Ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković (SDA) danas je održala sastanak sa ministrom vanjskih poslova Irana, Hosseinom Amir-Abdollahianom. Posjeta je uslijedila u trenutka kada skoro sve civilizirane zemlje oštro osuđuju rigidni iranski režim.
Turković podržala propagandu iranskog kolege
Na konferenciji za novinare ministar vanjskih poslova Irana je iskoristio priliku da širi skandaloznu propagandu diktarskog režima. On je minimizirao proteste koji bujaju širom Irana tvrdeći da se radi o mirnom građanskom buntu. Istakao je da mediji iskrivljuju sliku i da su previše napuhali cijeli stvar.
Bisera Turković je sve to sa osmijehom na licu pomno slušala i podržavala. U stilu svog kolege za sve je optužila medije koji šire stereotipe pa je, da bi dokazala svoju teoriju, stavila maramu na glavu.
“Zamislite da sam se ja pojavila ovako pokrivena. Kakav bila vaša reakcija, kakav stereotip. Nisam za to, znate da postoji zakon. Ja se ne slažem s tim zakonom. Ja smatram da ljudska prava uključuju i prava odjeće. Neka svako nosi šta hoće”, rekla je Turković.
Međutim, Turković vjerovatno nije bila svjesna svoje nesvjesti. Ili nije bila dovoljno upućena u cijelu situaciju oko Irana. U Iranu je trenutno situacija upravo suprotna onome što je Turković pokušala objasniti.
U Iranu, naime, traju protesti zbog teškog kršenja prava, ugnjetavanja ljudi i ugrožavanja prava žena. A sve je krenulo nakon što je jedna žena uhapšena jer se pogrešno pokrila, a umrla je od posljedica premlaćivanja od starne tzv. moralne policije.
Osjetljivo pitanje
Hidžab je postao obavezan za sve žene u Iranu u aprilu 1983. Četiri godine nakon Islamske revolucije. To ostaje vrlo osjetljivo pitanje u zemlji u kojoj konzervativci inzistiraju. Da bi hidžab trebao biti obvezan, dok reformisti to žele prepustiti individualnom izboru.
S promjenom normi odijevanja postalo je uobičajeno vidjeti žene u uskim trapericama i širokim, šarenim maramama. Ali u julu ove godine Raisi, ultrakonzervativac, pozvao je na mobilizaciju “svih državnih institucija za provedbu zakona o nošenju marama”.
Međutim, mnoge su žene nastavile kršiti nametnuta im pravila. U septembru je glavna iranska reformistička stranka pozvala na ukidanje zakona o obveznom hidžabu.
Mahsa Amini je umrla u septembru u pritvoru. Uhapsila ju je iranska policija za vjerske propise (tzv. moralna policija). Nakon njenog ubistva, kreću protesti.
Tačan broj o onima koji su izgubilo živote u nemirima od smrti Amini nije poznat. Spominje se da je riječ o oko 300 ljudi.
Istaknuvši sve ove detalje represije u Iranu, postavlja se pitanje kakvu poruku Turković ovim šalje građankama i građanima naše zemlje. Ovo su reakcije udruženja koja se bore za zaštitu ljudskih prava i prava žena.
Iz Fondacije Cure za Raport su kazali da je vanjska politika BiH u ovom momentu po pitanju Irana pogrešna. Dodali su da se prioriteti ne slažu sa aktualnim političkim momentima.
Mrtvo slovo na papiru
"Fondacija CURE kao i mnogobrojna udruženja zaštitnica ženskih prava iz Bosne i Hercegovine i svijeta su javno osudile ubistvo Mahse Amini. Kao i nasilje nad protestanticama i protestantima koji zahtijevaju poštivanje ženskih i svih drugih ljudskih prava u Iranu.
I zaista, u momentu kada se ženska prava masovno krše, kada imamo porast femicida u Bosni i Hercegovini, naši ministri i ministrice svojim javnim stavovima ne iskazuju solidarnost. Niti opredjeljenje da je poštivanje ženskih prava u BiH prioritet ove države. Imamo razloga da postavljamo pitanje zašto je Bosna i Hercegovina potpisivala uopšte silne međunarodne konvencije i deklaracije o ženskim pravima poput UN CEDAW ili Istanbulske konvencije kada je za političku elitu to samo mrtvo slovo na papiru. A ne dokument koji trebamo poštivati u punom kapacitetu", kazali su u odgovoru za Raport.
'Žalimo one koji stagniraju u prošlosti'
Dodali su kako smatraju da je ovakav odnos prema ženskim pravima i dokumentima Bosne i Hercegovine licemjeran.
"Poruka sa sastanka je u potpunosti nejasna, ali je vrlo opasna. Takođe pitanje je - kome se poruka uopšte upućuje. Ministrica Turković (u odlasku), ali općenito svi oni koji teže upravljanjem ovom zemljom, rodnu ravnopravnost i uopšte ženska prava i ljudska prava stavljaju u drugi plan. Mi smo zemlja koja je izašla iz rata - a nemamo ministarstvo izgradnje mira. Mi smo zemlja koja prema posljednjem popisu stanovništva ima preko 51% građana ženskog spola. Dok u Ustavu žene niti rodno senzitivni jezik nije niti jednom riječju spomenut. Niti se u izvršnoj vlasti poštuje ravnopravnost spolova. Očigledno je da potrebe, identiteti, različitosti žena nisu dobrodošle. Niti se uzimaju u obzir prilikom kreiranja javnih politika.
To svakako nije pozitivna poruka, ali za nas - ona nije obeshrabrujuća. Mi nastavljamo istim žarom da se zalažemo za unapređenje položaja svih žena i djevojčica u Bosni i Hercegovini. Mi gledamo u sadašnjost i budućnost. Žalimo one koji stagniraju u prošlosti.
Individualna odluka
Između ostalog, u odgovoru za naš portal kazali su kako je žensko tijelo najpolitizovanije je pitanje svakog društva.
"Razlike od društva do društva u postizanju ženskih prava postoje. Ali žene, bilo gdje da se nalaze, pod nadzorom su „dežurnih moralista“, samoproglašenih „dželata“ koji bi da kontrolišu ženska tijela i živote. Žensko tijelo najpolitizovanije je pitanje svakog društva jer se politička koplja lome preko žena i njihovih tijela. Muškarci odlučuju u ime žena o njihovim slobodama, životima, tjelesnoj autonomiji, kretanju, načinu oblačenja, obrazovanju i pravima na posjedovanje sebe. Odluka koja bi trebala biti individualna odluka, bez miješanja države ili vjerskih lidera, dovela je do toga da se žene moraju pravdati za sve što odluče raditi sa svojim životima ili tijelima. Ženska tijela su svakodnevno bojno polje. Razorena tijela koja vrište pod svakodnevnim raznim oblicima nasilnih činova.
Koristimo priliku da izrazimo solidarnost sa građankama i građanima Irana u njihovim zahtjevima za poštivanje ženskih prava i ljudskih prava", zaključili su iz Fondacije Cure za Raport.
O svemu se u vidu saopćenja oglasili i iz Ženske mreže BiH. Ženska mreža BiH želi da podsjeti javnost da Bosna i Hercegovina, tokom nedavnog glasanja na sjednici Trećeg odbora za ljudska prava Ujedinjenih nacija, nije podržala rezoluciju kojom se osuđuje kršenje ljudskih prava u Islamskoj Republici Iran.
Zaštita ljudskih prava
“Tom prilikom smo sa žaljenjem primijetile da zvaničnici Bosne i Hercegovine ne mare za ranije potpisane konvencije i rezolucije UN-a koje štite prava žena ne samo u Bosni i Hercegovini, već u i međunarodnim arenama. Sramotno je da proklamujete opredijeljenost ka zaštiti ljudskih prava, a pri tome ne ustajete da bi podržali 51% građana svoje domovine – žena, niti osluškujete poruke solidarnosti koje smo podijelile sa ženama Irana nakon smrti Mahse Amini!
Posjeta iranskog visokog zvaničnika, na poziv bh. ministrice Bisere Turković, u ovom trenutku predstavlja šamar svim aktivistima i aktivisticama za ljudska prava u BiH, ali i građanima i građankama koji/e čvrsto stoje uz zahtjeve iranskih žena za slobodu. Bosanskohercegovačke žene svjesne su trnovitog puta kroz koje prolaze žene Irana, ulazeći u direktnu konfrontaciju s režimom koji ne poštuje osnovna ljudska prava. Najoštrije osuđujemo ukazivanje dobrodošlice iranskom ministru, te slanje signala da je zvaničnik države koja u ovom trenutku grubo krši ljudska prava uopće dobro došao u našu zemlju”, navode iz ovog udruženja.
Ističu nadu da “neće zaboraviti ko je plaća, i da će danas, po prijemu iranskog zvaničnika, fokus svojih poruka usmjeriti na nasilje nad ženama i ženska prava”.
“Ženska mreža BiH ovim povodom iskazuje svu svoju podršku građankama i građanima Irana u njihovim zahtjevima za poštovanje ženskih i svih drugih prava”, poručili su iz Ženske mreže BiH.
