Razgovor smo počeli konstatacijom da je "veći opozicionar nego svi opozicioni prvaci - zajedno", što nije negirao.
Čak bi se i našao na konkretnoj opozicionoj listi pred sutrašnje parlamentarne izbore u Srbiji da nije jedne "sitnice" - zbog svojih stavova prisiljen je tražiti utočište u inozemstvu, zasad, istina, samo povremeno.
"Ovog trenutka sam u Beogradu, ali sam iznajmio stan u Nurnbergu, tako da ću provoditi više vremena u Njemačkoj.
Postalo je napeto
Postalo je napeto u Srbiji i treba mi vremena da se oporavim od svega toga. Bilo je stvarno nevjerovatnih stvari i napada", kaže za Raport advokat Čedomir Stojković, beskompromisni borac iz ljudska prava, kojem se njegov društveno-politički angažman itekako odražava i na privatnom i na poslovnom planu.
"Prosto, ja dok sam ovdje, ne postoji nijedan sastanak koji mogu da napravim, a da nije pod monitoringom.
I to vam jasno pokažu da ste pod monitoringom, objave dijelove sadržaja tog sastanka na nekim portalima.
Prosto, ako želim nešto da napravim, prvo moram u inostranstvu da pronađem podršku, pa tek onda dođem u Srbiju. Nažalost, to je tako", tvrdi Stojković.
Znači, gotovo je pa nemoguće da se bavite svojim poslom u Srbiji?
"Sve se to odrazilo na moj posao. Prosto, klijenti žele da razmišljaju o svom slučaju da bude uspješan. Kad tražite advokata, ne tražite advokata koji će da promijeni državu, već advokata koji će da dobije slučaj.
Ne postoji drugi način
Puno ljudi kaže: "Znaš, sve je u redu, ali kad stavim glavu na jastuk ne želim da razmišljam dal će sudija zbog Vučića da napakosti mom predmetu zbog tebe. I tako dalje. Dakle, složena je situacija".
Zašto onda radite sve ovo, jer mnogo rizikujete? Strahujete li za vlastitu sigurnost?
"Ja ne vidim drugi način. Koji je drugi način? Znaš šta, ja sam imao 17 godina kad me je Milošević hapsio. Ja već u tom uzrastu nisam mogao da prihvatam stvari kao nepromjenjive. Tako da se ne plašim."
Možete li pretpostaviti koliko još ljudi u Srbiji dijeli Vaše mišljenje, kako razmišlja većina u Vašoj državi?
"Potpuno je nebitno mišljenje većinske Srbije. Pokušavam da ljudima stavim do znanja da je to potpuno nebitno, kao što je potpuno nebitno šta misle učenici četvrtog razreda o matematici.
Znači, oni su maloljetni, nisu sazreli. Ne mogu ni da znaju ni da shvate značaj matematike ni primjenu njenu u svakodnevnom životu. Mi ne pravimo časove za djecu da pravimo procjenu šta ta djeca misle.
U zemljama u kojima nema slobodnih medija, nema demokratije i ne treba da se bavimo pitanjem naroda.
Jer, ako pitamo u Sjevernoj Koreji šta Sjeverna Koreja misli o Evropskoj uniji i Sjedinjenim Američkim Državama, mi ćemo dobiti jasne odgovore da većinsko stanovništvo Sjeverne Koreje misli isto kao Kim Jong-un.
Sloboda mišljenja
Međutim, samo 100 kilometara južno, gdje postoji demokratija, sloboda mišljenja, stanje je potpuno suprotno".
Da li to namjerno spominjete Sjevernu Koreju u konekstu Srbije?
"Naravno da spominjem namjerno. Jedina razlika je ta što Vučić nije došao do nivoa Kim Jong-una. Ne bi ni mogao da dođe u Evropi, jer je okružen NATO-om i Evropskom unijom.
Međutim, sofisticirane metode koje koristi su na istom cilju i daju isti efekt.
I ne samo sofisticirane. Kakve sofisticirane? Njegovi huligani, navijačke grupe, formacije za sijanje straha... Svi rade u istom sistemu, u istoj mreži i zbog toga imate jedno lobotomirano javno mnijenje.
Po tome ispada da je pripremljen teren da stvari ostanu po starom i nakon izbora...
"Apsolutno, apsolutno... Ti izbori će biti upravo takvi. Desit će se male kozmetičke promjene u Parlamentu. Ja ne vidim nikakav značaj tih promjena.
Vučić će i dalje biti na vlasti. Srpska napredna stranka će dobiti najvše glasova. Za njom SPS. I tako redom.
Uostalom, u nedemokratskim društvima se rezultati ne mjere mišljenjem stanovništva već po efektivnoj moći koju učesnici u izborima imaju.
Onaj ko drži najveću moć dobit će i najviše glasova".
Šta, onda, predstavlja današnja opozicija u Srbiji?
"Prvo treba razjasniti koja je to opozicija, jer se dijeli na dvije grupe.
Prva grupa su otvoreno proruske partije, koje rade u interesu Vladimira Putina u Srbiji i na Balkanu.
A oni koji to nisu otvoreno, to je druga grupa, pod velikim su pritiskom psiholoških i drugih utjecaja ovih prvih i, kako ja vidim, oni predstavljaju branu promjenama.
Više opstrukcija
I ja počinjem više za stanje u Srbiji da krivim opoziciju nego što krivim Vučića. Jer, Vučić je vladar, ima interes da vlada do kraja svog života.
Ali, kada se borim protiv Vučića vidim da više opstrukcija imam od opozicije koje se, istina, ne bavi prijetnjama i sličnim, ali bavi se političkim opstrukcijama.
Čini mi se da su oni, zapravo, brana alternativnog, a zapravo pravog, opozicionog mišljenja".
Da to nije pomalo preoštra konstatacija?
"Ne, nije, jer i oni gaje narative slične po pitanju Kosova, Crne Gore, Bosne... kakve ima i Vučić, samo što su blaži, mada neki i nisu blaži.
Nema jasne politike, nema jasnih stavova da treba staviti tačku, amputirati sve bolesne dijelove iz prošlosti, budućnosti i sadašnjosti, napraviti zdrav sistem, a to je priznati Kosovo, poslati ga u Ujedinjene narode, jer tamo ima dva miliona ljudi kojima je potreban UN da pomogne da grade što viši standard, pomoći Crnoj Gori da bude nezavisna, samostalna...
Trebaju nam jaki rezovi u politici. Treba se početi baviti Srbijom u postojećim granicama, bez Kosova, i privlačiti ljude iz regiona tako što ćeš napraviti fenomenalne univerzitete, koncerte i druge pozitivne stvari u Beogradu.
Onda će i ljudi punog srca iz Sarajeva željeti da budu dio te priče i da učestvuju u njoj. To je jedini način koji ima smisla.
Koliko je to realno u postojećem odnosu snaga?
"U postojećim okolnostima daleko je od realnog.
I to se u trenutnim političkim odnosima neće promijeniti. Jedini način je pronalaženje stabilnih i jakih finansija za formiranje političke partije u Srbiji koja će kontinuirano mijenjati te stvari.
Koja će povezati intelektualce, istomisleće ljudi, koji mogu da vode političku borbu, mogu da dovedu do političkog vrha i, na kraju, da politički pobijede.
Tako se stvari jedino mijenjaju. Tako su stvari promijenjene u Južnoj Africi, tako su promijenjene u Indiji...
Dvije vrste borbe
Drugi način je da mijenjate bombama kao što je bilo u nacističkoj Njemačkoj.
Dakle, jedini način za promjene je borba. Samo je pitanje da li će borba da bude žestoka, politička borba, ili će da bude nasilna borba, kao što je bilo na kraju bombama po Berlinu.
A, i za jedan i za drugi način su potrebni resursi".
Za koga ćete onda glasati, kad je opozicija u pitanju, ako već zagovarate kakve-takve promjene?
"Jedino podržavam, a to su istomisleći ljudi, čak bih i ja bio na listi da nisam odlučio da promijenim lokaciju, listu Srbija na Zapadu.
Međutim, listu Srbija na Zapadu mediji pod kontrolom Dragana Đilasa potpuno ignorišu.
Iako ta lista ima svoje mane - formirana je naprečac, bila je u mučnoj potrazi za finansijama, postoji nedostatak jasnog liderstva... - ja bih glasao za listu Srbija na Zapadu.
I glasat ću iako su njene šanse izrazito male.
A one su male zato što tu opozicionu listu ignoriše druga opizicija koja, kao što sam objasnio, ima ideju da napravi monopol opozicionog mišljenja i da ne dozvoli glasovima kao što su su moj, odnosno te liste, da se čuju".
Koje su poruke te liste za koje i vlast i ostatak opozicije ne žele dopru do glasača?
"Poruke su sljedeće - Srbija u Evropskoj uniji, Srbija u NATO-u, Kosovo u Ujedinjenim narodima, u Srebrenici se desio genocid, Crna Gora suverena, Bosna i Hercegovina suverena, građenje odnosa Beograda i Sarajeva prije nego što se grade bilo kakvi odnosi Beograda i Banje Luke...
Jasne poruke
To su vrlo jasne poruke i jasno je gdje one vode".
Kad smo kod Srbije i BiH, kako vidite odnose predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika?
"Osim ovoga što je vidljivo što se radi, ima i još jedna stvar, a to je da oni igraju vrlo suptilnu igru prema kojoj se Vučić treba pokazati Zapadu kao neko ko kontroliše Dodika.
I onda imamo tu situaciju, da što Dodik više raspaljuje retoriku o podjeli Bosne, otcjepljenju, referendumima... tog časa Vučić, uz svo antizapadno ponašanje koje ima, postaje partner za razgovor sa Zapadom jer je neko ko, tobože, može da obuzda Dodika.
A, u suštini se ne radi o kontroli već o predstavi za diplomatsku međunarodnu javnost".
Tu negdje vidite i utjecaj Rusije...
"Sve njih veže ljubav prema Moskvi. I mi to ne smijemo nikako da zaboravimo, a pišem upravo knjigu o tome i nadam se da ću je završiti u nekom narednom periodu. Dakle, ne smije da se zanemari utjecaj Moskve na region.
Ključne podjele
Da se on nije desio tokom devedesetih, ne bi nam se ni desile devedesete.
Jer, ključne podjele koje su se desile u Jugoslaviji jesu podjele između Istoka i Zapada, odnosno između Moskve i zapadnog svijeta.
Srbi i političke strukture iz Srbije su ljubili Moskvu i moskovske skute. Oni koji su gledali u pravcu Zapada su svi drugi s kojima su Srbi ratovali.
I to ne smije nama iz regiona da izađe iz uma. Utjecaji Moskve su ovdje politički, finansijski, poslovni i, prije svega i što je najopasnije, psihološki. Oni su propagandni, oni su narativni, vrijednosni...
I kad imate ljude koji su isto tako vrijednosno postavljeni, oni se vrijednosno i ujedinjavaju - Vučić, Dodik, Jeremić, Boško Obradović, Milica Zavetnica, Šešelj, svojevremeno Slobodan Milošević i tako dalje".
