Postoje nedvosmisleni epidemiološki podaci koji povezuju kardiovaskularne, metaboličke, upalne, psihijatrijske i degenerativne bolesti s manjkom sna ili poremećajima cirkadijanog ritma. Manjak sna slabi imunološki sistem, povećava sklonost infekcijama i nastanku tumora. Učinkovitost vakcina je slabija nakon neprospavane noći. Manjak spavanja je priznati karcinogen…
Činjenica je da bi ljudi trebali trećinu života provesti spavajući te da je spavanje, kao i uzimanje vode i hrane, nužno za preživljavanje. S obzirom na to da je spavanje jednako važno stanje organizma kao i budnost, povezanost brojnih bolesti s poremećajima spavanja ne iznenađuje. Do sada je oko 80 bolesti povezano sa spavanjem, a nauka se i dalje fokusira na otkrivanje cirkadijane komponente u sve većem broju bolesti ili fizičkih disfunkcija. Kronofarmakologija je već iznjedrila upute o primjeni lijekova za mnoga stanja koja prate promjenjivost učinka terapije u 24-satnom ritmu.
Ritmička usklađenost
Svi procesi u organizmu odvijaju se ritmički, a najočitiji primjeri su manje- više stabilni srčani ritam i ritam disanja. Metabolički, hormonalni i imunološki procesi osciliraju mnogo sporije. Većina ih oscilira dnevnom, cirkadijanom ritmu koji kod ljudi traje malo više od 24 sata. Isto tako, pojedini simptomi bolesti češće se javljaju u određeno doba dana. Na bol smo najosjetljiviji noću, raspoloženje nam je najniže obično ujutro nakon buđenja, tjelesna temperatura raste uvečer, kao i nemir kod oboljelih od demencije. Manjak sna i poremećaji cirkadijanog ritma česti su okidači za pojavu glavobolje i epileptičkih napada. Posebna vrsta glavobolje, tzv. klaster glavobolja, javlja se u isto doba godine, u skupinama, i to obično u prva dva sata nakon usnivanja. Migrena i neki oblici epileptičkih napada također pokazuju cirkadijanu komponentu. Jedan tip epileptičkih napada javlja se isključivo u snu, i to u tačno određenoj fazi spavanja. Za sva ta zapažanja postoje objašnjenja utemeljena na cirkadijanoj fiziologiji. Na primjer, krvni pritisak i srčana frekvencija rastu pred buđenje pripremajući nas za nadolazeći dnevni stres, jednako kao i pojačana aktivnost trombocita i sklonost zgrušavanju krvi. Time se tumači najviša učestalost moždanih i srčanih udara u jutarnjim satima. Svaki nametnuti poremećaj ritmičke aktivnosti poput rada u smjeni ili nagle promjene vremenskih zona (jet-lag) povećava vjerovatnost moždanih i srčanih udara, što je, vjeruje se, posredovano hroničnom upalom. Poznato je i da raste učestalost infarkta u sedmicama nakon promjene sata u proljeće, kada spavamo jedan sat kraće. Neke bolesti pokazuju sporije, sezonske varijacije što je naočitije kod poremećaja raspoloženja koji su najčešći u rano proljeće. Zanimljiva je i povezanost veće učestalosti shizofrenije kod osoba rođenih u rano proljeće, no objašnjenje za taj fenomen nemamo.
Pretilost - disrupcija sna i cirkadijanog ritma
Manje je poznato da manjak sna pogoduje nastanku prekomjerne tjelesne težine i pretilosti. Slično je i s uzimanjem hrane u pogrešno vrijeme, odnosno jedenjem noću.
Osobe kojima nedostaje sna sklonije su uzimati masniju i slađu hranu te nakupljanju masnih naslaga. Uz to, ako jedemo kasno navečer i noću, remeti se ravnoteža hormona povezanih s osjećajem gladi i sitosti (grelin i leptin) te postajemo skloniji nakupljanju viška kilograma i razvoju inzulinske rezistencije koja prethodi nastanku šećerne bolesti tipa 2. To se događa i kod ljudi koji rade noću i u smjenama. Iako je, na primjer, prema tradicionalnoj ajurvedskoj medicini vrijeme uzimanja hrane izuzetno bitno za zdravlje pa se savjetuje ne jesti nakon zalaska sunca, tek se u novije vrijeme, uz različite režime prehrane i tjelovježbe, počinje razumjeti važnost spavanja i poštovanja dnevno-noćnih ritmova u prevenciji i terapiji pretilosti i prekomjerne tjelesne težine.
Važno je i kada se uzima pojedini lijek
Sve se češće razmatra i vrijeme uzimanja terapije u cilju učinkovitijeg liječenja.
Kronofarmakologija proučava utjecaj bioloških ritmova na djelovanje lijekova, tj. na učinkovitost i nuspojave. Odavno je poznato da je neke lijekove, poput diuretika, antihipertenziva i lijekova za šećernu bolest poželjnije uzimati u određeno doba dana. Međutim, tek se u novije vrijeme pokazalo da efekat nekih onkoloških lijekova, odnosno citostatika, ovisi o dobu dana. Ili, na primjer, acetilsalicilna kiselina najbolji efekat protiv sljepljivanja trombocita ima ako se uzima navečer jer koštana srž najviše trombocita proizvede noću. Slično se veći zaštitni efekat nekih antihipertenziva na pojavu srčano-žilnih komplikacija postiže ako se uzimanju navečer.
Medicina spavanja i cirkadijana medicina puno se istražuju. Međutim, praktična primjena stečenih spoznaja bitno zaostaje za rezultatima naučnih istraživanja. Zanemaruju se i konkretni epidemiološki podaci koji nepobitno povezuju poremećaje spavanja i cirkadijanog ritma s poremećajima funkcije svih organskih sistema i kraćim životnim vijekom, povećanom učestalošću nezgoda u saobraćaju i na radu, pa i slabijim školskim uspjehom djece i adolescenata.
Ovaj dio medicine pun je potencijala za napredak ne samo u smislu prevencije nego i liječenja. Uvažavanjem činjenice da je naše funkcioniranje neodvojivo od prirodne sredine, usklađivanje s prirodnim ritmovima, možda i njihova manipulacija, može pomoći u područjima medicine gdje nam se čini da smo zapeli i gdje nema konkretnih ni učinkovitih metoda liječenja, što je nažalost slučaj s većinom neurodegenerativnih bolesti.
Spoznaje medicine spavanja i cirkadijane medicine su neodvojive i jednako važne u prevenciji bolesti kao i pravilna prehrana i tjelovježba. Regulacija cirkadijanog ritma, što je prilično jednostavno i postiže se ponašajnim metodama (pridržavanje higijene spavanja, aktivacijom i uzimanjem hrane u optimalno doba dana) na nivou cijelog organizma povećava kvalitetu života i produžuje životni vijek.
Alat za oporavak
Mijenjaju se trendovi u vježbanju, nastaju novi oblici rekreacija, svakih nekoliko godina preporučuju se nove dijete za mršanje, u pravilu s kratkotrajnim efektima. Malo koji zdravstveni profesionalac obraća pažnju na važnost spavanja i poštivanja endogenih bioloških ritmova u postizanju i održavanju zdravlja. Ne uvažava se ni općepoznata i naučno potvrđena činjenica da je kvalitetan i dovoljno dug san nužan za oporavak od povreda i bolesti. Najteži bolesnici u jedinicama intenzivnog liječenja cjelodnevno su izloženi jakom svjetlu i buci, što sigurno usporava liječenje. Vrijeme davanja lijekova i drugi terapijski postupci prilagođavaju se radu na odjelima, a ne medicinski i biološki uvjetovanim karakteristikama bolesti i pacijentu. Prilikom planiranja organizacije rada u zdravstvu ne uzimaju se u obzir potrebe zdravstvenih radnika za odmorom. Nenaspavane osobe sklone su pogrešnim procjenama (precjenjuju vlastite mogućnosti i podcjenjuju opasnost), sporo i neprimjereno reagiraju, slično alkoholiziranim ljudima.Također se usprkos velikom napretku cirkadijane medicine i medicine spavanja još uvijek više bavimo astrološkim nego astronomskim utjecajem na funkcioniranje i ponašanje pojedinaca.
