Iako pozitivni serološki test može puno toga reći o prošlosti, on ne može prokazati budućnost. Istraživači još ne znaju mogu li antitijela spriječiti da se neko zarazi i drugi put. Ili, ako to mogu, koliko dugo traje ta zaštita
Antitijela koja tijelo stvara kao odgovor na opasne mikrobe poput SARS-CoV-2 ključna su za obranu od bolesti. Mnoga se mogu zakačiti na patogene i pobijediti ih prije no što napadnu ranjive ljudske stanice. Antitijela mogu poslužiti i kao dokaz da je neko već bio zaražen koronavirusom SARS-CoV-2.
Iako pozitivni serološki test može puno toga reći o prošlosti, on ne može prokazati budućnost. Istraživači još ne znaju mogu li antitijela spriječiti da se neko zarazi i drugi put. Ili, ako to mogu, koliko dugo traje ta zaštita, piše Smithsonian. Istina je da imunološki odgovor, poput onog koji se može mjeriti testovima na antitijela, ne čini osobu otpornom na bolest.
„Neki misle da imunitet garantira 100-postotnu zaštitu, da se više nikad nećete zaraziti', upozorava Rachel Graham, virologinja sa Univerziteta Sjeverne Karoline.
Imati imunitet samo znači da vaš imuni sistem reagira na nešto, a ne koliko vas je spreman zaštiti.“
Antitijela privlače najviše pažnje, no ona nisu jedino oružje kojim se tijelo štiti protiv napadača. Kad se patogen infiltrira u tijelo, imunološki sistem postavlja dvije crte odbrane. U odbranu organizma prvo staje urođeni imuni odgovor koji napada bilo kojeg uljeza koji ne nalikuje ljudskoj ćeliji normalnog izgleda. Slijedi sporiji, ali konkretniji adaptivni imunološki odgovor, koji tijelo prilagođava osobinama infektivnog mikroba.
Ovaj drugi val uključuje antitijela koje su proizvele takozvane B ćelije. Neka antitijela su moćno oružje koje ograničava sposobnost mikroba da se prilijepi i uđe u ćelije, dok druga jednostavno označe mikrobe ili inficirane ćelije kako bi ih uništili drugi dijelovi imunološkog sistema.
„Ta neutralizirajuća antitijela potrebna su za borbu protiv većine patogena koji okužuju ljude', kaže virologinja Sallie Permar sa Univerziteta Duke.
Iako antitijela imaju kratak životni vijek, a nestaju iz krvi nakon nekoliko sedmica ili mjeseci, imunološki sistem zadržava neke B ćelije koje ih proizvode. Ako se iste klice vrate, ove tvornice ćelija okupit će veliku gomilu protutijela za vođenje drugog rata.
„No, antitijela sama po sebi nisu dovoljna da zaustave infekciju“, kaže Diane Griffin, imunologinja Bloombergove škole javnog zdravstva sa Univerziteta Johns Hopkins. „Treba vam orkestar odgovora da biste zaista bili učinkoviti.“
Nema odbrane bez T ćelija
Iz razgovora o imunitetu često se izostavljaju T ćelije.
„Ne možete imati sjajan odgovor na antitijela bez T ćelija“, kaže Akiko Iwasaki, virologinja i imunologinja sa univerziteta Yale. Među nizom korisnih funkcija, T ćelije pomažu mladim B ćelijama da sazriju u mašinama za proizvodnju antitijela.
T ćelije su ujedno i veliki borci. U pokušaju da zaustave širenje patogena po tijelu neke T ćelije potaknut će zaražene ćelije na samouništenje. Ostali ostaju i kad opasnost mine, patrolirajući tkivima kako se klice ne bi vratile. Jedan od razloga zašto je HIV tako opasna je taj što virus uništava neke T ćelije u tijelu.
„Studije drugih koronavirusa, uključujući one koje uzrokuju SARS i MERS, pokazuju da T ćelije igraju sastavnu ulogu u uklanjanju bolesti“, kaže Stephanie Langel, virologinja i imunologinja na Univerzitetu Duke. Vjerovatno će isto vrijediti i za SARS-CoV-2.
T ćelije se često nalaze u teško dostupnim tkivima poput pluća pa ih je teže izdvojiti i analizirati. Zbog toga malo otkriće T ćelija ima veliku ulogu u kliničkim testovima imunoloških odgovora na SARS-CoV-2.
„Za istraživače, T ćelije predstavljaju bogatu riznicu znanja o tome kako se naš imunološki sistem nosi s novim koronavirusom“, kaže Langel.
Čak i najosjetljivija laboratorijska ispitivanja imaju svoja ograničenja, a pronalazak antitijela protiv SARS-CoV-2 nije garancija da će te molekule kvalitetno obraniti tijelo ili da će osoba biti zaštićena od ponovne infekcije.
Researchers still don’t know if antibodies that recognize SARS-CoV-2 prevent people from catching the virus a second time—or, if they do, how long that protection might last. https://t.co/x6I5cWLJN9
— Smithsonian Magazine (@SmithsonianMag) May 27, 2020
Većina komercijalno dostupnih testova u čovjekovoj krvi traga za antitijelima koja mogu prepoznati spiralni protein SARS-CoV-2, molekulu koju virus koristi da se prikvači na ljudske ćelije. Neke, ali ne sve, procjene mogu reći koliko protutijela čovjek proizvodi; što ih je više to bolje, moglo bi se reći.
Ali tipični testovi ne određuju jesu li protutijela neutralizirajuća. Da bi došli do tog zaključka, istraživači moraju miješati antitijela s virusima i provjeriti zaustavljaju li patogene da napadaju ljudske ćelije.
Iako ne-neutralizirajuća antitijela mogu imati manje uloge u onesposobljavanju patogena, mnoga nemaju utjecaja na mikrobe. Neka čak mogu usmjeravati aktivne viruse u zdrave ćelije, nehotice ubrzavajući infekciju.
„U osnovi, antitijelo pomaže kopiranju virusa“, kaže Permar. Ovaj je rijedak fenomen primijećen kod denge i Zika virusa.
„Zašto su antitijela toliko nedosljedna još je misterija, dijelom i zato što laboratorijski eksperimenti ne mogu stvoriti uvjete koje ove molekule doživljavaju u tijelu“, kaže Marcia Goldberg, mikrobiologinja s Harvardovog univerziteta. „Važno je testirati kako protutijela djeluju na ljude.“
Čak i antitijela s poznatim neutralizirajućim moćima nisu svemoćna. Donna Farber, imunologinja sa Univerziteta Columbia koja proučava reakcije T ćelija na viruse dišnih putova, kaže da neki pacijenti s visokom razinom neutralizirajućih antitijela u krvi još podliježu Covidu-19. To je još jedan nagovještaj da su i drugi dijelovi imunološkog sistema potrebni kako bi se pobijedila ova bolest.
Osoba koja se oporavila od prvog susreta s novim patogenom kakav je SARS-CoV-2 može proći jednim od nekoliko imunoloških puteva, a nijedan od njih ne vodi potpunoj zaštiti od druge infekcije.
Ne reagiraju svi isto na mikrobe
Jedna je mogućnost da imunološki sistem dobro katalogizira jedinstvena svojstava napadača. Ti će se podaci pohraniti u vojsku B i T ćelija koje će krenuti u bitku ako se isti uljez ponovno pojavi. U ovom scenariju osobito važnu ulogu imaju B ćelije koja će sekvencirati i onemogućiti patogen prije nego što dobije priliku ući u ćeliju domaćina, kaže Iwasaki.
Ovaj sterilizirajući imunitet čini ljude uglavnom otpornima na ponovnu infekciju. Tijelo može pobuditi ovu reakciju kao odgovor na mikrobe poput virusa koji uzrokuje ospice.
No, ne potiču svi patogeni tako snažan odgovor i ne reagiraju svi na isti način na mikrobe. Drugi pokušaj razmnožavanja tijelom može izazvati samo blage simptome, ili nikakve, prije nego što se tijelo očisti. Osoba možda nikad neće primijetiti povratak klica. Ipak, čak i privremeni susret čovjeka i mikroba može stvoriti kanal za prijenos, omogućujući patogenu skok u drugu osobu.
Ponekad, ali rijetko, pacijenti mogu osjetiti simptome nalik ili još težima od onih kad se njihovo tijelo prvi put susrelo s patogenom.
„To ne znači da su ljudi osuđeni na vječno ponavljanje iste bolesti“, kaže Allison Roder, virologinja sa Univerziteta u New Yorku. Čak i djelomična zaštita imunološkog sistema smanjit će količinu patogena u čovjekovom tijelu i vjerovatnoću njegovog prenošenja.
Nijedno od tih zaštitnih stanja nije nužno trajno niti se ona međusobno isključuju. Neki imunitet na patogen može opadati tokom mjeseci ili godina i na kraju se spusti ispod praga koji će ih braniti od bolesti. Istraživači još ne znaju hoće li to biti slučaj za SARS-CoV-2.
Rana ispitivanja na ljudima i životinjama sugeriraju da je izlaganje SARS-CoV-2 naišlo na snažan imunološki odgovor. No, to ne znači da je došlo vrijeme za opuštanje. Opreza nikad dosta.
