Hans Bergstrom, bivši glavni urednik vodećeg švedskog dnevnog lista Dagens Nyhetera, profesor je političkih nauka na Univerzitetu u Gothenburgu i član Kraljevske švedske akademije inženjerskih nauka napisao je tekst za portal AJB. On piše o švedskom modelu i odlukama vlasti te države.
Njegov tekst prenosimo u cijelosti:
Da li odluka Švedske da prezrivo odbaci nacionalnu izolaciju nudi određen način borbe protiv bolesti COVID-a 19 dok održava otvoreno društvo? Neuobičajeni odgovor na korona virus ove države popularan je u domovini, a hvale ga i neki u inozemstvu. Ali on je također doprinio jednoj od najvećih stopa smrtnosti od COVID-a 19, premašivši čak i onu u SAD-u.
Barovi i restorani u Štokholmu puni su ljudi koji uživaju u proljetnom suncu nakon duge, mračne zime. Škole i teretane su otvorene. Švedski zvaničnici su ponudili zdravstvene savjete ali su nametnuli mali broj sankcija. Nema zvaničnih smjernica koje preporučuju da ljudi nose maske.
Tokom ranih faza pandemije, vlada i većina komentatora ponosno su prihvatili ovaj „švedski model“, tvrdeći da je on izgrađen na jedinstveno visokim nivoima „povjerenja“ Šveđana u institucije i jednih u druge. Premijer Stefan Lofven je apelovao na samodisciplinu Šveđana, očekujući od njih da se ponašaju odgovorno bez potrebe za naredbama od vlasti.
Prema Pregledu svjetskih vrijednosti (WVS), Šveđani posjeduju jedinstvenu kombinaciju povjerenja u javne institucije i ekstremnog individualizma. Kako kaže sociolog Lars Tragardh, svaki Šveđanin „nosi svog policajca na ramenu“.
Tumačenje kauzalnosti
Ali nemojmo pogrešno protumačiti kauzalnost. Vlada nije svjesno osmislila švedski model za suočavanje sa pandemijom zasnovan na povjerenju u ugrađeni smisao za građansku odgovornost kod populacije. Zapravo su postupke osmislili birokrate i potom su ih branili kao svjedočanstvo švedskoj vrlini.
U praksi je ključni zadatak borbe protiv pandemije pao na jednog čovjeka: državnog epidemiologa Andersa Tegnella u Nacionalnom institutu za javno zdravstvo. Tegnell je pristupio ovoj krizi sa svojim setom snažnih uvjerenja o virusu, vjerujući da se on neće proširiti iz Kine, i kasnije, da će biti dovoljno pratiti pojedinačne slučajeve koji dolaze izvana. Stoga je hiljadama švedskih porodica koje su se vratile sa skijanja sa italijanskih Alpa krajem februara savjetovano da se vrate na posao i u školu ako nisu vidljivo bolesni, sve i ako su im članovi porodica zaraženi. Tegnell je zastupao stav da nema znakova da se virus širi u zajednici, i da stoga nema potrebe za većim mjerama ublažavanja. Uprkos italijanskom iskustvu, švedska skijaška odmarališta ostala su otvorena za stanovnike Štokholma koji su tamo odmarali i zabavljali se.
Tegnell je između redova natuknuo da će izbjegavanje drakonskih politika da se zaustavi širenje virusa omogućiti Švedskoj da postepeno stekne tzv. imunitet krda. Ova će strategija, naglasio je on, biti više održiva za društvo.
Švedska je vlada kroz cijeli ovaj proces ostala pasivna. To djelimično odražava jedinstvenu odliku političkog sistema u ovoj državi: snažno razdvajanje ovlasti između ministarstava centralne vlade i nezavisnih agencija. A „u cijelom tom haosu“ bilo je zgodno za Lofvena da prepusti Tegnellovoj agenciji da vodi glavnu riječ. Njeno samopouzdanje oko tog kako radi omogućilo je vladi da skine teret odgovornosti tokom sedmica neizvjesnosti. Štaviše, Lofven je vjerovatno želio pokazati svoje povjerenje u „nauku i činjenice“ tako što neće, kao američki predsjednik Donald Trump, osporavati svoje stručnjake.
Kritike stručnjaka
Treba istaknuti da su nezavisni stručnjaci u Švedskoj uveliko kritikovali izbor politike državnog epidemiologa. Dvadeset i dva najistaknutija profesora iz oblasti zaraznih bolesti i epidemiologije objavila su komentar u dnevnom listu Dagens Nyheter pozivajući Tegnella da da ostavku i apelujući na vladu da zauzme drugi kurs djelovanja.
Do sredine marta i sa velikom raširenošću virusa u zajednici, Lofven je bio prisiljen da se aktivnije uključi u problematiku. Od tada vlada pokušava sustići sve što je propustila. Od 29. marta je zabranila javna okupljanja više od 50 ljudi, a ranije je granica bila 500, i dodala je sankcije za nepoštivanje pravila. Onda su od 1. aprila zabranili posjete staračkim domovima, nakon što je postalo jasno da je virus pogodio gotovo polovinu štokholmskih ustanova za starije.
Ispostavilo se da je pristup Švedske bio pogrešno vođen iz najmanje tri razloga. Koliko god Šveđani bili krašeni vrlinama, u svakom društvu će uvijek postojati pojedinci koji to nisu, a kada je u pitanju veoma zarazna bolest, ne treba ih biti mnogo da nanesu veliku štetu. Štaviše, švedske su vlasti tek postepeno postale svjesne mogućnosti asimptomatičnog prenosa, i da su zaražene osobe najzaraznije prije nego što počnu pokazivati simptome. I treće, sastav švedske populacije se promijenio.
Nakon godina iznimno visoke imigracije iz Afrike i sa Bliskog istoka, 25 posto švedske populacije (2,6 miliona od ukupne populacije koja iznosi 10,2 miliona), nije porijeklom iz Švedske. Ovaj je udio još i veći u štokholmskoj regiji. Imigranata iz Somalije, Iraka, Sirije i Afganistana najviše je među umrlima od bolesti COVID-19. To je dijelom zato što postoji manjak informacija o ovoj bolesti na jezicima kojima govore imigranti. Ali još je važniji faktor veliki broj članova domaćinstava u nekim predgrađima sa pretežno imigrantskom populacijom, gdje postoji veća fizička bliskost između generacija.
Još je rano za puni obračun sa posljedicama „švedskog modela“. Stopa smrtnosti od korona virusa u Švedskoj je devet puta veća nego u Finskoj, gotovo pet puta veća nego u Norveškoj, i više nego duplo veća u odnosu na Dansku. U izvjesnoj mjeri, ove cifre mogu odražavati mnogo veću imigrantsku populaciju u Švedskoj, ali veliki nesrazmjer u odnosu na nordijske susjede je ipak i više nego očigledan. Danska, Norveška i Finska su nametnule stroge politike izolacije rano sa snažnim, aktivnim političkim vođstvom.
Sada kada COVID-19 hara po staračkim domovima i drugim zajednicama, švedska vlada je morala uzmaći. Drugi koje možda privlači „švedski model“ trebaju shvatiti da je glavna odlika tog modela veća stopa smrtnosti.
