Sljedeći premijer Ujedinjenog Kraljevstva naslijedit će nered za koji neki članovi vladajuće Konzervativne stranke vjeruju da će biti nemoguće pospremiti ili upravljati njima.
Samo je šest sedmica dok nasljednik Borisa Johnsona ne prođe kroz poznata crna vrata Downing Streeta 10, a dva preostala kandidata pogoršavaju lošu situaciju utrljavanjem kiseline u rane stranke koja je toliko podijeljena da bi mogla biti primorana da raspiše prijevremene izbore i nada se najboljem.
CNN je razgovarao sa više izvora širom Konzervativne stranke koji su pod uslovom anonimnosti otkrili šta se dešava.
Postoji nekoliko razloga za to, počevši od toga kako će biti izabran novi premijer.
Johnsonovu zamjenu neće izabrati 47 miliona odraslih registrovanih za glasanje, već mnogo manja grupa od oko 160.000 članova Konzervativne stranke. Pobjednik će biti proglašen 5. septembra.
Ovo je ustavno sasvim ispravno. U Velikoj Britaniji premijeri se ne biraju direktno. Umjesto toga, biraju se poslanici, a lider stranke sa najvećim brojem poslanika konvencionalno formira vladu. Konzervativci još uvijek uživaju zdravu većinu od Johnsonove izborne pobjede 2019. godine, tako da njegov nasljednik jednostavno nasljeđuje tu većinu i preuzima funkciju šefa vlade.
To, međutim, stvara bizarnu dinamiku u kojoj dva preostala kandidata - Liz Truss i Rishi Sunak - moraju provesti sljedećih nekoliko sedmica putujući zemljom i pozivajući se na prioritete biračkog tijela koje predstavlja manje od 0,5% glasača javnosti.
To znači da se traže teme kampanje za koje kandidati vjeruju da će se najvjerovatnije svidjeti ovoj vrlo maloj i jedva raznolikoj grupi ljudi.
"Prosječna starost člana stranke je kasnih 50-ih godina. Nešto manje od polovine je starosne dobi za penziju i uglavnom su bijelci", kaže Tim Bale, koji je profesor politike na Univerzitetu Queen Mary u Londonu i opširno je proučavao Konzervativnu stranku.
"Oni uglavnom žive u južnoj Engleskoj i finansijski im je udobno. Podržavaju čvrstu liniju zakona i reda, odobravaju niske poreze, ali vjeruju da su javne službe važne i da ih treba pravilno finansirati, posebno škole, policiju i, naravno, zdravstvenu službu“, dodaje Bale.
Nije iznenađujuće, s obzirom na krizu troškova života, glavno pitanje debate bilo je kako se nositi s ekonomijom. Truss poziva na drugačiji pristup od Johnsonovog povećanja poreza i tvrdi da bi smanjenje poreza odmah dovelo do rasta. Sunak tvrdi da vjeruje da je ovo fantastična ekonomija, s obzirom da se Velika Britanija još uvijek oporavlja od ekonomskog šoka pandemije Covid-19.
Sve ovo može zvučati prilično pitomo dok ne uzmete u obzir da je Sunak bio Johnsonov kancelar finansija ili ministar finansija. Sada se među Trussovim pristalicama pojavila priča da je, iako je bila u Johnsonovom kabinetu kao njegova ministrica vanjskih poslova, bila osoba koja se najviše protivila onome što se sada prikazuje kao Sunakov porast poreza - a ne onima njegovog šefa, Johnsona.
Sve ovo postaje još neurednije kada uzmete u obzir proteklih nekoliko sedmica britanske politike i koliko je bitka između Truss i Sunaka postala lična.
Mnogi Johnsonovi saveznici tvrde da je Sunakova ostavka zbog skandala o seksualnom napadu koji je uključivao Johnsonovog zamjenika šefa bila proračunat potez da se Johnson svrgne kako bi mogao dobiti šansu za najviši položaj.
"Rishi je u svom pismu jasno naveo razloge zašto je dao ostavku. Dosta je bilo", rekao je portparol kampanje Sunaka za CNN.
Od tada su se Johnsonovi glavni saveznici okupili kako bi podržali Truss kao kandidata protiv Sunaka i agresivno izvještavaju protiv Sunaka, ponavljajući stav da je on odgovoran za ekonomske neuspjehe vlade.
"Oni ruše naš rekord u vladi o stvarima za koje je glasala u kabinetu", kaže poslanik koji je jedan od rijetkih Johnsonovih lojalista koji podržavaju Sunaka.
"Jedna je stvar reći da nam je potreban novi pravac; druga je ismijavati naš rekord i reći da svako ko podržava Rishija čini grešku. Ako nastave ovako, zaista će se boriti da ujedine poslanike ako pobijede", ističe zakonodavac.
To pitanje da li Sunak ili Truss mogu ili ne mogu ujediniti poslanike na način koji omogućava vladanje izbezumljuje mnoge konzervativce.
"Svaki od tri najbolja kandidata je imao oko trećine parlamentarne stranke koja ih je podržavala. Svaki od njih je ponudio vrlo različitu verziju kuda bi stranka trebala ići", kaže Salma Shah, bivša savjetnica konzervativaca i vlade, za CNN. "Ovo će otežati život svakom novom timu bičeva koji će morati da premosti jaz. Posao je otežan činjenicom da su timovi, čini se, kidali komade jedni iz drugih u štampi i na TV-u."
Povrh brutalne borbe koja se odvija između dva kandidata nazire se ogromna figura odlazećeg premijera. Mnogi zastupnici i dalje vjeruju da je Johnson još uvijek bio najbolji pogodak Konzervativne stranke za pobjedu na sljedećim općim izborima i da je njegov tretman ljudi poput Sunaka bio neoprostiv.
Jedna zastupnica veterana koja se pridružila parlamentu neposredno nakon što je Margaret Thatcher bila prisiljena da podnese ostavku rekla je za CNN:
"Zabrinuta sam. Tada su ljudi koji su joj zabili nož u leđa i ljudi koji su ostali lojalni bili tako jasna linija razdvajanja koja je godinama definirala stranku. Stvari su sada još komplikovanije i nisam sigurna da ovo dvoje (Sunak i Truss) mogu premostiti te praznine."
Nekoliko sekundi nakon što je odlučeno da su posljednje dvoje Truss i Sunak, još manje optimistični zastupnik konzervativaca rekao je za CNN: "Upravo smo izgubili sljedeće izbore."
Vrijedi napomenuti da su neki konzervativci, posebno oni oko Truss, optimistični da će se poslanici ujediniti kada dođe do guranja i stranka se suoči sa stvarnom perspektivom gubitka vlasti.
Oni tvrde da bi opoziciona Laburistička stranka uništila britansku ekonomiju i da bi sljedeća konzervativna vlada to morala popraviti. Samo to vrijedi progutati njihov ponos i boriti se za njega.
Ipak, neosporna je istina da onaj ko pobijedi na natjecanju nasljeđuje ono što je trenutno nestabilna parlamentarna većina i 12 godina konzervativne vlasti u kojoj je zemlja imala četiri premijera i još više iteracija Konzervativne stranke.
Oba kandidata su služila u Johnsonovoj vladi prožetoj skandalima - i vrijedno je napomenuti da će sam Johnson i dalje biti aktivni poslanik kada bilo koji od njih preuzme vlast, nadvijajući se nad britanskom politikom iz stražnjih klupa.
Baš kao što je Edward Heath pucao na svoju nasljednicu Margaret Thatcher tokom njenog premijerskog mandata 1980-ih, Thatcher je to isto učinila Johnu Majoru u narednoj deceniji. Theresa May je osudila Johnsona zbog skandala "Partygate", tako da će sljedeći premijer vjerovatno biti spreman za kritike od strane Johnsona - posebno ako nastavi svoju prethodnu karijeru kao kolumnista u novinama.
Posao ponovnog osmišljavanja i ujedinjavanja stranke, koja se mjesecima muči u anketama i gotovo toliko dugo se javno bičuje, bio bi težak za svakoga. Bilo kome od kandidata za liderstvo bit će još teže, od kojih obojica imaju prljave ruke od prethodnih vladinih poslova i čije pristalice jedni druge bacaju blato tokom dugog, vrelog ljeta.
A ako zaraćene frakcije ne mogu prevladati ove razlike, možda će otkriti da su uništile vlastite šanse da ostanu na vlasti i predaju ključeve opozicionoj stranci koja je zaključana iz Downing Streeta od 2010. godine. Ulozi su tako visoki, ali vrlo malo u Konzervativnoj stranci se ponaša kao da shvata da je to slučaj.
