Crni petak, najpopularniji svjetski dan za šoping, je iza nas.
Međutim, veliki broj građana je kazao kako su razočarani jer su ove godine izostala sniženja na veći dio ponude velikih trgovina, posebice kad je riječ o odjeći. Danima su pregledavali ponude, pomno birali komade odjeće i s nestrpljenjem iščekivali početak rasprodaje.
Kupovanje na sniženjima
A onda je uslijedilo razočaranje - na željene, često i prijeko potrebne artikle, poput jakni ili kaputa, sniženja ove godine nije bilo.
"Odabrala sam nekoliko jakni i kaputa koji mi odgovaraju i čekala Crni petak kako bih kupila onaj koji bude najviše snižen. Počela je rasprodaja, a s njom i razočaranje - ništa od onoga što mi je odgovaralo nije sniženo, tako da sam ostala bez nove zimske jakne. Sad čekam sniženje koje bi trebalo biti oko Božića, možda budem bolje sreće, a do tada sam prinuđena nositi staru jaknu.
Zimska odjeća prilična je investicija i prisiljena sam kupovati na sniženjima iako se ne ubrajam za bh. uvjete u kategoriju siromašnih. Radim za neku prosječnu plaću i moram kalkulirati kada i kako što kupiti, pa možete zamisliti kako je onima s minimalnim prihodima", kaže djevojka iz Mostara za Večernji list.
Između ostalog, ona je kazala da kupuje odjeću i obuću na sniženju, ali u BiH je veliki broj onih koji prate sniženja kako bi kupili i ono osnovno - hranu.
Osvrnimo se i na penzioneri, kako mnogi kažu umjetnici preživljavanja. Oni se snalaze svakako, ali malenom penzijom gotovo je nemoguće pokriti sve troškove režija, lijekova i kvalitetne prehrane. Osnovnu hranu stoga su prisiljeni kupovati samo na akcijama i sniženjima. U sličnoj situaciji je i ogroman broj drugih građana. Kupuju samo u trgovačkim centrima, i to na akcijama jer su im malene trgovine preskupe. Nema ništa loše u kupnji sniženih proizvoda, ali šta kada smo zbog malih prihoda prisiljeni gotovo isključivo hranu kupovati na taj način?
Redovita literatura
S obzirom na nedavna, ali i nadolazeća poskupljenja, sudbina je to većine umirovljenika koji sada prate akcije i obilaze trgovačke centre u nadi da će uštedjeti koju marku na ulju, brašnu, šećeru, kruhu… Poskupljenje osnovnih prehrambenih namirnica, poput ulja, šećera, brašna i hljeba, zadalo je dodatan udarac penzionerima koji se ni ranije nisu mogli baš jednostavno "progurati" tokom mjeseca. Ne znaju penzioneri više čega se odreći.
"Suprug i ja smo baš jučer bili u nabavi. Potrošili smo više od 130 maraka, a čini mi se da ništa nismo donijeli doma. Dvaput sam provjerila račun. Sve je poskupjelo. Nama je, računali smo, kućni proračun stanjen za 30 posto. Nekako se još uvijek nadam da će se stanje stabilizirati i da ćemo opet moći kupovati bar malo povoljnije", navela je penzionerka Ana.
Penzioneri su kao skupina iznimno ranjivi na poskupljenje hrane pa nije ni čudo što s velikom zabrinutošću čitaju vijesti o poskupljenjima, osobito hljeba i mesa, ove jeseni. Penzionerka Marica kaže kako su joj akcijski leci postali redovita literatura.
"Prikupim sve kataloge i na papir napišem što je na akciji u kojem dućanu. Imam sreće pa u blizini kuće imam nekoliko trgovačkih lanaca te lako mogu otići jedan dan u jednu trgovinu, drugi u drugu. Moram priznati da se i ne sjećam kad sam posljednji put kupila nešto što nije na akciji", kaže Marica.
Prema podacima kojima raspolažu sindikalne organizacije u BiH, oko 80 hiljada ljudi je u prvih šest mjeseci ove godine otišlo u zemlje Europske unije. Glavni razlog su male zarade. O tome je Raport detaljno pisao, a to možete pročitati ovdje.
Zbog svega toga građani sniženja vide kao jedini spas, za ona veća sezonska uzimaju se i pozajmice, ide u minuse, ali drugog izbora građani nemaju.
"Kad imate troje djece u pelenama, dvije prosječne plaće i još k tome plaćate podstanarstvo, jako je važno isplanirati svaku kupnju kako biste na kraju mjeseca ostali na pozitivnoj nuli.
Zapravo, rijetko kupujem nešto što nije na akciji", kaže Ivana.
Bh. građani, tj. većina njih, postali su umjetnici u preživljavanju jer, realno gledajući, s bh. prihodima postalo je nemoguće preživjeti.
"Obišao sam trgovine u Mostaru i ostao u šoku kolike su cijene. Doslovno sve što sam gledao u buticima razlikuje se po 20 kuna u odnosu na Zagreb. Nisam mogao vjerovati, mislio sam da je ovdje jeftinije, pa kod vas su plaće znatno niže nego kod nas, a cijene su gotovo iste. Sad se pitam kao vi ovdje uopće preživljavate", kaže dečko iz Zagreba koji se ovih dana poslom zatekao u Hercegovini.