Bivša NASA-ina naučnica u novom istraživanju, koje čeka recenzije, upozorava da metalni ostaci sa satelita prijete Zemljinoj magnetosferi, što je izazvalo naučnz raspravu usred zabrinutosti oko njihovog sve većeg broja u orbiti.
Bivša NASA-ina fizičarka, istaknula je značajan utjecaj eskalacije svemirskog otpada koji stvaraju ambiciozni projekti, poput SpaceX-ove Starlink mreže. Njeno nedavno istraživanje, koje čeka naučne recenzije, pokazuje da SpaceX-ov Starlink posebno značajno pridonosi nakupljanju metalnih čestica u Zemljinoj atmosferi, što predstavlja ozbiljnu prijetnju magnetosferi planeta.
Bila sam jako iznenađena. Niko nije pretjerano istraživao nakupljanje metalne prašine iz svemirske industrije, rekla je dr. Sierra Solter-Hunt za Daily Mail.
Potencijalno remećenje Zemljinog magnetskog polja i posljedična atmosferska erozija
S više od 5500 Starlink satelita u Zemljinoj orbiti, od kojih je operativno njih 5442 i planovima za postavljanje njih još desetke hiljada, nakupljanje svemirskog otpada predstavlja izazov bez presedana. Istraživanje dr. Solter-Hunta sugerira da sama količina tog svemirskog smeća ima potencijal poremetiti Zemljino magnetsko polje, što dovodi do katastrofalnih posljedica sličnih atmosferskoj eroziji koja je viđena na planetama Marsu i Merkuru.
Trenutno imamo oko 10.000 satelita [u orbiti], ali za 10 do 15 godina vjerovatno će ih biti 100.000, naglasila je dr. Solter-Hunt.
Zabrinjavajući nesrazmjer između težine Zemljine zaštitne magnetosfere i nakupljanja metalnih krhotina u orbiti naglašava ozbiljnost situacije. Unatoč tome što igra vitalnu ulogu u zaštiti planete od kozmičkog zračenja, masa magnetosfere znatno je manja u usporedbi s rastućim volumenom satelitskih ostataka.
Mase drugih dijelova magnetosfere (prstenasta struja, plazmosfera, itd.) nisu široko procijenjene, ali su manje gustoće od Van Allenovih pojaseva, primijetila je dr. Solter-Hunt u svom novom radu, objavljenom na repozitoriju arXiv.
Zemljinu atmosferu treba prestati koristiti kao kantu za smeće svemirske industrije
Iako su otkrića dr. Solter-Hunta potaknula rasprave unutar naučne zajednice, pojavio se i skepticizam u pogledu ozbiljnosti potencijalnog utjecaja na koji ona upozorava. Unatoč tome, dr. Solter-Hunt ostaje uporna u zagovaranju proaktivnih mjera za rješavanje sve veće prijetnje koju predstavlja svemirski otpad.
Mislim da moramo odmah prestati koristiti ionosferu i atmosferu kao kantu za smeće svemirske industrije, naglasila je.
Dok naučna zajednica raspravlja o implikacijama istraživanja dr. Solter-Hunt, proces naučne recenzije ponudit će daljnje uvide u valjanost njenih otkrića. U međuvremenu, ne može se precijeniti hitnost rješavanja rizika povezanih sa satelitskim onečišćenjem Zemljine atmosfere.
Brojne pritužbe na SpaceX-ove Starlink satelite
Posljednjih su godina i akademski astronomi i konkurenti SpaceX-a izdali brojne službene pritužbe američkoj Federalnoj komisiji za komunikacije (FCC), zbog ambicija SpaceX-a u vezi sa Starlinkom.
Dodavanje gotovo 30.000 Starlink satelita poremetit će cijelo polje astronomskih istraživanja, glasi sažetak pritužbi akademskih istraživača, koje je FCC istaknuo u svojoj odluci odobrenja od 29. novembra 2022. godine, o SpaceX-ovim satelitskim planovima Gen2.
Više naučnika je pisalo pisma toj agenciji kako bi izrazilo svoju zabrinutost, uključujući kanadsku astronomkinju i kanadsku profesoricu planetarnih nauka dr. Samanthu Lawler i dr. Meredith Rawls, naučnicu u Zvjezdarnici Vera C. Rubin.
“Kada sam čula dr. Lawler… kako govori o tome da niko ne zna što bi se moglo dogoditi kada satelitski padovi iz Zemljine orbite počnu redovno stvarati krhotine, htjela sam to ispitati dalje kao dio mog doktorata iz fizike plazme”, rekla je Solter-Hunt za Daily Mail.
Kritike istraživanja
Međutim, neki astrofizičari i planetarni naučnici izrazili su skepticizam prema hipotetskom najgorem mogućem scenariju u navedenom novom istraživanju.
Nuačnica Fionagh Thompson sa Univerziteta Durham u Velikoj Britaniji izjavila je za Live Science da se procjene Solter-Hunt o broju budućih satelita "izgledaju pretjerano," budući da su ambiciozni planovi lansiranja kompanija i sami obično pretjerani.
Stručnjak za magnetosferu i planetarni naučnik sa Univerziteta Rochester u New Yorku, dr. John Tarduno, kritizirao je posebno hipotezu da bi gustoća metalnih krhotina mogla postati toliko debela, da odsječe Zemlju od njenih Van Allenovih pojaseva poput magnetskog štita.
No Solter-Hunt je naglasila da niko od njenih kritičara nije uspio pronaći rupe u njenoj osnovnoj premisi. Smatram da u ovom trenutku nema pravih naučnih kritičara, a istraživanje je ionako u procesu recenziranja, poručila je na kraju.
