Učenjem Jasina i Fatihe u šehidskom mezarju odata je počast žrtvama zločina nad Bošnjacima Zaklopače kod Milića koji je izvršen 16. maja 1992. godine.
Dževad Mahmutović, pomoćnik ministra za ljudska prava i izbjeglice u Vijeću ministara BiH izrazio je nezadovoljstvo radom Tužilaštva BiH na procesuiranju ovog zločina.
“U Zaklopači je 16. maja 1992. godine ubijeno 56 stanovnika od čega 15 maloljetnika. Narednog dana ubijena su još tri stanovnika i trojica ljudi koji su pokušali spasiti dvije žene koje su bile teško ranjene. Uspjeli su ih odvesti do bolnice u Vlasenici nakon čega su sprovedeni u logor Sušica i ubijeni. Masovno stratište je pronađeno 2004. godine, bilo je sekundarnog tipa, u neposrednoj blizini sela, a 2008. godine obavljena je kolektivna dženaza. Ono s čime smo tužni i nezadovoljni je rad Tužilaštva BiH na procesuiranju ovog zločina. Evo 30 godina poslije dočekali smo presudu koja je oslobađajuća. Sud je tako odlučio i koliko sam upućen u problematiku procesuiranja mogu reći da Sud BiH nije ni imao dovoljno argumentacije da presudi optuženicima jer je Tužilaštvo BiH loše radilo na predmetu. Prije svega Tužilaštvo Tuzlanskog kantona koje ga je na neki način uništilo, a poslije Tužilaštvo BiH, odnosno tužiteljica Dika Omerović, nije uspjela dokazati ubistva toliko nevinih žrtava”, kazao je Mahmutović, pomoćnik ministra za ljudska prava i izbjeglice u Vijeću ministara BiH, koji je prisustvovao današnjem obilježavanju zločina u Zaklopači.
Gotovo identičan zločin u Zaklopači počinjen je 1942. godine ali se, kako je kazao Mahmutović, šutilo o tome zbog čega će uskoro biti odštampana monografija koja će objediniti zločine iz 1942. i 1992. godine.
“Vjerujem u Boga, vjerujem u Sudnji dan i vjerujem da ćemo tamo svi jednog dana odgovarati”, kazao je Mahmutović.
Teško je očekivati, kako je rekao, da će žalba promijeniti presudu Suda BiH i da će ikada iko odgovarati za monstruozne zločine.
Zločin u Zaklopači preživio je Nijaz Hamidović, koji je 1992. imao nepunih 12 godina.
“Imao sam 16. maja 1992. godine nepunih 12 godina i bio sam u selu. Sjećam se gotovo svega. Uspio sam se s majkom sakriti, imao sam tu sreću, jer da su nas vidjeli danas bih ležao u ovom mezarju. Nakon 30 godina sramota je za cijelu civilizaciju, a kamoli za Tužilaštvo BiH i istražioce koji nisu uspjeli dokazati stravičan zločin. Nisu uspjeli dokazati ko je zločin naredio, ko izvršio, ko je prikrivao… Da su dali ljudima kojima to nije struka smatram da bi bez problema dokazali i našli prave krivce. To je po meni sramotno. Očekivali smo puno više od Tužilaštva BiH i istražnih organa, ali cijeli proces je od početka, tako da kažem, čudno izgledao, čudno je formiran predmet, tako da je to sramotno. Cijeli predmet su bazirali na svjedočenju ljudi koji su nešto vidjeli ili djelomično vidjeli i na osnovu toga formirali predmet. Bez ikakvih istraga. Oni koji su mogli dati konkretna imena i imati konkretno svjedočenje danas leže u ovom mezarju. Zato danas imamo izvršioce i naredbodavce koji slobodno hodaju i učestvuju u formiranju ambijenta u kojem živimo”, kazao je Hamidović, koji često boravi u Zaklopači gdje ima porodično imanje.
