomiju. Ali čak i one su bili toliko ograničene i slabe da je Rusija došla do zaključka da vjerovatno može nastaviti - bez ozbiljnog protivljenja.
Vrijeme je da se pomogne Kijevu
I Ukrajina je podcijenila razinu ludila moskovskog vodstva i stav velikog dijela ruskog stanovništva koji Ukrajinu ne doživljava kao neovisnu državu. Ipak, mnogi Ukrajinci su se osjećali sigurno: „Mi smo susjedi, rođaci – Rusija se neće usuditi krenuti u otvoreni rat." Čak ni tada kijevska vlada nije prekinula diplomatske odnose s Rusijom, šaljući tako pogrešan signal svojim saveznicima na Zapadu. Pod motom: nije sve tako crno kao što izgleda.
Tako je propuštena šansa da se spriječi rat koji je sada počeo. Zapadni lideri su odlučili pregovarati s Rusijom u nadi da će umiriti agresora. Pri tom, ovaj pristup nikada u ljudskoj historiji nije bio uspješan. Propao je i u Ukrajini. Rusija je iskoristila prihode od svog izvoza nafte i plina za razvoj novog oružja i pripremu za apokaliptični rat – ne samo protiv Ukrajine, već́ i protiv Zapada u cjelini. Mnogo puta se na to upozoravalo. Sve se događalo otvoreno – Kremlj i njegovi propagandisti nikada nisu skrivali svoje namjere. Ali Zapad je odlučio zatvoriti oči. Lica zapadnih političara trebala da se crvenjeti od stida.
Ukrajina se ne vraća pod kontrolu Moskve
Sada je vrijeme da se isprave greške i svim sredstvima pomogne Ukrajini. Bit će borbe, krvoprolića, možda okupacije i dugog gerilskog rata. Ukrajina će izgubiti mnoge od svojih najboljih sinova i kćeri. Ali ona će preživjeti - u to nema nikakve sumnje. Ukrajinci se nikada neće pomiriti s tim da ih Moskva drži na uzici. To vrijeme je prošlo i neće se vratiti.
A Rusija? Put agresije kojim je Moskva krenula na Ukrajinu i cijeli zapadni svijet prije ili kasnije će se završiti katastrofom. Poslije toga, Rusija će možda imati priliku za novi početak. Ali sada su svi slobodoljubivi ljudi prije svega - Ukrajinci.
