Umjetnost ratovanja uvijek se razvija. Oni koji predviđaju ove promjene najvjerovatnije će prevladati sljedeći put kada dođe do sukoba. Ali preventivne reforme, koje su po prirodi neprovjerene, često su kontroverzne. To je problem s kojim se suočava s dramatičnim reformskim programom zapovjednik marinaca, general David H. Berger. Kritičari, poput bivšeg ministra mornarice Jima Webba, tvrde da on čini strašnu pogrešku, ali bi ideje zapovjednika pripremile SAD da se bolje suoče sa svojim primarnim neprijateljem: Kinom.
Svakako je tačno da su reforme Force Designa 2030. generala Bergera gotovo revolucionarne. Prema njegovom planu, marinski korpus bi dramatično smanjio svoje artiljerijske i helikopterske snage, dok bi eliminirao svoje tenkovske snage. Posječeno bi nekoliko pješadijskih bataljona i njihovih potpornih elemenata. Gen. Berger priznaje da ove reforme nose rizik i da su izazvale kontroverze unutar marinaca. Ali marinci imaju ograničene resurse, koji su organizirani oko održavanja demokratskog međunarodnog poretka i poraza najveće prijetnje Americi. U današnjem svijetu to je Kina, piše Wall Street Journal.
Američka vojska predviđa da je velika vjeovatnoća da će sukob s Narodnooslobodilačkom vojskom Kine izbiti u sljedećih 10 godina s obzirom na imperijalne zahtjeve Pekinga nad Tajvanom i gotovo cijelim Južnokineskim morem. Amerika trenutno nije u jakoj poziciji da pobijedi u sukobu protiv kineske vojske. Kina bi s otoka Hainan i njegovih baza na kopnu mogla lako izbaciti najmanje 1000 lovaca i strateških bombardera. Na moru bi im se pridružile stotine sve sposobnijih brodova i podmornica. Američke snage često bi se našle nadjačane kako brojčano tako i opremom.
Amerika je vodila ratne igre kako bi pomogla predvidjeti kako bi izgledala kineska invazija na Tajvan i sukob SAD-a s Kinom u Južnom kineskom moru, a američki rekord u tim igrama je poguban: američke snage se bore da se postroje dovoljnom brzinom, zaslijepljene su kineskim elektroničkim ratovanjem, protusatelitskim i dalekometnim raketnim sistemima, i prisiljene su u džepove izoliranog otpora koji se zatim eliminiraju. Kao što general Berger kaže u svojoj viziji 2030., upravo su te ratne igre oblikovale njegov “zaključak da bi skromna i postepena poboljšanja naše postojeće strukture snaga i naslijeđenih sposobnosti bila nedostatna za prevladavanje sposobnosti prijetnji koje se razvijaju”.
U ratu s Kinom, koji bi vjerovatno bio uglavnom amfibijski, marinci bi igrali centralnu i različitu ulogu od one drugih grana. Kao što je navedeno u saveznom zakonu, primarna misija marinaca je pružiti "uslugu floti u zapljeni ili odbrani naprednih pomorskih baza i za provođenje takvih kopnenih operacija koje mogu biti ključne za uspjeh pomorske kampanje." U Južnom kineskom moru, to znači da bi marinci često djelovali daleko od drugih američkih resursa iz malih kopnenih baza koje će biti lako odsječene od podrške američkog vojnog zapovjedništva i kontrole, obavještajnih platformi, sistema oružja većeg dometa i kombiniranih - sposobnosti naoružanja.
Kineska vjska bi mogla koristiti izvrsne protubrodske rakete dugog dometa da gađa nosače aviona američke mornarice kako bi njihove eskadrile F-35 bile predaleko od borbe da bi napravile razliku. Kineski ratni brodovi, dalekometni bombarderi i lovci imali bi za cilj svladati američke snage u razmjerima i na različitim mjestima. Kineska vojska će također vjerovatno koristiti masivne kibernetičke i satelitske napade kako bi zaslijepila američku vojsku i iscrpila odlučnost Washingtona. Kao što je general Berger objasnio u podcastu u februaru, vjeruje da će marinci morati djelovati kao lanac organskog ubijanja koji se ne oslanja na podršku drugih američkih vojnih nadzora, napada, logistike i zapovjednih sredstava.
Ne bi svaka vrsta materijala bila korisna u takvoj borbi. Malo je vjerovatno da će eskadrile helikoptera koje gen. Berger želi smanjiti moći održati operacije protiv Kine pod ogromnom vatrom. Tenkovi i topovi koje bi on želio baciti gotovo ne bi bili korisni u Južnom kineskom moru i borili bi se da dođu do Tajvana na vrijeme kako bi napravili razliku. Masirane pješadijske formacije imale bi ograničen strateški učinak u borbi oko tako malih dijelova zemlje i iscrpile bi američke resurse.
To ne znači da je vrijeme za napuštanje tenkova i artiljerije u vojsci. Vojska mora zadržati te snage usred rastućih prijetnji u Evropi i Korejskom poluotoku te zbog vlastitog doprinosa odbrani Tajvana. Ali kako Rusi uče u Ukrajini, nije dovoljno imati dobru opremu ako je ne možete rasporediti, održati i koristiti je da ubijete neprijatelja prije nego što on ubije vas. Kao što Ukrajinci pokazuju, agilne snage naoružane moćnim prenosnim oružjem mogu donijeti velike pobjede na bojnom polju.
Tako mora djelovati marinski korpus kako bi pobijedio Kinesku vojsku. Gen. Berger želi da male grupe marinaca budu u mogućnosti zauzeti umjetne otočne teritorije u Južnom kineskom moru. Njegov bi plan omogućio marincima da brzo uspostave moćne borbene jedinice na Tajvanu i Filipinima. Ove jedinice bi rasporedile prenosne protubrodske, protupodmorničke i protuzračne sposobnosti jedinice kako bi uskratile kineskoj vojsci slobodu kretanja, djelovanja i opskrbe. Marinci bi tada nastojali zaštititi ove teritorije kao uporišta kako bi podržali opskrbu i daljnje projekcije drugih američkih i savezničkih snaga, kao i prikupljanje obavještajnih podataka za ciljanje jedinica kineske vojske.
Tridesetih godina dva sovjetska generala, Mihail Tuhačevski i Semjon Budjoni, gurali su Staljina u različitim smjerovima. Tuhačevski je vjerovao da mehanizirani oklopi moraju postati oslonac Crvene armije. Budyonny je inzistirao da će konjska konjica ostati ključna. Budyonny je pobijedio, a Tuhačevski je sklonjen. Kada je stigao rat s nacistima, Budyonnyjeve snage su uništene zajedno s mnogim drugim jedinicama Crvene armije. Reforme Tuhačevskog na kraju su prevladale i pomogle sovjetskoj pobjedi. Ali do tada su patnje sovjetskog naroda bile goleme.
Reforme generala Bergera nastoje izbjeći to iskustvo. Nadajmo se da će njegovi kolege šefovi službi pronaći hrabrosti poslušati primjer svojih kolega, piše Wall Street Journal.
