Anel Ahmedhodžić kaže da ga ništa nije moglo pripremiti za osjećaj tjeskobe koji je osjetio kada je došao trenutak da odluči "ko je on zapravo".
"Bio je to vjerovatno najteži izbor koji sam napravio u životu", rekao je nogometni reprezentativac Bosne i Hercegovine za engleski The Star.
Anel Ahmedhodžić: Prisjetio se drame
Zvijezda engleskog drugoligaša Sheffield Uniteda prisjetila se drame koja je okruživala njegov reprezentativni transfer, iz Švedske, gdje je rođen, u Bosnu i Hercegovinu, njegov "pradjedovski i duhovni dom".
“Znao sam da ću dobiti mržnju šta god da učinim. Trebalo je puno vremena za razmišljanje. U pozadini su se događale i druge stvari koje ne mogu podijeliti.
Bilo je teško. Stvarno teško. Teže nego što možete zamisliti, ali na kraju sam se odlučio", rekao je Anel Ahmedhodžić (23).
Slušajući Ahmedhodžića kako govori o razlozima odlaska njegovih roditelja s Balkana nakon krvavog sukoba koji je izbio u regiji tokom devedesetih, počinjemo shvatati zašto je to bio tako bolan izbor, navodi list.
Rođen je u švedskom Malmou i zahvalan na šansi koju mu je skandinavska nacija dala. Posebno nakon što se vratio poslije tri godine u engleskom Nottingham Forestu na početku karijere.
Ipak, centarhalf je proveo djetinjstvo podsjećajući se na žrtve koje su Bosanci podnijeli dok su se borili za nezavisnost nakon raspada Jugoslavije.
"Stalno su me vraćali, otkad sam imao godinu, jer su svi naši rođaci još uvijek tamo," nastavlja Ahmedhodžić.
Roditelji bili u ratu
On je igrao za Švedsku na omladinskoj i seniorskoj razini prije nego što je osvojio prvu pobjedu za "Zlatne Ijiljane" prije dva ljeta.
“Bilo je toliko razloga zašto sam se promijenio. Glavni je bio moj osjećaj prema Bosni, iz poštovanja prema mojim roditeljima i mojoj zemlji.
Moji roditelji su bili u ratu i nakon toga su se preselili u Švedsku kako bi dobili bolju priliku. Sarajevo je super, lijepo je, ali ima problema. Imao sam sjajnu priliku u Švedskoj i jako sam zahvalan toj zemlji.
Zaista, jedna je od najboljih na svijetu. Ali, budući da su moji mama i tata također jako ponosni na Bosnu, osjećao sam da moram nešto vratiti. Osjećaj kad sam igrao svoju prvu utakmicu, kad sam čuo pjesmu (himnu) naježio sam se. Moj tata, on inače puno kritizira moje nastupe. Ali nakon te utakmice bio je vrlo, vrlo tih", rekao je 23-godišnji stoper.
