Šef Delegacije EU Johann Sattler objavio je novi blog. Objavljujemo ga u cijelosti:
Kada sam prije godinu dana preuzeo dužnost šefa Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini i specijalnog predstavnika EU, bio sam itekako svjestan izazova sa kojima se ova zemlja i region suočavaju – jer sam više od dvije decenije radio na Zapadnom Balkanu ili na pitanjima vezanim za ovaj region. Ipak sam vjerovao da se mnoge poteškoće mogu prevazići. Godinu dana kasnije, i dalje sam istog uvjerenja. Tokom protekle godine, uprkos globalnoj pandemiji, Bosna i Hercegovina je učinila naizgled skromne, ali ipak značajne iskorake.
Neki će cinično reći da se mnoge diplomate i stručnjaci koji dolaze u ovu zemlju zadovoljavaju pukim formalnostima, odbijajući da priznaju da je politički sistem nepopravljivo manjkav, te da je perspektiva evropskih integracija ništa više nego iluzija.
Ja tvrdim suprotno. Evropska unija je opredijeljena nastojanju da BiH nepovratno korača na putu ka članstvu u EU. Predano radimo na tome zajedno sa svojim partnerima u BiH – i to ne samo političkim – kako bi građanima osigurali konkretne koristi. Posvećenost EU ogleda se u milionima eura pomoći godišnje. Ogleda se i u našoj kontinuiranoj podršci zemlji kroz savjetovanje kao i pomoći u ostvarivanju njenih političkih, ekonomskih i strukturnih prioriteta kako bi postigla neophodni napredak.
Da, politički sistem jeste manjkav, ali se može unaprijediti, kao u bilo kojoj drugoj zemlji. Savršeno dobro znamo da ga najvjerovatnije neće promijeniti oni kojima odgovara status quo, ali i među njima ima onih koji su veoma predani i spremni da rade na promjenama. Građani su i te kako zainteresovani da se promijeni način na koji se trenutno rješavaju problemi koji ostavljaju duboke posljedice na njihov svakodnevni život.
A sam proces evropskih integracija počiva na postizanju promjena. Ovaj proces iziskuje jačanje i poštivanje vladavine zakona i stavljanje građana – a ne stranaka – u središte političkog života.
Pratimo BiH kroz ove promjene, radeći s angažovanim građanima, kroz medije, kroz institucije i kroz aktivizam izvan i unutar stranaka.
Na samom početku mog mandata u septembru 2019. godine prošlo je više od deset mjeseci od kako su bili održani izbori u BiH, a novo Vijeće ministara još uvijek nije bilo imenovano. Vladao je opšti i potpuno razumljivi javni skepticizam u pogledu sposobnosti stranaka da se dogovore o raspodjeli ministarstava, a kamoli o provođenju socioekonomskih reformi.
No, u decembru je postignut dogovor oko imenovanja Vijeće ministara, a EU i drugi međunarodni partneri su se odmah angažovali da rade s novim vlastima.
Istog mjeseca, Vijeće EU pozdravilo je Mišljenje Evropske komisije o zahtjevu BiH za članstvo, u kojem je navedeno 14 ključnih prioriteta na kojima zemlja treba raditi kako bi ojačala demokratiju i funkcionalnost države, unaprijedila vladavinu prava, poštovala i garantovala temeljna prava građana, te učinila javnu upravu efikasnijom. Rad na ovim ključnim prioritetima mora se nastaviti i za vrijeme pandemije jer bi ostvareni napredak istovremeno omogućio i pouzdaniji odgovor na COVID-19.
U aprilu 2020. godine, Predsjedništvo BiH se formalno obavezalo na provedbu reformi neophodnih za ispunjavanje 14 ključnih prioriteta i predstavilo inkluzivan proces sa ciljem ubrzanja napretka BiH na njenom putu evropskih integracija.
Rezultati te odluke su bili odmah vidljivi. U maju 2020. godine, Bosna i Hercegovina je mogla aktivno i konstruktivno učestvovati na zagrebačkom Samitu o Zapadnom Balkanu, zahvaljujući ključnim pripremama u posljednjem trenutku.
Do kraja juna, Vlada RS je usvojila Strateški okvir za reformu javne uprave za BiH. Strateški okvir neophodan je korak ka efikasnijoj javnoj upravi u BiH, koja će moći pružati usluge građanima u skladu sa standardima EU.
Nakon brojnih intenzivnih rundi pregovora, Izborni zakon BiH izmijenjen je u julu, čime je građanima Mostara, nakon dugih 12 godina, konačno omogućeno da ostvare svoje glasačko pravo na opštinskim izborima, koji su zakazani za decembar 2020. godine. To je bio važan korak ka ispunjenju prvog ključnog prioriteta iz Mišljenja vezanog za slobodne i demokratske izbore.
Istog mjeseca svjedočili smo i dugoiščekivanom i ključnom napretku po još jednom prioritetu iz Mišljenja – usvajanju Poslovnika o radu Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje, formalnog tijela BiH za saradnju sa Evropskim parlamentom.
Treba napomenuti da je veći dio napretka postignut usred COVID-19 pandemije kao i da je bio moguć zbog saradnje sa Sjedinjenim Američkim Državama i drugim konstruktivnim međunarodnim partnerima u zemlji, što je političkim akterima onemogućilo da nastave igru po principu ‘zavadi pa vladaj’.
U međuvremenu je započela raspodjela paketa pomoći EU u vrijednosti od 80 miliona eura za podršku Bosni i Hercegovini u rješavanju direktnih posljedica pandemije i dugoročnijih strateških izazova. Paket obuhvata 7 miliona eura za hitne medicinske potrebe bolnica i zdravstvenih ustanova širom zemlje i 73 miliona pomoći za ublažavanje posljedica na ekonomiju i očuvanje radnih mjesta.
Dodatnih 250 miliona eura dostupno je putem programa EU za makrofinansijsku pomoć. Nedostatak saradnje i koordinacije nadležnih vlasti u BiH uzrokovao je duga kašnjenja u pregovorima oko ovog programa pomoći. Takva odlaganja samo povećavaju zabrinutost javnosti u pogledu kapaciteta nadležnih vlasti da djeluju efikasno, posebno usred pandemije.
Ali, kao što sam naglasio, EU ne sarađuje samo s političarima. Naši partneri su učitelji i nastavnici u školama, aktivisti, ljekari, medicinske sestre i drugi zdravstveniu radnici, poduzetnici, prodavači, profesionalci kao i svi oni koji vjeruju u budućnost ove zemlje i aktivno rade na tome da ta budućnost bude bolja od njene prošlosti.
Svakodnevno susrećem ljude koji su živi dokaz da Bosna i Hercegovina može puno nego što se to da naslutiti iz političkih prilika, bilo da je riječ o kulturnom djelatniku Elmi Hašimbegović, direktorici Historijskog muzeja u Sarajevu koji je uz podršku EU trenutno domaćin izložbe na temu bogate evropske industrijske baštine ove zemlje, a koja uspijeva održati ovaj muzej aktivnim uprkos minimalnom javnom finansiranju, ili o legendarnom penzionisanom generalu Jovanu Divjaku, neumornom aktivisti koji angažuje mlade na izgradnji svjetlije budućnosti, ili, pak, mladom umjetniku poput Rikarda Druškića, koji sarađuje s mojim timom i mladim kolegama umjetnicima na oslikavanju murala širom zemlje u čast solidarnosti i inkluzije.
Ali priče o izuzetnim ljudima Bosne i Hercegovine idu mnogo dalje od naslova u medijima. Zapravo, što ih više upoznajem, to sam više dirnut neumoljivom snagom i karakterom ovih ljudi s kojima dijelim isto evropsko tlo. Dostojanstvenošću borbe Emsude Mujagić, predsjednice Udruženja „Srcem do mira“ u Prijedoru, čijih je 48 članova porodice ubijeno, i njenom posvećenošću podizanju svijesti u traganju za posmrtnim ostacima stotina civilnih žrtava iz Prijedora. Nesebičnom požrtvovanošću Vanje i Kenana iz „Tima volontera/Heroji ulice“ koji su udružili snage s volonterima iz Pomozi.ba u Sarajevu, Miroslava iz „Mozaika prijateljstva“ u Banjaluci, Nine i njenih kolegica koje vode „Minores“ u Mostaru, te svih onih koji su pružili ruku pomoći svojim sugrađanima u danima nakon pojave COVID-19. Prošle sedmice sam upoznao Nurku, koja brine o svom sinu i koja je, sa suzama i nadom u očima, nakon 25 godina, kao interno raseljena osoba, napokon uselila u svoj novi dom u Kaknju, u okviru Regionalnog stambenog programa čiji je većinski donator EU.
Zbog njih vjerujem da se status quo može mijenjati i to na bolje. Također vjerujem da neposredni i dugoročni koraci koji se poduzimaju u borbi protiv COVID-19 i njegovih posljedica, uz podršku EU, mogu dodatno osnažiti napredne elemente u bh. društvu.
Ipak, ja i dalje nisam zadovoljan sa tempom BiH u procesu pristupanja EU. Puno dragocjenog vremena je izgubljeno.
Nakon najnevjerovatnije i najizazovnije godine za sve nas, još je čvršće moje uvjerenje da postoji više razloga za optimizam nego za cinizam kao i moja opredijeljenost da udvostručim svoje napore u korist napretka ove zemlje i njenih građana na putu ka EU.
Prošla godina je, ako ništa drugo, pokazala je da nijedna globalna kriza ne može stati na put evropskim težnjama građana u Bosni i Hercegovini, jer se partnerstvo između EU i ljudi širom zemlje samo produbilo.
Sada kada Evropa kreće na težak put oporavka i kada zajedničkim snagama kreiramo novu viziju budućnosti, iskazane težnje građana nam moraju biti vodilja.
