Nema predaje. Name pauze. Jedan od najistaknutijih arhitekata američke vanjske politike, bivši državni sekretar i savjetnik za nacionalnu sigurnost, Henry Kissinger, ne miruje. U svojoj 99. godini američkom magazinu Time dao je intervju u kojemu je otkrio da se ozbiljno uhvatio teme umjetne inteligencije nakon što ga je na to ponukalo predavanje na Bilderberškoj konferenciji 2016., na koje ga je pozvao tadašnji izvršni direktor Googlea Eric Schmidt.
Zajedno sa Schmidtom i dekanom prestižnog američkog univerziteta za tehnologiju MIT, Danielom Huttenlocherom, Kissinger potpisuje novu knjigu naziva "Doba umjetne inteligencije", o učincima naglog uspona i implementacije pametne tehnologije, koja, prema riječima autora, predstavlja revoluciju u ljudskom djelovanju. Umjetna inteligencija, argumentiraju oni, stvara procese koji su toliko moćni i toliko upleteni u ljudske odnose, a istodobno i tako nepredvidivi, da bi bez promišljanja i navigiranja te epohalne promjene mogle gurnuti čovječanstvo u opasnom smjeru.
'Novo razdoblje svjesnosti?
U razgovoru za Time Kissinger je objasnio kako je već kao student bio zainteresiran za to u kojem smjeru ide ljudski rod, o tome je i pisao u svom diplomskom.
"Ne fascinira me toliko tehnologija koliko naše kretanje u novo razdoblje svjesnosti koje još u potpunosti ne razumijemo. Pod svjesnošću podrazumijevam da će percepcija svijeta biti drugačija, makar u smislu razlike srednjeg vijeka i prosvjetiteljstva kad se svijet pomaknuo od religiozne percepcije svijeta do one koja se temelji na razumu. Ovo će biti još brže", rekao je Kissinger za Time. No prema njemu postoji jedna velika razlika između prošlosti i sadašnjosti.
"Živimo u svijetu u kojemu nema filozofije ili dominirajućeg filozofskog smjera. Tehnologisti mogu slobodno divljati. Mogu izumiti stvari koje mijenjaju svijet, a nema nikoga ko bi rekao: Moramo ovo nekako integrirati", kaže Kissinger.
Isprva je Kissinger smatrao Google prijetnjom civilizaciji.
"Smatrao sam da jedna organizacija ne smije imati monopol na raspodjelu informacija. Među ostalim, kako ne bi imala monopol na to koje će informacije poslati ili da to odlučuje prema kriteriju što javnost želi ili što smatra dobrim. Schmidt me pozvao kako bi mi pokazao da iza algoritama ne stoji arbitrarnost i da postoji promišljanje. Nije to posve uklonilo moje strahove, ali tako sam ušao u područje", otkrio je autor brojnih knjiga o diplomaciji.
Tehnologija nije bezopasna
Prema Kissingeru nova tehnologija nije posve bezopasna, upravo suprotno. Riječ je o tome da korištenjem umjetne inteligencije dobivamo zaključak koji je ispravan, a ne znamo zašto. Upravo u tome leži novi izazov. Umjetna inteligencija, ističe Kissinger, unaprjeđuje našu kulturu. Bi li nam bilo bolje da je nismo izumili? Ne znamo, ali ona sad postoji i trebamo je shvatiti. Ne može se eliminirati. Ona je već postala sastavni dio našeg života, smatra bivši državni sekretar SAD-a.
Glavni učinak umjetne inteligencije (AI) na geopolitiku je taj da bi se u slučaju nekog budućeg rata, recimo između Kine i SAD-a, on vodio uz pomoć AI.
"AI bi mogao biti učinkovitiji u odluci o tome što je bolje. Kažete da želite 'metu A'. Ali AI možda odluči da je nešto još bolje. Znači niste baš u zoni potpune izvjesnosti. Druga stvar, još nitko nije to testirao u velikom opsegu pa ne znate što bi se dogodilo kad bi se bombarderi s umjetnom inteligencijom susreli u zraku. Znači situacija je neizvjesna i potencijalno razorna", smatra Kissinger, koji to uspoređuje s Prvim svjetskim ratom.
"Proučavam ono o čemu govorim cijeli svoj život. Umjetnu inteligenciju proučavam tek četiri godine. No kompjuter Deep Think je naučio igrati šah igrajući protiv sebe četiri sata. Odigrao je partiju kao nijedan čovjek dotad. Naši najbolji kompjuteri ga samo ponekad pobjede. Ako se to dogodi na drugim poljima, kao što mora, to ima veliku važnost, a naš svijet nije za to pripremljen", kaže Kissinger, koji dodaje kako je potrebno da se ljudi angažiraju oko promišljanja novoga doba koje je pred nama.
On se u svojim devedesetima posvetio promišljanjima iznesenima u novoj knjizi. Kako kaže, cijelu godinu sastajao se s druga dva autora svake nedjelje, poslijepodne. Ali rasprava zapravo tek počinje.
