Crnogorska pravoslavna crkva (CPC) predala je tužbu Upravnom sudu kako bi se poništilo uvjerenje koje je Ministarstvo pravde priznalo eparhijama Srpske crkve u Crnoj Gori status pravnoga lica od početka XIII vijeka, kazao je Pobjedi Stevo Vučinić, potpredśjednik Mitropolije crnogorsko-primorske i zastupnik CPC, piše podgorička Pobjeda.
- Vladinim uvjerenjem, kao formalnim aktom, u kome Vlada tvrdi da je Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori osnovana 1220. godine, dakle, da joj je tradicija na crnogorskom prostoru duga 801 godinu, združene, Vlada i Beogradska patrijaršija pokušavaju da ponište materijalne činjenice oličene u crkvama i manastirima koje su gradili naši preci i knjaževina Crna Gora – smatra Vučinić.
On je poručio da protiv materijalnih činjenica nema argumenata jer su na „našim crkvama i manastirima, kao ktitori, upisani crnogorski vladari Ivan Crnojević i Balša
Balšić, pojedinci, grupe seljana, sela i crnogorska država, odnosno knjaz i kralj Nikola“.
Vučinić je istakao da se Srpska crkva kao ktitor ne pominje ni u jednom slučaju, ali se pominje Crnogorska pravoslavna crkva.
"Osnivačka povelja Cetinjskoga manastira koju mu je izdao Ivan Crnojević 4. januara 1485. godine je krsni list autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve, koja je taj status neporecivo stekla toga datuma", istakao je Vučinić.
Vučinić smatra da je ovaj vladin akt SPC dao dvije beneficije.
"Jednu, pravo da tvrdi da je najstarija institucija u Crnoj Gori, iz koje proishodi i pravo da arbitrira u političkim pitanjima što već radi i poriče postojanje Crnogorske pravoslavne crkve i drugo, da u vlasništvo Srbije upiše i nešto preostale crkvene imovine koja je iza Drugoga svjetskoga rata oduzeta crkvama i manastirima u korist raznih pravnih lica", smatra Vučinić.
On je naglasio da dvije eparhije, Crnogorsko-primorska mitropolija i Eparhija budimljansko-nikšićka u vlasništvu imaju 688 crkava, 80 manastira, Bogosloviju, 44 vjerske škole, 26 crkvenih horova, četiri knjižare, jedan radio, izdavačku kuću, jednu agenciju za poklonička putovanja, jedno dobrotvorno društvo i 20 kola srpskih sestara, sedam udruženja dobrovoljnih davalaca krvi, 14 bratstava pravoslavne omladine i četiri narodne kuhinje. Površina livada, pašnjaka i šuma, koje su joj takođe upisane u vlasništvo, odnosno na državu Srbiju, iznosi oko 12 kvadratnih kilometara.
"Crnogorska vlast svojevremeno ju je častila ne samo sa svom imovinom, nego i sa 14 miliona eura i Srbija isto toliko i sagradila joj saborne crkve u Podgorici i Baru. Istovremeno, ta ista vlast je Crnogorskoj crkvi, kao i Srpskoj, iz budžeta dodjeljivala po 4.200 eura i vodila tajni rat protiv nje, namjerna da je integriše u Srpsku, promijenjenoga imena u Pravoslavna crkva", kazao je Vučinić i dodao da je svim silama slamala autoritet Crnogorske crkve i poglavara, gospodina Mihaila.
Vučinić objašnjava da je zbog toga podrška javnog mnjenja Crnogorskoj crkvi iz 2004. godine od 35,4% svedena na prošlogodišnju od 12%.
On je istakao da je na kraju Srpska crkva opstruirala i da uđe u posjed placa za izgradnju saborne crkve u Podgorici, „s namjerom da je spriječi da ponese svoj krst i bude stožer okupljanja Crnogoraca“.
"Takva politika je posljedica široke zavjere državnih adresa protiv Crnogorske crkve i zasluga svih političkih partija iz bivše vlasti, tužilaštava, sudova, Uprave za nekretnine, takozvanih crnogorskih inteklektualaca koje su zanimale samo sinekure i nekih Crnogoraca čašćenih najvišim državnim priznanjima, koji su je, između ostaloga, u korist takozvane Pravoslavne crkve, namjerno ometali i omeli da dobije plac za izgradnju saborne crkve u Podgorici", smatra Vučinić.
"On je istakao da je to Amfilohijevo nasljeđe i temelji ,,srpskoga sveta“ u Crnoj Gori, „za koji nova vlast nema potrebe više ni prstom da mrdne - sve je završeno za vrijeme bivše“, istakao je on.
