Svakog trenutka svakom razumnom postaje sve jasnije - koronavirus se može zaustaviti, ali za to su potrebne inteligentne, učinkovite i nerijetko radikalne mjere. Dokazuje to primjer Južne Koreje kojoj je prijetila katastrofa, a koja je u silaznoj putanji s brojem zaraženih.
Rani znaci krajem februara bili su alarmantni, broj zaraženih s nekoliko desetaka premašio je stotine, potom i hiljade. Na vrhuncu epidemije zabilježeno je više od devet stotina slučajeva u jednom danu, a samo sedmicu kasnije broj zaraženih počeo se smanjivati. Ove nedjelje zemlja je prijavila samo 64 slučaja.
Time je Južna Koreja postala jedina zemlja uz Kinu kojoj je pošlo za rukom suzbiti infekciju, piše NY Times u ekstenzivnom tekstu u kojem se objašnjava kako je tačno ova država upotrebom "agresivnog javnog zdravstva" uspjela pobijediti epidemiju. Pritom je, naglašavaju, sve to uspjela bez drakonskih mjera ograničavanja kretanja i govora kao u Kini ili opće samoizolacije poput nekih od evropskih zemalja.
Njihove napore pohvalio je i čelnik Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) Tedros Adhanom Ghebreyesus, rekavši kako je to "dokaz da se može" i pozvavši druge nacije da se ugledaju u njihov primjer.
Jednostavna upustva
Sve to učinilo je južnokorejskog predsjednika Moon Jae-Ina vrlo "popularnim" među stranim državnicima. Francuski predsjednik Emmanuel Macron te Stefan Lofven, švedski premijer, nazvali su ga kako bi zatražili detalje o provedenim mjerama. A mjere hvale i američki bivši visoki dužnosnici. Južna Koreja dala im je jednostavna uputstva.
Lekcija 1. - Interveniraj brzo, prije krize
Samo sedmicu dana nakon što je potvrđen prvi slučaj državni dužnosnici sastali su se s predstavnicima farmaceutskih kompanija. Naložili su im da krenu izrađivati setove testova na koronavirus, obećavši im punu podršku. U samo dvije sedmice, dok su potvrđeni slučajevi još bili u dvoznamenkastim brojevima, Koreja je distribuirala hiljade testova dnevno.
Sada ih proizvodi oko 100 hiljada dnevno i u pregovoru su sa 17 zemalja da ih izvoze, što de facto znači da bi na koronakrizi mogli i zaraditi. Također, hitno su poduzete mjere u Daegu, gradu od 2,5 miliona stanovnika gdje se zaraza proširila kroz lokalne crkve.
- Saznali smo glavni izvor infekcije što nam je omogućilo da se protiv virusa borimo bez radikalnog ograničavanja kretanja stanovništva. Ujedno je odmah proglašena nacionalna kriza. Da smo za krizu saznali kasnije, stvari bi bile puno gore - rekao je epidemiolog Ki Mo-ran.
Lekcija 2. - Testiraj rano, često i sigurno
Južna Koreja testirala je više stanovnika nego ijedna druga zemlja na svijetu, čime su došli u situaciju da mogu na vrijeme izolirati sve sumnjive slučajeve i dati im brzu pomoć nakon što se otkrije da su zaraženi. Kako navodi NY Times, zemlja je provela oko 300 hiljada testova, što je 40 puta više nego Sjedinjene Američke Države (gledano po broju stanovnika).
„Testiranje je ključno za rano otkrivanje virusa jer minimalizira mogućnost daljnjeg širenja virusa. To je ključ malene smrtnosti od koronavirusa u Južnoj Koreji“, rekao je južnokorejski ministar vanjskih poslova Kang Kyung-wha novinarima.
Pritom su, kako bi rasteretili bolnice, vlasti otvorile više od 600 centara u kojima je bilo moguće provesti testove na koronavirus. Osim što su time ubrzali testiranja, smanjili su izloženost zdravstvenih djelatnika. Na 50 mjesta uvedena su "drive in" testiranja - pacijenti su testirani u desetominutom postupku pri čemu uopće nisu napuštali vozila. Vozačima su dali upitnik, izmjerili im temperaturu i uzeli brisove. Nalazi su bili gotovi za nekoliko sati.
Razmišljalo se i o stranim gostima kojima je omogućeno skidanje mobilne aplikacije putem koje su mogli provjeriti spadaju li prema simptomima u rizičnu skupinu. Hoteli, uredi i poslovne zgrade koriste termalne kamere kako bi ustanovili ima li netko visoku temperaturu, a temperaturu su provjeravali i restorani prije nego bi pustili goste unutra, piše NY Times.
Lekcija 3. - Praćenje kontakata oboljelih, izolacija i nadzor
Kada je neko potvrđeno pozitivan na koronavirus, slijedi treća faza. Provode se mjere identifikacije, praćenja i - ako je nužno - izolacije svih osoba s kojima je zaraženi bio u kontaktu. Južnokorejske vlasti tokom epidemije MERS -a razvile su alate i vještine praćenja oboljelih koje uključuju nadzor oboljelih putem sigurnosnih kamera, zapisa kreditnih kartica i podataka iz GPS uređaja njihovih automobila i mobilnih telefona.
Također, građane su o razvoju situacije obavještavali putem društvenih mreža. Kada bi se ustanovilo kretanje oboljelog, na mobilne telefone dobivali su informacije gdje su se kretali, čak i koje su autobuse koristili, a ako je bilo moguće doznati građanima je rečeno i je li oboljeli koristio zaštitne maske. Razvijena je i aplikacija koju moraju koristiti oni u samoizolaciji, a ako bi pacijent napustio kuću, bio bi kažnjen s oko 2.500 KM.
Pritom valja istaknuti kako je većina građana spremno prihvatila ove mjere koje, istini za volju, ozbiljno narušavaju privatnost. S druge strane, sve to dovelo je do stope smrtnosti manje od jedan posto, uvjerljivo najmanje na svijetu.
Lekcija 4. - Računaj na pomoć javnosti
Nijedna zemlja nema dovoljno zdravstvenih radnika da svima mjere temperaturu, pa tako ni Južna Koreja. Zbog toga su vlasti zamolile građane za pomoć. Televizijske emisije, radio, internet portali te javni razglasi poslužili su da vlasti obavještavaju građane o važnosti nošenja maski, izbjegavaju socijalne kontakte...
Angažirani su i brojni volonteri, a sve je rezultiralo povjerenjem javnosti u državne službe.
Zanimljivo je da NY Times postavlja pitanje jesu li ove mjere moguće u drugim zemljama? Južnu Koreju smatramo bogatom i visokotehnološko razvijenom zemljom. No, list tumači kako je od sedam najpogođenijih zemalja svijeta njih pet čak bogatije od Južne Koreje, a tehnologija koja je korištena usporediva je, kažu, sa "tehnološkim dostignućem gumenih rukavica".
Ključno je, ističe se, politička volja te volja javnosti da pristane na ove mjere.
Vrijeme reakcije je pritom - najvažnije.
