Valčevo kod Ključa tzv. je zaustavni punkt za migrante. Tu ostaju oni koji nemaju validne dokumente da idu dalje - prema Bihaću i Velikoj Kladuši.
U tom kampu brigu o migrantima vodi Crveni križ.
Koordinator za zdravstvo u migracijama Crvenog križa FBiH Jasmin Nikšić kazao je da je u posljednje vrijeme situacija sa migrantima mnogo složenija, ali da se Crveni križ uspijeva nositi sa tim izazovima.
"Poštujući svoj mandat i misiju ipak uspijevamo sprovoditi naše aktivnosti koje su bazirane na humanitarnom i zdravstvenom zbrinjavanju migranata. Mobilni timovi Crvenog križa u cijeloj državi svakodnevno su na terenu i pružaju prvu pomoć i psihosocijalnu podršku za migrante, izbjeglice i tražioce azila. Također radimo na podjeli lunch paketa, odjeće, obuće, ćebadi i svih drugih stvari koje su potrebne. Trudimo se biti prisutni tamo gdje su potrebe zaista velike kao što su USK, TK, Sarajevski kanton ali i u Hercegovini i u drugim mjestima gdje imamo naše mobilne timove koji rade u saradnji sa Međunarodnom federacijom društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, Danskim vijećem za izbjeglice, Švicarskim Crvenim križem i drugim", rekao je Nikšić.
Sanela Klepić, terenski koordinator CKO Ključ je kazala da se na punktu nalazi 48 lica, od toga 25 članova porodica i 11 djece.
"Najmlađe dijete ima 2 godine i imamo dvoje starijih ljudi koji imaju više od 65 godina. Situacija nije zadovoljavajuća, ljudi su ovdje već 10 dana, porodice ne mogu da idu ni za Sarajevo ni za Bihać tako da nervoza raste i njihove potrebe su sve veće i veće. Imali smo jako puno prve pomoći i zdravstvenog zbrinjavanja jer su pokazivali simptome umora, žuljeva, bolova u udovima i prehlada. Mi kao tim pokušavamo da im pružimo ono što možemo hranu i sve ono što im je potrebno. Dajemo sve od sebe, raspoređujemo se, pokušavamo da raspodijelimo svoje vrijeme što bolje da se možemo i odmoriti. Jako je teško, od svih ovih stvari koje pružamo možda je njima najbitnija psihosocijalna podrška zato što je veliki pritisak i njihovo psihičko stanje je iz dana u dan sve teže tako da su izazovi i naš rad sve teži i teži. Ipak mi dajemo sve od sebe i trudimo se da im pružimo ono što treba.
Čim dođemo i pojavimo se na ovom mjestu, na punktu, oni dolaze nama i uvijek traže razgovor. Nakon što im damo osnovne stvari kao što je hrana i sve ostalo oni traže da razgovaraju s nama. Uglavnom nas pitaju da li će se situacija promijeniti, šta da rade, kako da izdrže - vidi se da im je to u ovim momentima možda i jedna od najbitnijih stvari - da ih saslušamo i pričamo sa njima", kaže Klepić.
