Legendarni pjevač grupe Iron Maiden Bruce Dickinson je iznio svoje mišljenje o cijenama ulaznica za koncerte u novom intervjuu za meksički časopis ATMósferas. Nije se suzdržao kada su ga pitali za mišljenje o cijenama karata za koncerte, a kao primjer je naveo cijenu ulaznica za koncert benda U2.
“Ako želite ići i vidjeti nastup U2, mislim da je to bilo 1200 dolara po sjedalu u The Sphereu”, rekao je Dickinson. “Nemam interesa platiti 1200 dolara da odem i vidim U2 u The Sphereu. Nimalo interesa. Sto dolara, možda. Ali ono što je za mene važno je pokušati zadržati, s jedne strane, pravu vrstu ulaznica po pravoj cijeni.”
Bruce Dickinson predlaže drugačije cijene ulaznica
Zanimljivo, Bruce Dickinson predlaže da bi cijena sjedala ispred pozornice “za koja svi kažu da bi trebale biti najskuplje ulaznice” zapravo trebala biti “najprihvatljivija cijena ulaznica, jer će tamo ići pravi obožavatelji. Tu spadaju djeca; ljudi koji si ne mogu priuštiti ludi novac. Ali upravo oni su ljudi koji trebaju biti dolje; oni su ljudi koji će održati ovu muziku na životu.”
“I onda dobiješ ljude koji bi mogli biti obožavatelji, ali žele povesti svoju ženu i ne žele biti previše vrući i znojni i sve ostalo. Dakle, postoje neka mjesta na vrhu ili nešto slično, ono što će oni odabrati, a cijena im je drugačija.”
Vrijedno je istaknuti da ulaznice za Dickinsonovu nadolazeću solo turneju i ulaznice za koncerte Iron Maidena tokom 2024. slijede standardni model cijena u rasponu od 50 do 200 američkih dolara.
“Promotori nekako moraju vratiti svoj novac”, zaključio je Dickinson. “Dakle, to je delikatna ravnoteža, ali općenito su cijene karata porasle. A neke cijene karata koje ljudi plaćaju za mene su sulude. Nikada ne bih platio tu cijenu, ali opet, vjerojatno nisam obožavatelj tog određenog umjetnika. Ljudi koji jesu, možda misle da se isplati. Mislim, što se tiče mojih koncerata, uvijek smo pokušavali držati cijene ulaznica u normalnim granicama. I isto je s Maidenom.”
Na drugom mjestu u intervjuu, Dickinson raspravlja o stanju streaming servisa poput Spotifyja (“koji u osnovi potkradaju muzičare ne plaćajući im gotovo ništa za sviranje njihovog rada”) i izazovima rada na turnejama u trenutnoj klimi muzičke industrije ( “u smislu iznosa novca koji dobivate za svoju umjetnost”).
