Priča Bosanke koja se u Njemačkoj udala za starca ostavlja bez riječi. Hana je bila odlučna ostvariti ono što je zamislila i uspjela je.
Iako joj je pravo ime Sefida, svi u Njemačkoj je znaju kao Hanu, po nadimku koji joj je dao otac. Ova Bosanka je u Njemačku došla 2014. godine i to samo na tri mjeseca da bi radila i za kraći period došla do malo većeg novca. Odlučila je zatvoriti svoj frizerski salon i otići u inozemstvo, no nije ni slutila da će tamo ostati cijelo desetljeće.
"Došla sam služiti nekog čovjeka. Kada sam stigla, njegova žena je na kraju služila nas dvoje. Ništa mi nije bilo jasno, pitala sam se gdje sam došla. Zatim smo otišli u restoran koji je držao jedan naš čovjek s Kosova, on je prevodio jer ja tad nisam znala ni riječi njemačkog", počela je Hana svoju priču za YouTube kanal "Auslenderi".
'U početku me bilo strah'
"Ponudio mi je da se ja brinem o njemu dok ne umre, jer nije bio u dobrim odnosima s djecom, a nije htio ići u starački dom, a zauzvrat bi me oženio da bih dobila papire. I uz to je rekao da će mi ostaviti sve što ima. Ovaj naš čovjek mi je rekao da je taj čovjek nekada bio veliki gazda. U tom trenutku mislim da je imao 88 godina, a ja 50", ispričala je.
Iako je već bila zrela žena, nije znala kako roditeljima i porodici reći za ovu ponudu.
"Odmah su primijetili da se nešto događa. Ali razumjeli su zašto to radim, niko me se nije odrekao. Htjela sam sebi osigurati penziju. Imala sam tada i kredit, dao mi je novac da ga odmah isplatim. Služila sam ga četiri godine. U početku me bilo strah. Imala sam svoju sobu i noću sam se zaključavala. Kad sam vidjela da je čovjek u redu, opustila sam se. Imao je težak karakter, ali sam izdržala", ispričala je Hana.
Nijemac joj je rekao da ima trojicu sinova, a tek nakon njegove smrti saznala je da ima i četvrtog.
"Nisu me u početku prihvatili, jer su mislili da ću im uzeti plijen. Sjeli smo svi za stol, a ja sam im sve rekla oči u oči, kakav sam dogovor imala s njihovim ocem. Tražili su mi oporuku, rekla sam im da je sami traže od suda. Tada sam ih i pitala uzimam li nešto što mi ne pripada, niko se nije bunio", rekla je Hana.
Nije bila rob
Iako je bio u devetom desetljeću, Nijemac je bio vrlo vitalan te su često i putovali.
"Nisam bila njegov rob. Ja sam pravila doručak, ručak i večeru, čistila, prala i peglala veš. Ali nisam ga ni kupala ni oblačila, sve je sam radio. Jedino sam ga sredila kada je umro. Nakon njegove smrti, morala sam napustiti stan. Ali, sve što mi je obećao od imovine sam uzela. Nisam imala ni stan, ni posao, uzalud mi novac. Da bih iznajmila stan, morala sam imati ugovor o radu. Ubrzo sam se zaposlila kao frizerka kod jednog Talijana. Međutim, potkradale su me kolegice. Tužila sam ih i dobila, ali sam dala otkaz poslije godinu dana. Zatim sam se preselila i zaposlila u salonu kod nekog Arapina. Ali, i on me je prevario", objasnila je Hana.
Ona danas radi u osiguranju, vikendom vodi brigu o jednom starijem muškarcu i kada stigne, ljudima koje poznaje privatno pruža frizerske usluge.
"Puno radim i ovdje ne uspijevam steći prave prijatelje, jer nemam vremena. Moram ovdje biti zbog nekih obveza do decembra 2024. godine i onda se vraćam. Od pokojnog Nijemca mi je ostala penzija oko 500 eura i kad dodam na to moju, meni dosta. Nedostaje mi moj svijet i jedva čekam otići kući, tamo imam vikendicu i svoj mir", otkrila je Hana.
