Da su biljke superjunaci, moringa bi zasigurno bila jedna od njih. Iako je porijeklom iz podnožja Himalaje u indiji, moringa može uspijevati u većini tropskih i suptropskih regija.
To izdržljivo drvo dobro podnosi sušu, brzo raste, ima lišće koje se može koristiti kao gnojivo, a njezino sjeme može pomoći u pročišćavanju vode. Raste na osiromašenim zemljištima te je jedinstvena po tome što ponovno izraste nakon sječe. Osim toga, jedna je od rijetkih vrsta drveća koje daje plodove i u razdobljima bez kiše. Moringe osim u Indiji ima i na Filipinima, ali uzgaja se i u Aziji, Africi, Srednjoj Americi i na Karibima.
Moringa je hrana i lijek. Svaki se dio stabla može konzumirati; lišće i plodovi kao hrana; a sjeme, kora, cvijeće i korijenje kao lijek. Listovi su iznimno nutritivno bogati - sadrže 30 posto bjelančevina, esencijalne aminokiseline, kao i obilje vitamina i minerala. Na primjer, listovi moringe imaju 25 puta više željeza od špinata, a u tom dvoboju pobjeđuju i junetinu.
Osim toga, moringa ima i 7 puta više vitamina C od narandže, 10 puta više vitamina A od mrkve, 17 puta više kalcija od mlijeka, 9 puta više proteina od jogurta te 15 puta više kalija od banana.
Drvo moringe ima sjajnu sposobnost obrane od nametnika, kao i drugih, štetnih utjecaja u okolišu zahvaljujući fitohemikalijama koje ljude štite od različitih bolesti i tegoba. Kada se lišće usitni ili ga primjerice napadne kakav kukac, odbit će ga intenzivan i gorak okus. Bioaktivni spojevi u moringi nazivaju se izotiocijanati i slični su onima koji se nalaze u brokuli, kupusu i rukoli - što im daje malo papreni okus.
Iako se moringa stoljećima konzumira u jugoistočnoj Aziji, trebalo je proći puno vremena da je prepozna i ostatak svijeta. Veći broj naučnih studija o ljekovitosti biljke porastao je tek prije dvadeset godina. Danas je moringa dostupna kao prah koji se koristi kao dodatak prehrani. Osim što je moćan antioksidans i prirodni antibiotik, moringa je moćan biljni izvor željeza, a prema ajurvedi može pomoći u liječenju više od 300 bolesti.
