Prošlog septembra, smatrao sam se sretnikom jer sam bio u mogućnosti pridružiti se stotinama drugih na prvoj Povorci ponosa u Bosni i Hercegovini. Uprkos određenim sigurnosnim pitanjima prije njenog održavanja, Povorka je bila radostan i veseo događaj, proslava koja je pokazala da je ova zemlja dom i da je otvorena za sve.
Ove godine se takav događaj neće održati, što je odgovorna odluka sa obzirom na situaciju uzrokovanu COVID-19. Ali, mi ćemo duhom biti sa istim zajednicama, putem online događaja. Pratite Facebook stranicu @bh.povorkaponosa kako bi saznali više detalja.
Tema ovogodišnje Povorke ponosa u BiH je “Nije život četiri zida”. Ova tema opisuje iskustvo mnogih LGBTI osoba, koje ne mogu biti ono što jesu u javnosti, i što su na neki način zarobljeni. Možda je lakše razumjeti taj osjećaj i suosjećati nakon iskustva koje smo imali zadnjih šest mjeseci. I, naravno, za veliki broj LGBTI osoba, ni njihov dom nije sigurno mjesto u kome mogu biti svoji.
Zašto vjerujem da je učestvovanje u ovakvim događajima važno? Ja lično, i Vlada Ujedinjenog Kraljevstva diljem svijeta, podržavamo povorke ponosa kao način da se iskaže podrška ljudima koji se i dalje suočavaju sa strahom i diskriminacijom u svojim svakodnevnim životima. Naša LGBTI+ braća i sestre ne traže poseban tretman. Traže ista prava kao i svi drugi, da žive slobodno i otvoreno. Kao što je to bio slučaj sa pravom glasa i drugim pravima za žene, slobodu vjere i drugim borbama protiv ugnjetavanja, javne demonstracije su jedan od najboljih načina da se podrži napredak. Jednostavno nije dovoljno sjediti u tišini i nadati se da će neko drugi reagovati.
Zašto nam onda treba poseban događaj za LGBTI+? Zašto ne za sve, ili za heteroseksualce? Meni je pomisao da su osobe heteroseksualne orijentacije na neki način “uskraćene” jer nemaju Povorku ponosa prilično čudna. Činjenica je da je Povorka ponosa potrebna kada otvoreno pokazivanje onoga što jesi je čin hrabrosti ili suprostavljanje predrasudama drugih. Veliki broj LGBTI osoba se suočava sa uznemiravanjem i zlostavljanjem u njihovim svakodnevnim životima, na radnim mjestima, ograničenjima u pogledu mjesta na koja mogu ići i sa kime se viđaju. Budite sretni ako se ne suočavate sa takvim svakodnevnim izazovima – svi se trebamo nadati da će doći dan kada takve vrste demonstracija nisu nikome više potrebne.
Pa, za koga se onda održavaju ovakvi događaji? Za sve i svakoga ko vjeruje u prava drugih.
Ako vjerujete samo u prava onih koji izgledaju poput vas, žive kao vi, vole kao vi, onda uopšte ne vjerujete u prava. Zato mi je bilo veliko zadovoljstvo što sam prošlog septembra imao priliku da iskažem svoju podršku. I zato se toliko radujem što ću se pridružiti ovogodišnjim online događajima – kako bih osjetio isti osjećaj zajedništva, svrhe i ljubavi. Jer, nije život četiri zida.
