Svijet i dalje zavisi od volje najvećih sila. Sistem međunarodne krivične pravde bilo je moguće uspostaviti zato što su to podržale SAD i Rusija. Nažalost, ta politička volja je isparila, kaže bivša glavna tužiteljka Haškog tribunala Carla del Ponte.
Ona je u intervjuu za njemački sedmičnik “Spiegel” ispričala da ratni zločinci nisu ostavili nikakav poseban utisak na nju i da je jedino što im je zajedničko to što vjeruju da cilj opravdava sredstva.
“Oni su, nažalost, normalni ljudi. Voljela bih da sam ih vidjela kao čudovišta, ali oni to nisu”.
Kod bivšeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića, iznenadio ju je samo način na koji je ispitivao svjedoke tokom suđenja.
“Mnogi od njih su u njemu i dalje vidjeli predsjednika i bili su uplašeni. Neke od njih je čak naveo da povuku svjedočenje”.
Del Ponte kaže da su sudije tribunala za bivšu Jugoslaviju bile izuzetno predusretljive prema Miloševiću.
“Pitali su ga kako je, je li se naspavao, da li se osjeća dovoljno dobro da bi odgovorio na neka pitanja. Kada sam bila u sudnici, mislila sam na hiljade žrtava. Milošević se branio, što mu je omogućilo da drži političke govore na sudu. Nakon dvije godine, došli smo skoro do kraja suđenja. Zaklela sam se sebi da ću, počev od ponedjeljka, reći ono što se mora. A onda je stigla vijest da je Milošević umro u ćeliji.”
Na pitanje novinara da li se po okončanju suđenja osjećala kao da te ljude poznaje malo bolje, švicarska pravnica kaže da joj je bilo jasno šta ih je navelo da šire etničku mržnju, ali da oni nikad nisu izrazili kajanje ili preispitivanje svojih djela.
“Oni nikad nisu shvatili da je ono što su učinili pogrešno, iako su uhapšeni i osuđeni. Predstavljali su se kao heroji. Zato sam se uporno zalagala za dugačke kazne kako bi imali vremena da uvide svoju krivicu”.
Povodom kritika da je više pažnje posvetila okrivljenim Srbima, Del Ponte kaže da je to bilo tako jer su Srbi počinili više zločina nego Hrvati ili Kosovari.
“Istina je da su međunarodna zajednica i NATO imali dokaze o zločinima koje su počinili Srbi, i predočili su nam ih, zbog čega su se stvari odvijale brže. Međutim, isto tako je istina da SAD iz političkih razloga nisu željele da istražujemo ratne zločine na Kosovu. Imali smo puno poteškoća u istrazi protiv Oslobodilačke vojske Kosova, jer su nas SAD usporile”.
Ona dodaje da im američki političari nisu eksplicitno rekli da ne istražuju Kosovare, jer bi u tom slučaju mogla javno da se žali, nego ju je nazvala tadašnja državna sekretarka Medlin Olbrajt.
“Karla, polako, polako. Budi oprezna sa Haradinajem (Ramušom, bivšim komandantom OVK), ili će u suprotnom doći do nemira na Kosovu”, rekla joj je navodno Olbrajtova putem telefona.
Bivša haška tužiteljka ističe da je bila dovoljno sigurna u sebe da ne obraća pažnju na ono što su svjetski lideri očekivali od nje.
“Oni su takođe znali da ću učiniti suprotno od onoga što mi kažu. A statuti apsolutno jasno propisuju da je glavni tužilac nezavisan.”
Del Ponte je stalno bila izložena političkom pritisku. U Jugoslaviji, žalila se da joj nije bilo omogućeno da istražuje NATO, a u Ruandi da nije mogla da istražuje narod Tutsi.
“Međunarodna pravda može da funkcioniše samo ako je podržana političkom voljom. Ako ta politička volja nedostaje, ne može se puno uraditi.”
Kaže da se nikad ne zna tačno koji su motivi za kočenje istrage, ali da ih bilo.
“Na primjer, NATO je bio prisutan u Jugoslaviji i mogao je lako da uhapsi Radovana Karadžića i Ratka Mladića, ali oni to nisu učinili. Ipak, tribunal za Jugoslaviju je na kraju svakako bio uspješan”.
Del Ponteova je za “Spiegel” ispričala da su nakon osnivanja trajnog krivičnog suda mislili da su konačno uspjeli, da je uspostavljena međunarodna jurisdikcija koja će imati preventivni efekat.
“Međutim, za samo nekoliko godina, to je počelo da ide nizbrdo”, kaže Del Ponte, ocjenjujući da je razlog uglavnom povezan sa ponašanjem Rusije i SAD.
“Međunarodni pravosudni sistem je nastao zahvaljujući prvenstveno tim zemljama. Međutim, čim su te dvije zemlje izgubile interesovanje za njega, posebno SAD, to je bio signal”.
Na pitanje da li je međunarodna pravda uvijek pravda moćnih, Del Ponte je kazala:
“Trenutno, to, nažalost, jeste slučaj. Osnivanje Međunarodnog krivičnog suda bio je ogroman korak. Ali, samo to nije bilo dovoljno. Potrebni su vam i ljudi koji će ga predstavljati sa samopouzdanjem.
Del Ponte je saglasna da puno zavisi od toga ko je na poziciji glavnog tužioca.
“Generalni sekretar UN Kofi Anan, koji me je znao iz Davosa, shvatio je da nikad ne odustajem i da nastavljam da kopam. Iz tog razloga su i oni na vlasti na kraju morali da me slušaju. To je bio slučaj i sa (bivšim njemačkim kancelarom) Gerhardom Schrederom. Prošlo je određeno vrijeme dok sam uspjela da se sastanem sa njim, ali je nakon toga postao jedan od mojih najznačajnijih saveznika u hapšenju Miloševića”.
Ona je kazala i da joj je glavni motiv tokom tužilačke karijere bilo postizanje pravde za žrtve.
“Porodice žrtava mogu zatvoriti traumatično poglavlje tek kad se ponovo uspostavi neki oblik pravde”.
