Očito je da slijedi rat iscrpljivanja, a čak i neke savezničke zemlje sugeriraju da bi u Kijevu trebali razmisliti o sklapanju kakvog-takvog primirja, makar to znači i odustajanje od suvereniteta na 17 posto okupiranog područja države.
Može li se onda govoriti o "šoku, bijesu i umoru od rata nakon dvije godine agonije u Ukrajini", kao što je ovih dana objavio ugledni The Guardian, prema čijem su izvještaju "sumorne vijesti kako se približava druga godišnjica ruske invazije punog opsega još jedan znak da bi treća godina rata mogla biti najteža za Ukrajinu do sada".
Čini se da Ukrajinci ne dijele pesimističan narativ koji je sve prisutniji u zapadnim medijima, političkim krugovima, pa i najširoj javnosti. Naime, osamdeset i pet posto ih vjeruje da će Ukrajina pobijediti u ratu, no podijeljeni su oko toga što je pobjeda nad Rusijom, pokazalo je istraživanje sociološke službe Centra Razumkov koje je provedeno krajem januara.
Što se tiče rokova, među onima koji vjeruju u pobjedu, 20% vjeruje da će se to dogoditi do kraja ove godine, 40 posto ispitanika vjeruje da će pobijediti za godinu-dvije, 14 posto njih smatra da će rat trajati još tri do pet godina, a ima i jedan posto onih koji misle da oni osobno neće doživjeti ukrajinski trijumf. Ali također je sve više onih koji ne vjeruju da će se oporaviti tamošnje ekonomske prilike, pa je udio Ukrajinaca/ki koji očekuju pad životnog standarda porastao s 23 posto početkom 2023. godine na sadašnjih 33 posto.
Globalno poznati slovenski filozof Slavoj Žižek još je sredinom 2022. upozorio kako oni koji zagovaraju manju potporu Ukrajini i veći pritisak na tu zemlju da pregovara, uključujući prihvaćanje bolnih teritorijalnih odricanja, vole ponavljati da Ukrajina jednostavno ne može dobiti rat protiv Rusije. "To je istina, ali upravo u tome i jest veličina ukrajinskog otpora: riskirali su nemoguće, prkoseći pragmatičnim proračunima, a najmanje što im dugujemo jest puna podrška", ispravno je predvidio Žižek, što slijedi u nastavku.
A to je sve veća skepsa, više ne oko toga hoće li Ukrajina dobiti rat, nego može li uopće preživjeti sukob s nezajažljivom Rusijom i njenim imperijalnim ambicijama. Ili se treba odreći najmanje petine teritorija, planova o ulasku u NATO i EU, i de facto pretvoriti u državu-bantustan, koja bi morala slušati naredbe iz Moskve, prema željama Vladimira Putina?
Uostalom, sve je više mišljenja kako se Zapad poigrava idejom da Ukrajinu prepusti Putinu. Financial Times je izračunao da je zapadna pomoć Ukrajini pala za gotovo 90 posto u odnosu na 2022. godinu, a SAD i dalje odbija odobriti novu financijsku tranšu od 60 milijardi dolara. Posljedice takve politike su porazi u Avdiivki i dileme koliko dugo će ukrajinska vojska još biti sposobna efikasno odbijati ruske napade suočena s ogromnim manjkom granata.
Budući lideri
Neuspjesi u oslobađanju okupiranih područja otvorili su prostor nekima koji sebe vide kao buduće ukrajinske lidere, makar je pitanje koliko je to realno. Tako se Oleksij Arestovič, bivši savjetnik u uredu predsjednika Volodimira Zelenskog, izjasnio kao Rus u razgovoru s oporbenom ruskom novinarkom Julijom Latininom na njezinu Telegram kanalu. Prema Arestoviču, Rusi su "neetnički koncept", i "poseban tip civilizacije" koja pripada istočnom pravoslavlju i koja kao svoje glavne smjernice stavlja savjest i istinu.
Prema Arestoviču, svako može postati Rus - "Mongol, Afrikanac, Čečen, Burjat". "Uvijek kažem: ‘Ja sam Rus.‘ Svojevoljno sam odabrao pripadati ovoj civilizaciji. Etnički sam Bjelorus, majka mi je iz Rusije, građanin Ukrajine, ali sam odabrao pripadnost ovoj civilizaciji jer volim istinu, savjest i pravdu. Ne volim disciplinsko društvo", rekao je Arestovič.
Prije toga, on je pozvao Ukrajinu da pregovara s Rusijom i odustane od planova da "bude dio Zapada", kao i da najavi "zajedničku tužbu" protiv zapadnih zemalja. Prema njegovu mišljenju, Zapad "nije uzeo u obzir" interese Rusije šireći NATO, pa je pozvao Ukrajinu da pregovara s Rusijom i odustane od planova da "bude dio Zapada", kao i da najavi "zajedničku tužbu" protiv zapadnih zemalja. "Iz Bruxellesa i Washingtona aplaudiraju dok se dva majmuna ubijaju noževima.
U stvarnosti, sadašnji model Ukrajine je povijesno izgubljen i Putin neće stati. Stoga mu moramo pristupiti i ponuditi da zajedno podignemo tužbu protiv Zapada", objavio je tip koji je prije dvije godine vodio propagandni rat protiv Rusije, a sada se iz Monaka nudi Putinu za budućeg gubernatora Ukrajine.
U ovome se Arestovič dramatično razlikuje od Zelenskog i ljudi s kojima je radio do prije petnaest mjeseci. Za razliku od njega, ukrajinske vlasti ne vjeruju da je Rusija sposobna poraziti Ukrajinu, a u njihovoj slici svijeta situacija nije ni približno tako strašna kao što o tome već mjesecima pišu zapadni mediji. U Ukrajini se čak ne isključuje da će ruska vojska moći zauzeti čak i strateški važan grad Kupjansk, ali ni u tom slučaju fronta neće propasti, a Rusi se neće probiti u strateški važne smjerove prema Kijevu, Dnjepru ili Odesi.
Također, ukrajinske vlasti računaju da će biti moguće ponovno pokrenuti mobilizaciju i popuniti vojsku regrutima, nedostatak streljiva uskoro će se nadoknaditi bespilotnim letjelicama koje se masovno proizvode, a u 2025. zapadna vojna industrija će povećati proizvodnju.
Najavljeno je da 25. februara Zelenski planira održati sastanak s vojnim i političkim vodstvom Ukrajine kako bi se raspravljalo o budućnosti zemlje koja ulazi u treću godinu invazije punog opsega. Očekuje se da će na događaju, koji je predsjednikov glasnogovornik Serhij Nikiforov opisao kao "iskren razgovor o budućem putu Ukrajine 2024.", sudjelovati premijer, predsjednik parlamenta, Služba sigurnosti Ukrajine i šefovi ukrajinske Vojne obavještajne službe. "Razgovarat ćemo o različitim aspektima budućnosti Ukrajine, budućnosti naše vojske, njezinu razvoju, uvođenju modernih tehnologija, našoj EU, NATO integraciji, sigurnosnim jamstvima i poslovnoj podršci", rekao je glasnogovornik Zelenskog.
Glasina koja odnedavno kruži ukrajinskim političkim krugovima jest navodna priprema za imenovanje utjecajnog šefa predsjedničkog ureda Andrija Jermaka za premijera Ukrajine. Jermak se smatra drugom osobom u zemlji nakon predsjednika po utjecaju na gotovo sva pitanja javne uprave, iako njegov sadašnji službeni status formalno nije pretjerano bitan. Međutim, on je ambiciozan i mnogi misle da bi kao premijer, zahvaljujući širokim ovlastima, nakon nekog vremena postao konkurencija i Zelenskom u borbi za vlast u zemlji. Zbog toga je trenutni premijer Denis Šmigal tako dugo ostao na svojoj poziciji, jer cijelo vrijeme nije pokazivao političke ambicije i želju da postane najvažnija politička figura ili da ugrozi popularnost Volodimira Zelenskog.
Ali da slijede velike promjene u državi najavio je baš Zelenski, nedugo prije smjene Valerija Zalužnog s mjesta vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga Ukrajine. Rekao je da se Ukrajina suočava s "ponovnim pokretanjem vodstva", i to "ne samo vojnim" nego i političkim. Ubrzo je šef države zapravo potpuno promijenio zapovjedništvo Oružanih snaga Ukrajine. A sada bi, prema riječima Zelenskog, trebale početi neke promjene u drugim područjima.
"Ako se fronta može stabilizirati i više ne bude neuspjeha kao u Avdiivki, ako dobiju dovoljno financijske pomoći da održe proračun i gospodarstvo, ako kontrola države nad procesima u zemlji i vojsci bude približno jednaka na sadašnjoj razini, onda je malo vjerojatno da će Zelenski napraviti bilo kakve velike promjene. Ali ako se situacija znatno pogorša, ako protivnici počnu aktivno napumpavati temu 20. maja i njegova legitimiteta, ako postoji prijetnja destabilizacijom, onda može doći i do dosta drastičnih kadrovskih rješenja. Pa i dolaska Jermaka na čelo vlade, i drugih preslagivanja", najavio je dnevnik Ukrajinska Pravda.
Stvar je u tome da u političkim krugovima u Ukrajini vlada sve veća neizvjesnost o tome što će se dogoditi s legitimitetom predsjednika Zelenskog nakon 20. maja, kada mu istječe petogodišnji mandat. Protivnici tvrde kako će on tada postati nelegitiman predsjednik, štoviše uzurpator, budući da ukrajinski Ustav ne spominje zabranu predsjedničkih izbora tokom izvanrednog stanja, na što pobornici Volodimira Zelenskog uzvraćaju da u Ustavu stoji da predsjednik obnaša svoje ovlasti do stupanja na dužnost njegova novoizabranog nasljednika.
Budući da nije bilo izbora, to je netema, kako bi rekli neki u Hrvatskoj. S obzirom na to da Ukrajini nad glavom visi ruski mač, može se pretpostaviti da oko ovoga ipak neće biti većeg talasanja, osim u slučaju težih vojnih poraza, koji bi doveli u pitanje autoritet Zelenskoga kao vrhovnog zapovjednika.
Mobilizacija
Još je jedno važno pitanje na koje Ukrajina traži odgovor, a to je - mobilizacija. Prosječna dob pripadnika ukrajinskih oružanih snaga raste i sada se procjenjuje na 43 godine. Za usporedbu, u ratovima u 20. stoljeću, većinu ljudstva činili su muškarci od 20 do 30 godina, pa čak i mlađi. Čak je i danas prosječna starost većine zapadnih vojski znatno niža od ukrajinske: 2021. godine u SAD-u iznosila je 28 godina, a u Velikoj Britaniji je 31 godinu. Tako se ruskoj agresiji, trenutno uglavnom odupiru sredovječni muškarci, što ukrajinskim zapovjednicima ozbiljno otežava planiranje i provođenje akcija.
Ukrajinskim snagama nedostaje ljudstvo. Na prosinačkoj tiskovnoj konferenciji predsjednik Zelenski rekao je da je vojska predložila mobilizaciju dodatnih 450-500 hiljada ljudi, no donedavni glavni zapovjednik Oružanih snaga Ukrajine Valerij Zalužni odbio je potvrditi ove brojke, ali je napomenuo da je zahtjev za ljudstvom, o kojem su obavijestile civilne vlasti, formirao vojni vrh vodeći računa o sadašnjim i budućim potrebama vojske.
"Ta cifra uzima u obzir pokrivanje trenutnog nedostatka vojnika, formiranje novih vojnih jedinica, kao i predviđanje naših gubitaka koje bismo mogli pretrpjeti tokom 2024.", objasnio je Zalužni. Prema zakonu, snižava se donja dobna granica za mobilizaciju s 27 na 25 godina, glasanje će biti ovih dana, a zastupnici su uložili gotovo četiri hiljada amandmana.
U srijedu su ukrajinski mediji izračunali kako će usvajanje zakona obuhvatiti oko 850.000 obveznika. Ali puno je zanimljivije objašnjenje zbog čega u Ukrajini društvo tako rezolutno odbija slati na bojišnicu dvadesetogodišnjake, tjelesno nesumnjivo spremnije od generacije svojih očeva, koji su već dvije godine u rovovima. Razlog je - briga za budućnost nacije.
U Ukrajini postoji nepisani konsenzus prema kojem je prihvatljivo slati u rat muškarce koji imaju 40-45 godina, jer ih većina ima obitelj i djecu, dakle, ako i poginu, osigurali su potomstvo. Ali kada pogine mladić u ranim dvadesetima, ne umire samo on, nego i njegova loza jer iza sebe neće ostaviti nasljednike. Možda zvuči brutalno, no to je osnovni razlog zašto se Ukrajinci tako žestoko opiru snižavanju dobne granice za ratnu mobilizaciju, iako su svjesni da se netko jednostavno mora suprotstavljati Rusima.
A opet, nije sve tako crno. Koliko god se u medijima stanje u Ukrajini opisuje kao kaotično, posljednja izvješća Svjetske banke nude umjereni optimizam, naravno, uzimajući u obzir da se radi o zemlji u brutalnom ratu. "Vlada i narod Ukrajine pokazali su izuzetnu otpornost suočeni s razaranjima.
Ukrajinska će ekonomija vjerovatno porasti za 3,5 posto 2023., nakon što se smanjilo za gotovo 30 posto 2022., zahvaljujući kontinuiranoj potpori donatora, stabilnijoj opskrbi električnom energijom, povećanoj državnoj potrošnji, boljoj žetvi i preusmjeravanju dijela izvoza preko zapadnih granica zemlje", navela je Svjetska banka uz dodatak da, "unatoč ratu, Ukrajinci šalju djecu u školu, održavaju poslovanje i pružaju kritične zdravstvene usluge".
No, Ukrajini su hitno potrebna ulaganja za popravke energetske infrastrukture, cesta, mostova, stambenih objekata, škola i klinika. Brza procjena štete i potreba, koja je objavljena u marta, procijenila je da troškovi obnove i oporavka iznose 411 milijardi dolara u sljedećih deset godina. Ovaj iznos ne uključuje ono što je potrebno kako bi se pomoglo ukrajinskoj vladi da zadovolji osnovne potrebe svojih građana kao što su isplata mirovina, održavanje bolnica otvorenim i zadržavanje djece u školama, zaključili su stručnjaci Svjetske banke, prenosi Jutarnji.
Dramatične promjene desile su se i na religijskom planu. Iako to Rusija osporava, Pravoslavna crkva Ukrajine je najveća vjerska zajednica u Ukrajini, ako se govori o broju vjernika. Otprilike tri četvrtine ukrajinskih građana izjašnjavaju se kao pravoslavci, a više od polovice - otprilike 55% svih anketiranih stanovnika Ukrajine - izjašnjava se kao vjernici Pravoslavne crkve Ukrajine, koja od osnivanja ne želi imati veze s Rusijom.
S druge strane, prema dostupnim podacima, nakon početka prošlogodišnje agresije Rusije na Ukrajinu, sada se samo između 2 i 4 posto ispitanih izjašnjava kao pristaše Ukrajinske pravoslavne crkve, donedavno s prefiksom Moskovske patrijaršije i bliske Ruskoj pravoslavnoj crkvi. Iako je situacija teška, Ukrajina se u protekle dvije godine definitivno emancipirala kao hrabra i samosvjesna država i nacija, a to im više nitko neće moći oduzeti.
