Nakon što se zbog opće blamaže dva tri dana skrivao od javnosti, Semir Efendić jučer je konačno pokušao razlučiti zamršenu, nejasnu i na kraju čudnu priču oko kandidature FUP-ovca Nermina Šehovića za Predsjedništvo BiH.
Televizijski intervju obilovao je političkim stupidnostima koje, neko ko pretenduje da bude izborni pobjednik i da vodi velike procese, sebi ne bi smio dozvoliti.
Nije do kraja jasno da li se Efendić kroz intervju pravio lud igrajući na kartu neupućenog gledalaštva ili jednostavno ne razumije osnove demokratskih političkih sistema.
Krenuo je žestoko rušeći osnovne postulate demokratskih režima tvrdeći da je tobože diskriminirajuće što se policajci ne mogu kandidirati na izborima poredeći to s famoznim slučajem 'Sejdić-Finci".
Koji motivi koji Efendića tjeraju na ovakva promišljanja nije moguće razlučiti jer je to izgovorio mrtva-hladan.
(Ne)moguće je da Efendić ne razumije zbog čega npr. policijski službenici, sudije, tužioci, pa i novinari ne mogu biti članovi partija, a kamoli obavljati političke poslove i biti kandidati, jer u svijetu u kojem Efendić egzistira i iz kojeg je potekao (SDA) već dugo se stavlja znak jednakosti između neovisnih institucija i političkog prostituiranja i uhljebizma.
Dakle, nakon što je pokušao obesmisliti osnovne principe vladavine prava, instalirani šef SBiH-a pričao je o konkretnoj stvari - kandidaturi Šehovića.
No, umjesto konkretnih odgovora i objašnjenja, Efendić je potvrđivao svoj politički diletantizam.
Očito je umišljeni Efendić upao u zamku političkog mesijanstva pa nas ubjeđuje da samo on može spasiti ovo društvo od propasti koja je zagarantovana, a uz njega i 'diskriminisani' policajac.
A, koliko Efendić ne razumije šta se zapravo desilo govori sljedeća njegova izjava.
"Naša kandidatura Šehovića je ustvari znak podrške onome što on radi, što uostalom podržava i desetine hiljada garđana".
Naravno, Efendić ne može (ili neće?) da shvati osnove političkog djelovanja. Naime, politička podrška nečemu daje se tako što će te, ako ste vlast, pomagati nečiji rad i osigurati ambijent i uslove da ga taj neko obavlja još bolje.
U tome se 'podrška nečijem radu' znatno razlikuje od kandidiranja, koje u suštini znači isturanje nekoga da provodi politiku stranke koja ga je kandidirala.
Nije Efendić znao objasniti zašto Šehović negira da je kandidat, ali se raskukao nad navodnim progonom Šehovića.
Efendić tvrdi da je Šehović sad u problemu i da je ispitivan u FUP-u zbog kandidature, a ne shvatajući (ili se pravi lud?) da ga je upravo on svojim diletantskim potezom uvalio u problem!
Ovaj umišljeni politički mesija potom se raspilavio jer Šehović sad nije dobrodošao u FUP i da je pred njega postavljen težak ili-ili potez, jer bi ukoliko prihvati kandidaturu - dobio otkaz.
Dakle, ni nakon nekoliko dana sluđivanja javnosti nije jasno da li je tandem Efendić-Šehović bio u konkretnom dogovoru, da li Efendić razumije i čita zakone koji ga se direktno tiču, a isto tako - šta je u cijeloj priči Šehović: zloupotrijebljeni ili licemjerni policajac koji laže da nije, a jeste kandidat?
