Najgore od pandemije je možda prošlo, ali ekonomski naknadni potresi globalne krize, znatno pogoršani ruskim ratom protiv Ukrajine, znače da se povratak u normalu nigdje ne nazire, piše CNN.
"Uragan je upravo tamo niz put i dolazi nam", rekao je izvršni direktor JPMorgan Chasea Jamie Dimon u srijedu, dodajući upozorenje svojoj zlokobnoj ekonomskoj prognozi.
"Jednostavno ne znamo da li je mala ili superoluja Sandy. Bolje se pripremite."
Za razvijeni svijet, perspektiva ozbiljne recesije je duboko zabrinjavajuća. U siromašnijim zemljama, rastući strah - i već prisutna opasnost - je ono što Svjetski program za hranu naziva nadolazećom "katastrofom gladi".
Kada se ekonomije smanjuju, a stope siromaštva povećavaju, politički sistemi zadrhte. I to već vidimo u nekim zemljama.
Dok izlazimo iz stiska pandemije, počinjemo da uviđamo kako je koronavirus preoblikovao svijet. Ta slika je bila dovoljno zabrinjavajuća prije nego što je Rusija zadala udarac koji je gurnuo svijet unatrag.
Pandemija je prekrila lance nabavke jer su preduzeća smanjila ili potpuno zaustavila proizvodnju. Dostava i logistika su bili uhvaćeni u zamku, što je cijene još više dignulo. Promjene ideja o poslu navele su milione ljudi da napuste posao, mnogi od njih su odbijali da prihvate pozicije koje su mogli zauzeti prije krize, što je ozbiljno poremetilo tržišta rada. Vlade su pumpale gotovinu kako bi održale ljude na površini, podstičući inflaciju koja sada prisiljava centralne banka da podignu kamatne stope i poduzmu druge bolne mjere.
Dimon je govorio o američkoj ekonomiji, misleći na uticaj napora Federalnih rezervi da uguši rastuću inflaciju. Ali ekonomski odjeci dvostrukih kriza - pandemije i rata u Ukrajini - šalju šokove širom planete.
Dok neki u SAD brzo okrivljuju trenutnu administraciju za nevolje zemlje, činjenica je da gotovo svaki simptom koji pogađa američku ekonomiju pogađa i veći dio svijeta.
Cijene plina vrtoglavo rastu širom svijeta, kao i cijene hrane. Nedostatak osoblja postao je prokletstvo vlasnika preduzeća. Znakovi "Traži se pomoć" postavljeni su širom Amsterdama, Briža i bezbroj drugih gradova, a neka preduzeća skraćuju radno vrijeme zbog nedostatka radnika. Neadekvatno osoblje također uzrokuje beskrajne redove na aerodromima širom Evrope, kao što doprinosi otkazivanju letova u SAD.
Cijene plina su već rasle prije nego što je ruski predsjednik Vladimir Putin započeo invaziju na Ukrajinu. To je zato što su tokom pandemije, kada je gas pao ispod 2 dolara po galonu u SAD, proizvođači i rafinerije smanjili proizvodnju za skoro 40 posto. Neke rafinerije su čak i trajno zatvorene. Kada je privreda počela da se oporavlja, oni su se sporo podizali na prethodne nivoe.
Tada je Rusija, veliki proizvođač nafte, izvršila invaziju na Ukrajinu, a cijene nafte su još više skočile. Proizvodnja u SAD je povećana, ali nedovoljno.
Cijene hrane i glad su već bili na kriznim nivoima širom svijeta prije rata u Ukrajini, uz stalnu nestašicu đubriva - koju je također pogoršao ruski rat - pogoršavajući probleme proizvodnje. Oxfamova studija iz jula 2021. otkrila je šesterostruko povećanje broja ljudi koji žive u uslovima nalik gladi u odnosu na 2020., pri čemu je više ljudi umrlo od pothranjenosti nego Covid-a. Situacija se pogoršala otkako su ruske snage neke od ukrajinskih poljoprivrednih površina pretvorile u ratne zone, a zatim blokirale ključne ukrajinske luke kao što je Odesa i ukrale ukrajinsko žito, lišavajući globalna tržišta glavnog izvora osnovne hrane.
Politički uticaj je već upečatljiv. U Kolumbiji, gdje je pandemija desetkovala srednju klasu i poslala milione u siromaštvo, prvi krug predsjedničkih izbora prošle sedmice doveo je do šokantnog rezultata. Nakon decenija izbora predsjednika centra ili desnog centra, kolumbijski birači postavili su sto za drugi krug 19. juna između bivšeg ljevičarskog gerilca, senatora Gustava Petra, koji obećava duboke promjene, i Rodolfa Hernándeza, uglavnom nepoznatog 77-godišnjaka biznismen i bivši gradonačelnik kojeg neki opisuju kao kolumbijsku verziju bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, sa mizoginim stavovima i sklonošću kontroverzi.
S obzirom da većina Kolumbijaca iskusi nesigurnost hrane, a 40% živi u siromaštvu, birači su izabrali dvije figure protiv establišmenta, što je vjerovatno reakcija stanovništva traumatiziranog ekonomskim preprekama i pogoršanjem nejednakosti.
Kada ljudi dožive ekstremnu ekonomsku bol, često traže promjenu. I izgleda da dolazi promjena. Kolumbijci su na ivici.
Slične drame se igraju širom svijeta. Svaka zemlja je drugačija i svaka situacija uključuje više faktora. Ali ono što je neosporno jeste da se uticaj pandemije koronavirusa nastavlja na mnogo značajnije načine od naših iscrpljenih debata o tome da li da nosimo maske ili ne da se okupimo u kući sa prijateljima.
Nastavak članka čitajte OVDJE.