Ekonomija

Četverodnevna radna sedmica u svijetu je hit: Nikakav novac ne bi me vratio na pet radnih dana

Četverodnevna radna sedmica tipka na laptop u uredu

Četverodnevna radna sedmica za istu plaću bila je tema pilot-projekta provedenog u Velikoj Britaniji. Desetine tamošnjih firmi učestvovalo je u šestomjesečnom probnom periodu četverodnevne radne sedmice. Kakvi su dojmovi?

Dovoljno je reći da se nadređenima i zaposlenicima ta praksa toliko svidjela da su taj model rada odlučili i zadržati. Zapravo, 15 posto zaposlenika koji su učestvovali reklo je da ih 'nikakva količina novca' ne bi uvjerila da se vrate raditi pet dana u sedmici.

Gotovo 3.000 zaposlenika učestvovalo je u pilot-programu. Organizirala ga je grupa 4 Day Week Global, u saradnji s istraživačkom grupom Autonomy te istraživačima s Boston Collegea i Univerziteta u Cambridgeu.

Firme koje su učestvovale mogle su isprobati različite metode za 'smisleno' skraćivanje radne sedmice svojih zaposlenika – od davanja jednog slobodnog dana u sedmici do smanjenja radnih dana u godini na prosječna 32 sata sedmice. Ali, morale su osigurati da zaposlenici i dalje primaju 100 posto plaće.

Većina Nijemaca želi četverodnevnu radnu sedmicu, ako broj radnih sati ostane isti

Na kraju eksperimenta, prema rezultatima objavljenima u utorak, zaposlenici su izvijestili o raznim prednostima vezanim uz njihov san, nivo stresa, lični život i mentalno zdravlje. Prihodi firmi 'ostali su uglavnom isti' tokom šestomjesečnog probnog perioda. U prosjeku su porasli za 35 posto u poređenju sa sličnim periodom iz prethodnih godina. Smanjio se i broj otkaza.

Od 61 firme koje su učestvovale u ispitivanju, 56 ih je reklo da će nastaviti s primjenom četverodnevne radne sedmice nakon završetka pilota. Njih 18 reklo je da će to biti trajno. Samo tri firme nisu planirale nastaviti ni s jednim elementom četverodnevne radne sedmice. Rezultati će vjerovatno vratiti pažnju na kraću radnu sedmicu kao moguće rješenje za visok nivo burnouta (izgaranja) zaposlenika i fenomena 'velike ostavke', pogoršanog pandemijom koronavirusa.

Rezultati istraživanja u Velikoj Britaniji temelje se na rezultatima ranijeg, manjeg pilot-projekta obavljenog u novembru, koji je također koordinirao 4 Day Week Global. Taj eksperiment, u kojem je učestvovalo 30-ak firmi i 1.000 zaposlenika u nekoliko zemalja, rezultirao je povećanjem prihoda, smanjenjem izostanaka s posla i ostavki te poboljšanjem dobrobiti zaposlenika. Niti jedna od firmi koje su učestvovale nije se planirala vratiti na petodnevna radna sedmica nakon završetka pilota.

Globalna kampanja

Grupa 4 Day Week Global koordinira ove pilot-programe kao dio svoje globalne kampanje za poticanje većeg broja firmi da prijeđu sa standardnog 40-satne radne sedmice na 32-satni model za istu plaću i beneficije. Britanski pilot-program uključio je dvostruko više firmi i gotovo tri puta više zaposlenika nego prethodni pilot i najveći je te vrste.

Koristi za učesnike proširile su se izvan ureda - na lične živote zaposlenika. Oni koji su učestvovali bili su manje skloni izjavama da smatraju da nemaju dovoljno vremena u sedmici za brigu o djeci, unucima i ostalim bližnjima. Vrijeme koje muškarci provode brinući se o djeci povećalo se više nego dvostruko u odnosu na žene. To ukazuje na pozitivne učinke kraće radne sedmice na ravnopravnost spolova. No nije spomenuto je li se što promijenilo po pitanju kućanskih poslova. Na kraju pilot-projekta zaposlenicima je postavljeno pitanje koliko bi novca trebali dobiti od sljedećeg poslodavca da se vrate na petodnevnu radnu sedmicu. Gotovo trećina rekla je da bi zahtijevala povećanje plaće od 26 do 50 posto. Osam posto reklo je da bi željeli 50 posto višu plaću.

Porodični život

Bolja ravnoteža između poslovnog i privatnog života razlog je zbog kojeg je Michelle, 49-godišnja direktorica koja je željela ostati anonimna, insistirala na četverodnevnoj radnoj sedmici kada se prijavila za trenutnu poziciju. Nakon što je 2015. godine radila tri, a potom četiri dana, kada se vratila s porodiljnog dopusta primijetila je 'veliku' razliku vrativši na petodnevnu sedmicu radeći za drugu firmu tokom pandemije.

'Odjednom mi se učinilo da se cijeli moj život vrti oko posla', kaže ona. Bila je 'blizu burnouta'. Kada joj je istekao ugovor u toj firmi, budućim poslodavcima je jasno dala do znanja da želi raditi četiri dana sedmično. Na sadašnjoj poziciji ima slobodan petak i plaćena je 80 posto onoga što bi zaradila da radi pet dana. 'Osjećam se kao da mogu disati', rekla je. 'Osjećam se kao da nisam stalno u zaostatku sa svojim porodičnim životom. Više se ne osjećam krivom. Više ne zbijam sve poslove i obaveze u dva dana', rekla je za Washington Post.

Dodatno slobodno vrijeme posebno je korisno za brigu o djeci, kaže ona. Ima devetogodišnjeg sina s poremećajem iz autističnog spektra. Na svom prethodnom poslu, kada je radila tri ili četiri dana sedmično, dodatno vrijeme 'značilo je da ga može pokupiti iz škole i provoditi više vremena s njime'. 'To čini veliku razliku za roditelje', naglasila je.

Model koji nije izvediv za sve industrije

Iako je model četverodnevne radne sedmice dobio na snazi, još uvijek nije standardna praksa na globalnom nivou. Veliki dio istraživanja o njegovoj primjeni ograničen je veličinom. Većina firmi koje su učestvovale u britanskom ispitivanju bile su male – 66 posto imalo je 25 ili manje zaposlenika.

Devedeset posto zaposlenika koji su učestvovali u ispitivanju bili su bijelci, a 68 posto imalo je najmanje dodiplomski studij. Protivnici četverodnevne radne sedmice kažu da, iako bi taj model mogao koristiti nekim radnicima, nije izvediv za sve, uključujući one u ključnim industrijama kao što su zdravstvena njega i njega o djeci. Te se industrije ionako već suočavaju s nedostatkom osoblja. Neki bi radnici radije radili više i zaradili više. A neki skeptici pak vjeruju da bi se produktivnost zaposlenika s vremenom smanjila ako bi četverodnevnu radnu sedmicu postao službeni model rada u firmama.

Zagovornici te politike naglašavaju da ne postoji univerzalna mjera za sve. Prednosti kraće radne sedmice mogle bi odjeknuti u cijelom društvu. Smanjile bi troškove zdravstvene skrbi i emisije štetnih plinova zbog svakodnevnog putovanja na posao. Njihove ideje postaju sve popularnije. U toku je nekoliko velikih ispitivanja modela kraće radne sedmice širom svijeta.