Ugledni britanski list The Guardian objavio je svojevrsni pogled na situaciju u Bosni i Hercegovini u kojem upoziravaju na sve veću krizu.
Tekst koji je objavljen sinoć i nosi naziv 'Guardianom pogled na Bosnu i Hercegovinu: Prošlo je vrijeme za zauzimanje stava'.
Prenosimo ga u cijelosti:
Bolje ikad nego nikad? SAD i Evropa konačno pokazuju znakove buđenja zbog opasnosti s kojima se Bosna suočava. Kriza dugih korijena dramatično je eskalirala, a glavni predstavnik međunarodne zajednice Christian Schmidt upozorio je da bi se zemlja uskoro mogla raspasti.
On je opisao “veoma realnu” mogućnost povratka sukoba, 26 godina nakon što je Dejtonski mirovni sporazum okončao rat koji je odnio 100.000 života, i u kojem se desio masakr muslimanskih muškaraca i dječaka u Srebrenici, što je bio najgori zločin u Evropi od Drugog svjetskog rata.
Od tada Bosnu čine Republika Srpska i Federacija Bošnjaka i Hrvata, sa tročlanim Predsjedništvom koje čine jedan Srbin, jedan Bošnjak i jedan Hrvat. Milorad Dodik, lider bosanskih Srba koji negira genocid, godinama je zagovarao da oni krenu svojim putem. Mlake međunarodne reakcije su ga ohrabrile. Kao odgovor na uvođenje zakona o negiranju genocida od strane prethodnog visokog predstavnika, Dodik prijeti da će napustiti državne institucije – uključujući nacionalne oružane snage. Ovo bi bila, kako je Schmidt primijetio, secesija u svemu osim po imenu. Stvaranjem nove vojske bosanskih Srba, ona bi oživjela i samo tijelo odgovorno za genocid. Dodik je rekao da će protjerati bosanske trupe iz Republike Srpske i da će ga, ako bude potrebno, podržati njegovi "prijatelji".
U početku je visoki predstavnik koristio značajna ovlaštenja te funkcije kako bi držao političare pod kontrolom. Ali uloga visokog predstavnika je sistematski slabljena. Schmidt je dodatno potkopan kada su reference na njegovu poziciju uklonjene iz obnovljenog mandata mirovnih snaga Eufora u Bosni, nakon što je Rusija jasno stavila do znanja da će inače staviti veto na rezoluciju Vijeća sigurnosti.
Širi kontekst je smrt evropskog sna. Odbijanje Emmanuela Macrona da se EU proširi – ignorisanje upozorenja o opasnostima odstupanja od obećanja zapadnom Balkanu – bilo je razoran udarac, a nedostatak koherentnosti i stabilnosti u Evropi ga je dovršilo. To je ostavilo malo toga za ponuditi kao alternativu nacionalizmu. Dodik je naišao na podršku mađarskog premijera Viktora Orbana; Rusija i, u manjoj mjeri, Kina, pa čak i Turska imaju sve veći uticaj. Usred političke i ekonomske stagnacije, mnogi građani jednostavno odlaze.
Schmidtov izvještaj stavio je krizu na dnevni red. Gabriel Escobar, izaslanik SAD za Zapadni Balkan, upravo je bio u posjeti; ponovno angažovanje SAD je od ključnog značaja, iako se kritičari žale da je i dalje previše fokusiranja na samo smirivanje situacije. EU je u velikoj mjeri prigušena i glasnija Velika Britanija više ne može iznutra pritiskati slučaj. SAD su sankcionisale Dodika 2017. godine zbog ometanja implementacije mirovnog sporazuma; ono što je sada potrebno su snažne sankcije protiv njegovog kruga, ukidanje pristupa evropskim tržištima i bankarstvu. Međutim, iako sa zakašnjenjem, vlade bi također trebale eksplicitno izraziti svoju podršku Schmidtu i uvjerenje da je Dodik odgovoran za ovu krizu. Zapad bi trebao jasno staviti do znanja da će svaki pokušaj nasilja biti dočekan pojačanjem međunarodnih snaga, a NATO će obaviti posao ako EU nije u mogućnosti, kao što je navedeno u Dejtonskom sporazumu. EU bi se također trebala zapitati kakvu nadu može ponuditi Bosni.
Pitanje nije samo da li se lider bosanskih Srba povlači, kao što je to činio u prošlosti, već i koliko ima sigurnosti u sebe za buduće provokacijame. Čini se da je najbolji scenario za zemlju da nastavi dalje, pogoršanje situacije mora biti poticaj da se bolje radi.
