Nakon prošlogodišnje premijere filma "Toma", priča o Tomi Zdravkoviću i Silvani Armenulić bila je glavna medijska tema, a Silvanina smrt i danas privlači pažnju. Svi su pričali o sudbinama dvije muzičke legende. Međutim, jedan detalj o Silvaninoj smrti mnogima je nepoznat. Danas se obilježava 46 godina od smrti legendarne pjevačice..
Žena Tome Zdravkovića Gordana je na "K1" izjavila da pretpostavlja da je njen suprug bio zaljubljen u Silvanu, ali da to nikada nikome nije rekao.
"Među njima je postojalo veliko prijateljstvo, ali ona je za njega bila nedostižna. Vjerujem da nikada nije imao hrabrosti ni da joj kaže da je voli. Kada je poginula, bio je očajan. Sjećam se da nam je Lepa Lukić to javila. Nikada ga takvog nisam vidjela, toliko tužnog", kazala je Gordana.
46. godišnjica
Legendarna Silvana Armenulić poginula je na današnji dan 1976. godine. Silvanine pjesme traju, publika njeguje sjećanje na nju, kao i njena kćerka Gordana Armenulić.
Među pjesmama narodne muzike retke su one koje mogu da pariraju numerama "Šta će mi život bez tebe, dragi", "Rane moje", "Srce gori jer te voli". Oni koji vole ovu vrstu pjesama i tuguju i vesele se uz njih, a oni koji vole "samo prave narodne note" neizostavno na listi omiljenih izvođača navode njeno ime- Silvana Armenulić. Postala je legenda, što zbog glasa, što zbog stila, što zbog tragedije kojom je u 37. godini prekinut njen život.
Životna priča o Silvani Armenulić završila se 10. okrobra 1976. godine. U 21.30 sati tog dana Jugoslavijom se proširila vijest da je pjevačica poginula u teškoj saobraćanoj nesreći na magistralnom putu Beograd–Niš kod Kolara.
Velika porodica
Nesreća je bila kobna po Silvanu, a u udesu su poginuli i Miodrag Jašarević, šef narodnog orkestra RTB-a, koji je te večeri bio za volanom, i Silvanina sestra Mirjana Barjaktarević, koja je bila u šestom mjesecu trudnoće.
Vijest o tragediji donijela je neopisivu tugu, a i danas kada se spomene ova nesreća, reakcije su iste i prati ih pitanje: "Zar je moralo baš tako?".
A priča o njoj je počela 18. maja 1939. godine u Doboju, kada je rođena kao Zilha Barjaktarević.
Odrasla je u velikoj porodici. Njena majka je rodila trinaestoro djece, Silvana je bila četvrto dijete, a četvoro njenih sestara i braće, nažalost je preminulo.
Teško je bilo njeno djetinjstvo. Kao mala oboljela je od smrtonosne difterije, ali je nekim čudom preživjela. Okružena siromaštvom imala je pravog heroja kraj sebe, majku Hajriju koja je je sama brinula o deci.
Silvanin otac se odao alkoholu i svu brigu o porodici prepustio supruzi. Kako je kasnije kao velika jugoslovenska zvijezda izjavljivala, "jedva je čekala da prestane da bude teret svojoj majci".
Čim se stvorila prilika, otišla je za Sarajevo kod tetke. Imala je 16 godina kada je počela da pjeva po kafanama.
Budući da je tada bila maloljetna, samo je uz dozvolu roditelja mogla da pjeva po kafanama. Dozvolu je i dobila, ali posle dugog negodovanja.
Teško je pjevati u kafani
Zilha je odabrala pjesmu, a harmonikaš Ismet Alajbegović Šerbo je zapazio njen talenat. Pozvao ju je u svoj orkestar.
Kćerka kao kafanska pjevačica nije bila želja majke Hajrije i oca Mehmeda. Da su znali da će Silvana postati jedna od najvećih pjevačica jugoslovenske narodne pjesme, sigurno bi drugačije razmišljali.
I počeo je tako Silvanin kafanski život. Kako je on zaista izgledalo, otkrila je pjevačica kasnije u jednom intervjuu.
"Danas se naježim kad uđem u kafanu. Trebalo je izdržati neprijatnosti i poniženja. Ko nije bio među pijancima, ne zna koliko je to strašno. To govorim ja koja sam pjevala u boljim lokalima, mogu da zamislim kako je onim pjevačicama u raznim prčvarnicama gdje ih većina gostiju gleda i sluša bez poštovanja". (Yugopapir").
Od Ilidže preko Loznice stigla je do Beograda, mjesta u kojem je kafanu zamijenila velika scena.
Prijestonica je raširenih ruku dočekala Zilhu, koja je muzičke stručnjake i beogradsku publiku osvojila i glasom i ljepotom.
Ali prije dolaska u Beograd, Zilhi, koja je je u međuvremenu promijenila ime u Silvana (odabrala je ime glumice Silvane Mangano, zvijezde njenog omiljenog filma „Gorak pirinač“) desio se jedan sudbonosni susret.
"Šta će mi život bez tebe, dragi"
Dok je Silvana pjevala u Leskovcu, naišla je jedne noći na mladića kako sjedi na klupi. Ispričao joj je da je došao je iz sela kako bi našao posao, ali da nije imao nimalo sreće. Sažalila se na njega.
Zamolila je upravnika hotela u kojem je nastupala da mladiću da neki posao. Nije je odbio.
Radeći u hotelu, momak se vremenom sprijateljio sa muzičarima i počeo je da pjeva. Ubrzo je za njegovo ime čula cijela Jugoslavija.
Mladić sa klupe bio je Toma Zdravković.
Silvani koja je preokrenula njegov život kasnije je poklonio pjesmu koja je obilježila njenu karijeru. U pitanju je numera "Šta će mi život bez tebe, dragi".
Prva ploča i desio se fenomen "Silvana Armenulić"
Kada je Silvana Armenulić počela da pjeva u hotelu "Grand" u Beogradu, moglo je da se nasluti da će napraviti veliku karijeru. U to vreme nastupi na ovom mjestu bili su stepenica do popularnosti.
I tako se desilo. Mnogi su željeli da slušaju Silvanu, koja je ubrzo snimila i prvi ploču za kuću "Diskos" iz Aleksandrovca. Ploča je prodata u 50.000 primjeraka.
Uslijedilo je i potpisivanje ugovora sa PGP-RTS-om, duetske ploče, sjajne reakcije publike, solo album za Jugoton 1967. godine, snimljen u saradnji sa kompozitorom Acom Stepićem, koji joj je i otvorio vrata "Granda", dvije singlice sa grčkim pjesmama, album izabranih izvornih narodnih i starogradskih pjesama sa Aleksandrom Trandafilovićem….
U Silvaninom glasu uživali su svi oni koji su bili na koncertima pjevača Beogradske estrade. Njihovi članovi su pored nje bili i njen prijatelj Toma Zdravkovića, Muharem Serbezovski i Ismet Krcić.
Zamislite kakav je to muzički doživljaj bio slušati ih na istom mjestu.
Pjevačici koja je za arhiv Radio Beograda snimila arhivske snimke sevdalinki šezdesetih godina, otvorila su se ne samo muzička, već i vrata televizije i filma. Filmovi "Koncert za komšije "(1973), "Milorade, kam bek" (1970), serije "Građani sela Luga" (1972), "Ljubav na seoski način" (1970) imali su jednu glavnu zvijezdu, Silavnu Armenulić.
Beograd, Sarajevo, Zagreb
Zahvaljujući pjesmama i ulogama, osvojila je Beograd i Sarajevo, ali i po njenom mišljenju, najtežu prepreku, Zagreb.
To osvajanje se dogodilo posle prikazivanja filma "Lov na jelene" (1972), u kojem je glumila pjevačicu Seku.
Zagreb je sa oduševljenjem prihvatio ovo ostvarenje. I svi su poslije njegove premijere pričali o jednom- kakva je Silvana u tom filmu. I nagrade su došle kao očekivan rezultata ogromne popularnosti.
Trijumfovala je na Beogradskom saboru, na Ilidži, na Saboru leta, a ona je sama o fenomenu "Silvana Armenulić" rekla sljedeće: "Kod mene i mog fenomena nije važan samo glas, već kompletna pojava, mislim ličnost, ponašanje, garderoba, lijep izgled. Zato me i prihvataju drugačije nego ostale pjevačice, zato je oko mene uvijek gužva".
Susret i brak sa Radmilom Armenulićem
Prema nekim navodima Silvana je bivšeg tenisera, a sadašnjeg teniskog stručnjaka, Radmila Armenulića, srela jedne večeri dok je pjevala u "Grandu".
Očarala ga je. Bila je u početku obazriva prema njegovim simpatijama, ali samo u početku. Počeli su da se zabavljaju, a poslije nekoliko mjeseci veze on ju je zaprosio, a zatim 26. oktobra 1961. oženio u Beogradu.
Silvana i Radmilo su 1964. godine dobili kćerku koja je dobila ime po njegovoj majci Gordani. Više godina poslije njene pogibije, Armenulić je izjavio da je Silvana bila nježna i brižna supruga, a godišnjicu njene smrti nikada ne zaboravlja. Poslije njenog odlaska, oženio se Mirom Pejić Armenulić, sa kojom je danas u braku.
Prijateljstvo ili rivalstvo sa Lepom Lukić?
Tih šezdesetih i sedamdesetih godina Jugoslavija je imala dvije velike zvijezde narodne muzike, Silavnu Armenulić i Lepu Lukić.
Da su jedna drugoj bile konkurencija, to im je posao nametnuo. A na pitanje da li je u privatnom životu među njima vladalo neprijateljstvo, Lepa je često odgovarala, na isti način, riječima da između nje i Silvane, i pored realnog rivalstva u muzičkoj profesiji, nikada nije bilo negativnih osjećanja. Naprotiv. Jedna druga su, kako je pričala Lepa Lukić, veoma cijenile.
Život ih je povezivao, pa i "poigravao" sa njima. Sudbina ili puka slučajnost, Lepa je kobnog dana kada je poginula Silvana, u posljednjem trenutku odlučila da ne krene na put sa njom.
Tragedija koju je doživjela njena kolegica veoma je uticala na nju. U jednoj televizijskoj emisiji 2013. izjavila se da poslije Silvanine smrti nikada nije usudila da sjedne za volan.
Misterija Silvanine smrti
Tugu koja je pratila Silvanin odlazak pratila su i brojna pitanja: "Kako je došlo do nesreće?", "Ko je te večeri zapravo bio za volanom?", pa čak i strašne pretpostavke da je pjevačicina smrt nije bila posljedica nesreće. Neka pitanja su i danas otvorena.
