Nikad brže i žešće nije kompromitiran, obesmislen i banalizovan izbor novih članova Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) kao što je to učinjeno posljednjih nekoliko sedmica.
Naime, kako je Raport već pisao, u periodu od januara do septembra 2021. godine mandati ističu Amili Kunosić, Goranu Nezireviću, Dragomiru Vukoju, Selimu Karamehiću, Mahmutu Švraki i Berini Alihodžić.
Najžešća lobiranja vode se za imenovanje člana VSTV-a iz reda tužilaca nakon što istekne mandat Jadranki Lokmić-Misirača.
Za ovu poziciju kandidati su: tužioci Vedrana Mijović, Ivana Petković, Violeta Mandić, Biljana Simeunović i Gordana Bosiljčić.
Dva različita lobija uspjela su svojim prljavim igrama u potpunosti kompromitirati ovaj izbor.
Mijović - veza sa SNSD-om i slučaj "Debevec"
Jedan lobi želi Vedranu Mijović u VSTV. Taj lobi navodno predvodi Milan Tegeltija, uz podršku Milorada Dodika i Dragana Čovića.
Mijovićka je kćerka SNSD-ovoj Slavka Jovičića Slavuja, pa je veza s Dodikom očigledna.
No, Mijovićka smeta drugom lobiju, koji navodno predvode predsjednik Suda BiH Ranko Debevec i šef OSA-e Osman Mehmedagić sve uz podršku Dragana Mektića.
Mijovićka je problem jer vodi istraku protiv Ranka Debevca u slučaju dvostrukog identiteta kojeg ima u Španiji (Ranko Debevec Kavason). Zbog toga je Debevec i vršio pritisak preko poruka.
Njega istraga mogla bi dovesti do pada Debevca, koji je opet ključni čovjek SDA za još dva ključna slučaja - pored slučaja "Debevec" - afera "Respiratori" i afera "Diploma".
Iz svega je jasno zašto je Mijovićka važna prvom lobiju.
O drugom lobiju
Zato je favorit drugog lobija - Biljana Simeunović.
Raport je već objavio da Debevec i Mehmedagić svim silama pokušavaju da osiguraju dovoljan broj glasova kako bi Simeunović ušla u VSTV i tako osigurali sebi dovoljan utjecaj u ovoj instituciji. Simeunović je naravno negirala da ima bilo kakve veze s lobijima kao i to da je bliska Debevcu ili Mehmedagiću. Ipak, prema saznanjima Raporta, Simeunović je bila toliko uvjerena da će dobiti funkciju u VSTV da je navodno prodala i kuću u Bijeljini.
Simeunović bi, inače, po jednom drugom osnovu trebala biti sporna Mehmedagiću i njegovoj političkoj filijali SDA.
Naime, Simeunović je tokom agresije na BiH bila istražni sudija u Bijeljini i to u vrijeme kada su harali zloglasni Arkanovci i klali Bošnjake po ovom gradu. Na tu poziciju stigla je odlukom Radovana Karadžića.
Simeunović je bila pod kritikama da nije učinila ništa, odnosno da je u augustu 1992. godine bila istražni sudija u istrazi protiv članova paravojne grupe "Žute ose" na čelu sa Vojinom Vučkovićem zvani Žuća. Protiv njih je podnijeta krivična prijava za krađu automobila na kontrolnom punktu kod Zvornika.
Osim izjava pripadnika "Žutih osa" uzetih u istražnom postupku, tužilac je predočio i rješenje o ukidanju pritvora, koje je krajem augusta 1992. godine potpisala Simeunovićeva.
Ona je objasnila da po krivičnoj prijavi za krađu nije bilo osnova za zadržavanje Vučkovića i drugih osumnjičenih u pritvoru. Kasnije se pravdala da ih ne bi pustila da je znala da su upetljani u ratne zločine.
Zbog toga i ne čudi da Mektić, inače prekaljeni SDS-ovac, zdušno podržava i navija za Simeunovićku.
U cijelom lobističkom blatu, međutim, zaboravlja se jedna činjenica - pored ove dvije, u najmanju ruku kompromitirane kandidatkinje, postoje još dva kandidata Ivana Petković i Gordana Bosiljčić. A nije isključeno da će kandidata biti još.
