Između rijeka Eufrata i Tigrisa, od Armenskog visočja do Perzijskog zaljeva, prostire se najbogatija obradiva zemlja Azije – Mezopotamija.
Na tome ogromnom području, prije otprilike šest hiljada godina, tajanstveni Sumerani stvorili su prvu svjetsku civilizaciju.
- Odakle su Sumerani došli, još uvijek nije rasvijetljeno. Većina znanstvenika smatra da su se doselili s prekomorskih strana, iz južne Perzije ili sjeverozapadne Indije, a njihovo poznavanje brodova podržava tu pretpostavku.
- Po pitanju fizičkih značajki, uvelike su se razlikovali od ostalih naroda prednje Azije. Bili su nižeg rasta, izrazito tamnokosi (sami sebe su nazivali “ljudima crnih glava”), a drevni sumerski jezik, koji su arheolozi i lingvisti potpuno dešifrirali, još nije svrstan u neku od poznatih jezičnih porodica.
- Prvi sumerski hramovi izrasli su iz skladišta žita u najvećim selima. Kao mjesta za čuvanje žetve, ova spremišta bila su od vitalnog značaja, pa su se u njima počeli obavljati religijski obredi. S vremenom, oko hramova počelo se naseljavati sve više ljudi pa su iz sela nastajali gradovi. Svaki od njih, poput Uruka, Ura, Kiša, Nipura i Lagaša, bio je organiziran kao nezavisni grad-država kojim je vladao “ensi” (upravljač”) odnosno lugal (“veliki čovjek”). On je ujedno bio vrhovni svećenik glavna lokalnog božanstva, s kojim je u ime zajednice komunicirao. Sumerani su, naime, vjerovali da svakim gradom vlada drugi bog, kojem pripada sva zemlja. Vladari sumerskih gradova imali su praktički neograničenu moć. Dokud je ona sezala, svjedoče grobnice Abargija i Šubade, kralja i kraljice Ura. S vladarskim parom je, uz obilje zlata i srebra, pokopana njihova kompletna dvorska svita – više od osamdeset osoba! Nakon smrti kraljevskog para, ovi su ljudi zatvoreni u grobnicu, gdje su, uz zvuke harfe, ispijali otrovno vino kako bi se gospodarima pridružili u Kuru, svijetu mrtvih.
- Za nevjerovatne dosege Sumerana u matematici (tvorci su najstarijega računarskog sustava čovječanstva), književnosti (stvorili su najstarije pismo na svijetu, klinopis) i graditeljstvu (nadaleko su poznati impresivni zigurati u njihovim gradovima-državama, a sustavi za natapanje koje su razvili bili su građevinski pothvat bez presedana u starome svijetu) uvelike su zaslužni negostoljubivi uvjeti u novoj domovini. Mezopotamija, naime, isprva nimalo nije nalikovala na obećanu zemlju – nepregledne močvare prekrivale su plodnu ravnicu dok bi je proljetne poplave pretvarale u jezero, iz Arapske pustinje dolazile su pješčane oluje, vreli vjetrovi donosili su jata skakavaca, a pljačkaški nomadi haračili su dolinom. Kako bi nadvladali te probleme, Sumerani su sagradili nasipe i kanale kojima su isušili močvare, zauzdali poplave, natopili suha polja te počeli uzgajati žitarice i datulje.
- Mezopotamska religija nije bila jedinstvena cjelina, već društveni alat koji se mijenjao usporedno s porastom hijerarhijske kompleksnosti društva. Broj bogova i demona bio je golem – prema nekim izvorima, istodobno se štovalo oko šest hiljade ovih entiteta! Bogovi su određivali tok događaja na Zemlji, često se miješajući i u posve trivijalne ljudske poslove. Vladar neba Anu, najstariji i najmoćniji od svih bogova, oblikovao je ljudsku rasu iz gline, udahnuvši joj život. Imao je moć suditi onima koji bi počinili bilo kakav prijestup, a upravo on je bio taj koji je davao božanski autoritet zemaljskim kraljevima. Njegov sin Enlil, isprva štovan u Sumeru kao gospodar vjetra, bio je personifikacija snage prirode. Enki je pak bio gospodar voda i magije. Najznačajnija božica sumersko-babilonskoga panteona bila je Inana odnosno Ištar, a u njenoj “jurisdikciji” je, osim plodnosti, bilo ratovanje. Zanimljivo je da su je smatrali i zaštitnicom prostitucije, pa je njezin kult bio posebno raširen u gradovima punima kurtizana.
- Kad smo već kod “prijateljica noći”, valja naglasiti da su svoj zanat obavljale na – svetim mjestima! Naime, tamošnji hramovi su, osim za molitvu i prinošenje žrtava, stoljećima služili za plaćeno zadovoljavanje muške pohote. Prostitutke su ujedno obnašale svećeničke dužnosti, asistirajući u obožavanju božica plodnosti. Te pobožne žene veći su dio zarade davale hramu u kojem su služile.
- Koliko su tehnološki bili napredni, toliko su bili pasivni u političkom smislu. Dopuštali su, naime, da im pohlepni vjerski moćnici kroje sudbinu. Ovi su ama baš sva zbivanja, od elementarnih nepogoda do trivijalnih ženskih svađa, pripisivali djelovanju bogova. Sumerski bogovi su bili osvetoljubive prirode, pa im je stalno trebalo prinositi žrtve – hranu, životinje te ritualne kipiće s velikim očima i rukama prekriženim na prsima. Čitava vojska svećenika, magova, tumača znakova i gatara neprekidno je bila spremna za održavanje komunikacije s opasnim onostranim bićima.
- Privatno vlasništvo nije postojalo – ta ljudi su se samo služili božanskim posjedima – a njihovi nebeski vladari obitavali su na vrhu zigurata, stepenastih hramova smještenih u srcu gradova. Kad je, koncem četvrtog tisućljeća, poplava uništila mnoge sumerske gradove, svećenici su pronašli “logično” objašnjenje: tu prirodnu katastrofu, o kojoj su govorili kao o “Velikom potopu”, tumačili su kao božansku odmazdu zbog ljudske drskosti. Iz tog tumačenja rođena je legenda o kralju Utnapištimu i njegovoj spasonosnoj arki, koju su kasnije preuzeli Hebreji te je uvrstili u Bibliju, kao priču o Noi. Arheološka iskapanja potvrdila su da je do poplave – koju su Sumerani uzeli kao povijesnu granicu po kojoj su računali vrijeme – doista došlo.
- Sumerani su klinopis izumili u četvrtom tisućljeću prije Krista. Ispočetka su to bile sličice kojima su se označavale stvari ili događaji, no ubrzo se taj sustav pokazao nespretnim – ta trebalo je zapamtiti dvije hiljade znakova! Tada su određeni znakovi upotrijebljeni za glasove i slogove umjesto za cijele riječi. Pisalo se tako što se štapićem od trske upisivalo u neosušene glinene pločice, nakon čega bi se ove pekle i čuvale kao dokument. Klinopis su od njih kasnije preuzeli Babilonci, Asirci i Akađani.
- Piktografski zapisi na glinenim pločicama svjedoče da su Sumerani uzgajali bijeli mak prije više od osam hiljada godina. Bijeli sok njegovih nedozrelih glavica, opijum, svećenici su koristili za postizanje viših stanja svijesti. Nazivali su ga “gil” odnosno “sreća”, a taj su naziv preuzele i druge kulture.
- Sumerska kraljica Puabi, vladarica grada Ura koja je umrla u 26. ili 25. stoljeću prije Krista, pokopana je s brojnim dragocjenostima, ali i sa pedeset dvoje sluga. Analize su pokazale da su njeni pratioci umrli od otrova, ali se ne zna jesu li to učinili svojevoljno ili pod prisilom.
- Golubovi su pripitomljeni prije više od tri hiljade godina. Drevni Egipćani i Sumerani štovali su ih kao svete – pomalo neugledne letačice smatrali su glasnicama bogova.
- Slučajno otkrivši proces fermentacije, Sumerani su već u šestom tisućljeću prije Krista proizvodili pivo. Recepti za ovo piće kasnije su zapisivani u obliku himni, a često su bili posvećeni Ninkasi, božici alkohola. Znanstvenici su nedavno pronašli dokaze da su, u razdoblju prije robno-novčane razmjene, radnici koji su gradili velebne mezopotamske palače i hramove bili plaćeni ovim zlaćanim nektarom. U južnom Iraku, na području na kojem se prije 3.300 godina nalazio mezopotamski grad Uruk, arheolozi su, naime, pronašli pločicu ispisanu klinastim pismom, koja svjedoči o plaćanju radnika pivom u to vrijeme. Na pločici, koja seže u same početke pismenosti, prikazana je ljudska glava koja jede iz zdjele i pije iz ćupa što, smatraju stručnjaci, predstavlja dnevnu porciju jela i piva namijenjenu radnicima. Na ovome drevnom artefaktu pronađeni su i zapisi o količinama piva kojima su plaćani pojedini radnici, što je po svoj prilici najstariji obračun plaće u historiji.
- Sir su pak počeli proizvoditi u četvrtom tisućljeću prije Krista. Na glinenim pločicama ispisanim klinastim pismom, pronađeni su recepti za nekoliko vrsta kravljeg, ovčjeg i kozjeg sira.
- Kajal, poznat i kao kohl, jedno je od najstarijih kozmetičkih sredstava na svijetu. Ovo gusto crnilo za oči, mješavinu minerala antimonita i ricinusovog ulja, koristili su Sumerani i Egipćani. Pored estetske, imalo je funkciju zaštitu očiju od sunca, a vjerovalo se da ima i iscjeliteljske moći. Sumerani su koristili i neku vrstu ruževa za usne – pravili su ih od smrvljena dragom kamenja te ih na usne nanosili kistovima.
- Hammurabijev zakonik, stvoren u osamnaestom stoljeću prije Krista, možda je najpoznatiji pravni dokument staroga vijeka ali, suprotno uvriježenome mišljenju, ne i najstariji. Prvi poznati zakonik sastavljen je oko 2050. godine prije Krista u Sumeru, po nalogu vladara grada Ura. Ispisan na glinenim pločicama, ukupno sadrži pedeset sedam zakona.
- Erra-Imittī, sumerski kralj kralj iz devetnaestog stoljeća prije Krista, na prijestolju je sjedio samo samo osam godina. Kad je čuo za proročanstvo da će “zla kob pasti na kralja”, prestrašeni vladar skovao je lukav plan. Odlučio je na jedan dan okruniti svoga vrtlara a potom ga ubiti, čime bi se proročanstvo ispunilo a on bio siguran. Podli naum nije uspio ostvariti: ugušio se jedući juhu prije nego što je “žrtveno janje” uspio skratiti za glavu. Vrtlar je nastavio vladati naredne dvadeset i četiri godine!
- Sumersko poznavanje astronomije i za današnje je pojmove fascinantno. Primjerice, znali su za Uran i Neptun, mada se Uran samo ponekad može vidjeti golim okom, dok se Neptun uopće ne može vidjeti. Poznavali su i zagonetno zviježđe Sirijus B, koje je teleskopom otkriveno tek 1862. godine, piše Povijest.hr.
- Motiv katabaze prisutan je u brojnim mitovima i religijama. Ovaj pojam sa starogrčkog se prevodi kao silazak u podzemlje, a najčešće se odnosi na junaka/božanstvo koje se spušta u carstvo mrtvih te se iz njega vraća, katkad s voljenom osobom a katkad s uzvišenim znanjem. Primjerice, u grčkoj mitologiji Orfej ulazi u strašni Had kako bi vratio Euridiku u svijet živih, a u sumerskom epu “Gilgameš”, u podzemlje silazi div Enkidu, kako bi sreo besmrtnog junaka Utnapištima.
- Vladari sumerskih gradova-država međusobno su se često sukobljavali, nastojeći pokoriti čitavu zemlju. Te borbe, u kombinaciji s nedostatkom političkog jedinstva, dovele su do pada Sumera. Zemlju bez prirodnih granica sve su više ugrožavali došljaci, Semiti iz Arapske pustinje. U plodnoj, vodom bogatoj dolini, pustinjski nomadi gledali su, naime, obećanu zemlju. Prve seobe Semita u Mezopotamiju počele su već oko 3000. godine prije Krista, da bi semitski časnik Sargon, opremivši vojsku najmodernijim oružjem, u 24. stoljeću krenuo u osvajanje sumerskih državica. Sumerani, koji su se kopljem, sjekirom i štitom borili “prsa o prsa”, nisu se mogli suprotstaviti osvajačima, oboružanim kopljima za bacanje te lukovima i strijelama. Jedna za drugom, njihove državice dolazile su u ruke neprijatelja. Konačni pad Sumera zbio se 2340. godine prije Krista, kad je Sargon porazio kralja Uruka, najmoćnije države Sumerana. U osvojenom gradu, svečano se okrunio za “cara četiriju strana svijeta”. Sjeverno od Sumera, dao si je sagraditi novu, semitsku prijestolnicu – Akad. Prema tom gradu, Semiti su se prozvali Akađanima.
