Potpredsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska Ćamil Duraković izjavio je da su u "narednoj deceniji dva puta pred nama".
„Dva su puta pred nama u narednoj deceniji. Ili da se izborimo za postepenu promjenu zvanične srpske politike prema Bošnjacima, od koje će korist imati i oni ukoliko žele da budu dijelom civilizovanog zapadnog svijeta, ili ćemo dočekati eskalaciju desničarske nacionalističke politike koja će donijeti nove progone, desili se oni nasilno i brzo, ili postepeno, nečujno i u miru.
Jedno je činjenica, ne smijemo se osloniti ni na koga drugog osim na nas same“, kazao je Duraković.
Ćamil Duraković: Tužilaštvo je dužno da pojasni javnosti
Komentarisao je on stanje u ovom entitetu, kao i položaj Bošnjaka. Govorio je o putu u Evropsku uniju i NATO. Dotakao se i najavljenog obilježavanja 9. januara, kao neustavnog dana entiteta RS.
„Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je pokazalo da ne reaguje po pitanju neprovođenja presuda Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Ne reaguje ni po pitanju prijava za krivično djelo iz člana 145a Krivičnog zakona BiH.
Tužilaštvo je dužno javnosti da pojasni šta je uradilo konkretno po pitanju brojnih krivičnih prijava, ako nije ništa, zašto nije.
Međunarodna zajednica tu ne može ništa napraviti. Kada bi u teoriji Visoki predstavnik nametnuo izmjenu Zakona o službenim praznicima Republike Srpske, vladajuća većina u Skupštini bi imala ruke da i te nametnute izmjene promijeni.
Smatram da su i drugi praznici sporni. Posebno Dan škola koji se vezuje za pravoslavnog sveca. Ali nama treba realna politika. Ja hoću da vam kažem istinu. A istina je da možemo biti sretni ako npr. taj Dan škola bude nudio više inkluzije i integracije nevećinskim zajednicama, a imao manje religijskog ekskluziviteta većinske grupe u sebi“, kazao je Duraković, te dodao:
„Mi moramo sjesti za sto sa Srbima. Stvarnost ukazuje da nam raniji sporazumi, presude, odluke, apeli neće pomoći. Danas u RS-u ne živi više od milion stanovnika. Od toga je svaki deseti građanin bošnjačke, hrvatske ili druge nevećinske zajednice. Naš politički kapacitet je na nekih pet posto.
Ne trebamo sanjati snove o velikoj mobilizaciji glasača i dramatičnim promjenama odnosa koji bi 'mogli biti' u našu korist“.
Ćamil Duraković: Ključna stvar obrazovanje
Smatra da je ključna stvar obrazovanje.
„Ključna stvar za mene je obrazovanje. Ako budemo utjecali na reformu obrazovanja, da ona bude uključiva i ponudi neke promjene u praksi i u samoj formi kako su postavljeni nastavni planovi i programi, možemo računati da će naredna generacija ostati na svojim ognjištima.
Druga stvar je razvoj okvira u kojem će investicije dijaspore biti prihvaćene i poželjne, ali koje će donositi korist za bošnjačku zajednicu. Treća je pristup javnim službama. Potrebno je da imamo mjere afirmativne akcije. Da se Bošnjaci i Hrvati zapošljavaju u službama. Da naša udruženja i naši projekti imaju zagarantovan okvir u budžetu RS.
I konačno, nužna je veća svijest policije i pravosuđa u kontekstu njihovih obaveza za zaštitu ljudskih prava i sigurnosti građana“, istakao je Duraković.
Upitan da li je po izboru na poziciju potpredsjednika razgovarao s predsjednikom entiteta RS Miloradom Dodikom, kazao je da je bilo susreta.
„Imao sam sastanke sa gospodinom Dodikom. Ja mogu obećati da ću pokušavati stvoriti prilike koje će dovesti do deeskalacije i većeg međuetničkog dijaloga. Mislim da je riječ "povratnik" ovdje malo deplasirana. Zovimo stvari pravim imenom.
Govorimo o građanima Bosne i Hercegovine bošnjačke nacionalnosti koji žive na prostoru entiteta Republika Srpska. Prošlo je 20 godina od početka procesa povratka.
Ljude koji su se vratili u svoje domove, a uživaju zaštitu sistema i ljudskih prava ne zovemo više povratnicima. Ne zovemo čovjeka u Sarajevu koji se vratio iz Njemačke povratnikom.
Riječi su važne i kako ih izgovaramo. Dakle, pitanje je da li se Dodik spreman baviti pitanjem prava Bošnjaka i osiguranja da oni žive u sistemu bez diskriminacije u RS-u.
Kratki odgovor je da javno možda nije. Praktično, ako budemo stvari komunicirali na pravi način, s njim možemo napraviti iskorak. Vjerujem u to. Bez toga sigurno nema napretka“, istakao je Duraković.
Neophodan sistem besplatne pravne pomoći
Narodna skupština RS održat će u utorak, 27. decembra, posebnu sjednicu,.
Na njoj će razmatrati i najavljeni Prijedlog zakona o imovini RS. Ranije doneseni zakon je suspendovao visoki predstavnik Christian Schmidt. Ustavni sud BiH ga je stavio van snage.
Duraković neophodnim smatra sistem adekvatnog informisanja i besplatne pravne pomoći Bošnjacima.
„Nama je potreban sistem adekvatnog informisanja i besplatne pravne pomoći Bošnjacima porijeklom sa područja RS-a u zemlji i inostranstvu, kako bi zaštitili svoja prava. Kasno mi reagujemo na te stvari.
Ako imaš sistem koji često ciljano donese neki propis ili neku odluku da ošteti jednu zajednicu, mi moramo biti agilni i odgovoriti blagovremeno na to. Previše je priča ispričanih na način da su u medije došle tek kad je cijela stvar bila završena.
Sramota je da se danas realno ne zna koliko stvarno Bošnjaka živi u RS-u. Koliko imaju imovine, ko su im nasljednici. Ko su hitni kontakti za one koji trenutno nisu tu. To je jedna baza podataka i 100 volontera u zajednicama.
Ali u svim ranijim pokušajima da se nešto takvo napravi, neko je uzeo pare, a nije isporučio rezultat. Kad naučimo sve lekcije iz toga, bit će prekasno“, istakao je Duraković.
Komentirao je turbulencije na političkoj sceni kako na tlu RS, tako i u Federaciji BiH.
Najvažnije osiguranje ravnopravnosti
„Na nivou pitanja identiteta za mene je najvažnije osiguranje ravnopravnosti i priznavanja bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika po imenu i primjeni na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine.
Na nivou životnih pitanja, za mene je ključno stvoriti okvir gdje ćemo omogućiti investicije koje će ohrabriti mlade i obrazovane ljude da ostanu ovdje.
Širi se outsourcing. Sve je više usluga koje se mogu raditi iz Bosne za zapadna tržišta. Imamo mlade ljude u Bratuncu i Srebrenici koji su u IT sektoru. Zarađuju plate znatno veće od bosanskog prosjeka, ali mogu ostati kući, više uštediti i uložiti u svoju zajednicu.
Jedino tu vidim šanse za opstanak izoliranih zajednica. Onda će te zarade ići u potrošnju. Pomoći poljoprivredi i trgovini, te zatvoriti krug. Isto vrijedi i za ljude koji ulažu u metalski, drvni sektor, tekstil, različite vrste prerade.
Vrijeme pandemije je pokazalo da se Njemačka može osloniti na kvalitet naših proizvođača kada je riječ o maloserijskoj proizvodnji, narudžbama i slično. Isto tako, mijenja se legislativa. Velike firme će morati davati odgovore o zaštiti radnika, okoliša, ljudskih prava kod dobavljača iz trećih zemalja.
Naše firme će imati prednost
Tu će naše firme imati prednost u odnosu na ostale. Šansi imamo. Najvažnije je da garantujemo sigurnost i stabilnost za investitore. Da napravimo okvir u kojem mladi ljudi mogu zamisliti budućnost ovdje“, smatra Ćamil Duraković.
Za BiH je, smatra Duraković, veliki korak što je dobila kandidatski status za članstvo u EU-u.
„Članstvo je daleko, ali će otvaranje pregovora učiniti da prepoznamo koje stvari možemo urediti na entitetskom nivou, a za koje stvari ne možemo naprijed ako ih ne posložimo na razini države Bosne i Hercegovine.
Volio bih ukoliko bismo obrazovanje i poljoprivredu, barem okvirno posložili na razini BiH. Da ohrabrimo mobilnost mladih. Da osnažimo lokalne kapacitete za pripremu projekata za predpristupne fondove. Moramo naučiti povlačiti pare od Brisela.
Pogledajte Poljsku, Češku, Mađarsku, Hrvatsku. Male lokalne zajednice sam vidio koje su se preporodile kroz korištenje tih fondova. I tu moramo biti realni. Ništa novo se ne otvara kada postanete kandidat.
Nema šuplje priče oko pregovora i reforme. Ali jedno je sigurno, za svaki rezultat, naše društvo i zemlja će dobiti nagradu. Moramo raditi na tome. Reformisati se i unaprijediti. Ne zbog EU, već zbog generacija koje dolaze“, naveo je Ćamil Duraković.
Po slovu zakona usmjereni ka NATO-u
Podsjetio je da su stavovi o članstvu u EU i NATO-u manje-više poznati.
„Poznati su svi stavovi oko NATO-a. Po slovu zakona mi smo usmjereni prema NATO-u. Ja bih radio na tome da sve standarde prilagodimo NATO programu, bez prejudiciranja statusa.
Da naše Oružane snage i sistem odbrane bude u potpunosti kompatibilan sa Sjevernoatlantskim paktom. Finska i Švedska su to uradili mnogo prije nego su odlučili da apliciraju za članstvo ili prekinu svoju politiku neutralnosti.
Isto važi za nas, spremajmo se kao da ćemo sutra u NATO. A političke diskusije sadašnjice ostavimo za trenutak kada samo bude bio potreban odgovor "da" ili "ne" o tome", zaključio je Ćamil Duraković.
