Dvije godine nakon ukrajinskog rata, plima se promijenila i ruske snage imaju određeni zamah, kaže u intervjuu za CNN penzionisani američki general i bivši šef CIA-e David Petraeus.
No, rekao je da su Rusi pretrpjeli zapanjujuće gubitke i da se Ukrajina još uvijek može održati u borbi protiv invazije ruskog predsjednika Vladimira Putina ako dobije potrebnu podršku Sjedinjenih Država.
Ruska sveobuhvatna invazija na Ukrajinu, koja je započela katastrofalno za Putina, obilježava svoju drugu godišnjicu ovog vikenda.
Prošlog vikenda general Petraeus bio je na Minchenskoj sigurnosnoj konferenciji, vodećoj globalnoj konferenciji o nacionalnoj sigurnosti na kojoj su učestvovali gotovo svi evropski čelnici i najviši američki dužnosnici – uključujući potpredsjednicu Kamalu Harris i državnog sekretara Antonyja Blinkena.
Atmosfera na konferenciji bila je mračna, događala se nakon što su se pojavile šokantne vijesti o smrti Alekseja Navaljnog i u sjeni ukrajinskog povlačenja iz ključnog istočnog grada Avdijevke, a sve je stavilo u fokus strastvene molbe ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog za dodatnom vojnom pomoći.
Ko pobjeđuje u Ukrajini?
Na pitanje ko pobjeđuje u ratu u Ukrajinu David Petraeus kaže da ne zna.
"Nisam siguran da bilo koja strana dobiva rat. Rusi očito postižu inkrementalne dobitke, a Rusi trenutno imaju inicijativu, upravo su prisilili Ukrajince da se povuku iz Avdiivke na jugoistoku.
Postoji nekoliko drugih područja u kojima Rusi napadaju na istoku i jugu i koriste ogromne količine topništva koje uglavnom uništavaju sve što pokušavaju zauzeti, a zatim koriste napade ljudskim valovima koji su iznimno skupi u smislu žrtava, no čini se da to mogu održati. Čini se da Vladimir Putin nije zabrinut zbog ovih gubitaka i čini se da još uvijek može nastaviti generirati dodatne novake.
Jedno pitanje, naravno, glasi: može li doći trenutak kada će ruski ljudi, posebno ruske majke, očevi i žene, reći: 'Ni moj sin, ni moj muž više'? Bilo je i skromnih protesta kako bi se dječaci vratili kući, iako to sigurno nije dosegnulo značajnu količinu niti bilo osobito utjecajno.
Rusija također ima dugu historiju nedopuštanja opozicije tokom dužeg razdoblja. Aleksej Navaljni upravo je umro u zatvoru, a ruski pilot helikoptera koji je prebjegao u Ukrajinu početkom rata upravo je pronađen ubijen, ustrijeljen u Španiji. To u biti uklanja svaku iluziju da je Ruska Federacija nešto drugo osim staljinističke diktature", kaže Petraeus.
On dalje navodi kako nije iznenađen da rat traje već dvije godine i da mu se ne nazire kraj.
Može li Ukrajina izdržati?
"Dok su Ukrajinci pokazali zaista impresivne borbene operacije u prvoj godini rata – pobijedivši u bitkama kod Kijeva, Harkova, Černigova, Sumija i Hersona – kada su borbene linije ojačale i Rusi uspjeli uspostaviti odbranu, protuofenziva je ovisila o osiguranje određenih oružanih sistema u dovoljno pravodobnom roku da bi Ukrajinci bili u mogućnosti rasporediti se u velikom broju. A to se, očito, nije dogodilo.
Iako je odgovor SAD na invaziju bio vrlo impresivan u mnogim aspektima, bilo je kašnjenja u određenim odlukama što je značilo da Ukrajinci nisu imali američke tenkove na vrijeme, na primjer, a ta je odluka dovela do njemačkog kašnjenja u odobrenju njemačkih tenkova Leopard. Ukrajinci također nisu imali zapadne avione koji bi pružali zračnu podršku njihovim kopnenim snagama.
SAD također treba opskrbiti Ukrajinu s više vojnih taktičkih raketnih sistema dugog dometa, ATACMS, koji Ukrajincima omogućuju precizno gađanje udaljenih ciljeva na teritoriju pod kontrolom Rusije.
Dakle, kad to uzmete u obzir, mislim da to nije iznenađenje. Rusi su sigurno naučili određene lekcije nakon što se činilo da to nisu mogli učiniti tokom prve godine ili više rata. Pronašli su način da generiraju zamjensko osoblje i dodatne postrojbe, a Rusija je postavila svoju ekonomiiju na temelje potpunog rata, i tu stvarnost stupa na scenu, jer Rusija ima više od tri puta više stanovnika od Ukrajine i privreda je više od 10 puta veća od Ukrajine.
Bude li američka podrška, mislim da ćete vidjeti Ukrajinu u stanju u najmanju ruku održati svoju sadašnju poziciju, možda čak i ostvariti daljnji napredak na jednom području gdje su ukrajinska postignuća bila vrlo impresivna – a to je zapadno Crno more. Ondje je, korištenjem protubrodskih projektila, od kojih su neki proizvedeni u Ukrajini, neki isporučeni Ukrajini, a zatim korištenjem pomorskih bespilotnih letjelica koje je razvila Ukrajina, ruska crnomorska flota vjerojatno pretrpjela oko 30% gubitaka. Neprijatelj je većinom istisnut iz zapadnog Crnog mora i morao je povući većinu svoje flote iz kritične luke Sevastopolj na okupiranom Krimu, luke koju je koristio nekoliko stoljeća.
A ovo je kritično postignuće jer dopušta Ukrajini da izvozi svoje žitarice preko zapadnog Crnog mora u zemlje koje su jako ovisne o tome u Sjevernoj Africi, uključujući posebno Egipat", naveo je on.
Upitan je i šta ako Ukrajina izgubi rat, šta je sljedeće? Bi li se Putin osjećao ovlaštenim da napadne zemlju NATO-a ili su gubici Rusije u ovom ratu degradirali njezinu sposobnost da napadne drugu zemlju?
Putin se neće zaustaviti
"Nema sumnje da se Putin ne bi zaustavio na Ukrajini. Pitanje je koliko bi mu vremena trebalo da obnovi snage za zaposlenje negdje drugdje? Svakako, Moldavija bi bila na nišanu. Uostalom, još uvijek je oko 1500 ruskih vojnika na terenu u tom komadu zemlje, Pridnjestrovlju, u Moldaviji.
Pažnja bi mu se mogla usmjeriti i na baltičke države, čije postojanje također zamjera.
Njegovi su ciljevi cijelo vrijeme bili ponovno okupiti što je više moguće Sovjetskog Saveza ili možda Ruskog Carstva, s njim na čelu kao carom", naveo je Petraeus.
Onda je govorio o izvještajima da Rusija razvija neku vrstu protusatelitskog oružja, vjerojatno s nekom nuklearnom komponentom.
"Ovdje trebamo primijetiti da ne znamo je li nuklearni element ovdje za nuklearnu energiju, kao što to imaju neki naši sateliti, ili se radi o stvarnom nuklearnom oružju – je li satelit na nuklearni pogon s nekom vrstom elektromagnetskog pulsnog oružja – ili ako stvarno nosi nuklearni uređaj koji bi se mogao koristiti u protusatelitskoj ulozi.
Pravi izazov ovdje je da je ovo enormno destabilizirajuće, jer deseci minuta koje SAD trenutno imaju za upozorenje na neku vrstu značajnog nuklearnog napada bili bi prilično dramatično smanjeni ako obavještajna, nadzorna i izviđačka sredstva koja imamo, mnoga od u svemiru, bili su zaslijepljeni i odluke su morale biti donesene odmah. “Odvraćanje od krize” tada bi bilo dramatično potkopano.
Dakle, vrlo je opasno, vrlo je nepromišljeno i također je vrlo provokativno", zaključio je Petraesu.
