Ukrajina je pogodila skladište oružja duboko unutar regije Lugansk, koja je trenutačno pod kontrolom Moskve, a ruska strana potvrdila je da je korišten raketni sistem za višestruko lansiranje raketa koji su Ukrajincima donirale Sjedinjene Američke Države.
"Prvi slučaj upotrebe američkog MLRS-a M142 HIMARS zabilježen je u LPR-u danas (utorak – op.)", rekao je glasnogovornik Narodne milicije samoproglašene Luganske Narodne Republike (LPR), potpukovnik Andrej Maročko, za državnu televiziju Rusija 1.
”U 7.20 ujutro, iz smjera Artemovska, došlo je do udara na Perevalsk. To je duboko u pozadini”, napomenuo je, dodajući kako ”ovo otkriva puno o tome što Ukrajina planira jer je sada potvrđeno da se ti sistemi nalaze u Donbasu”.
Slike posljedica ukrajinskog napada, koje su objavljene na profilima društvenih mreža povezanima s Rusijom, pokazuju ostatke nečega što izgleda kao konkretni projektil zapadne proizvodnje.
#Ukraine: We finally can visually confirm that US-supplied M142 HIMARS are currently used for strikes deep into Russian-controlled territories - fragments of M31A1 GMLRS unitary rocket were found after a target was hit in Perevalsk, #Luhansk Oblast, 45 km from the front line. pic.twitter.com/eHgLpQPqxv
— 🇺🇦 Ukraine Weapons Tracker (@UAWeapons) June 28, 2022
Komentirajući ove vijesti da su ukrajinske snage koristile HIMARS za gađanje ruskih snaga daleko od prve linije fronta, šef ukrajinske vojne uprave regije Lugansk, Sergej Hajdaj, rekao je su to dobre vijesti ”jer ako pogađamo vojarne i skladišta u kojima eksplodira municija, to znači da bi ovo moglo usporiti njihovo napredovanje prema Lisičansku.”
Nije, naravno, iznosio dodatne detalje o napadu, ali riječ je o spektakularnom pogotku, o čemu zorno svjedoče snimke objavljene na Twitteru, kako sa zemlje tako i satelita:
Today's Sentinel satellite imagery shows massive fires all around the targeted ammunition dump. Fires, likely started by a secondary explosion, can be seen up to 10 km around the targeted facility.
— Benjamin Pittet (@COUPSURE) June 27, 2022
Impressive image. https://t.co/aKnW7ZSe07 pic.twitter.com/zBPSjSm9uh
Pogođeno skladište municije bilo je 70 kilometara iza ruskih linija u Donbasu. Ali, nije samo ono dokazano sigurna meta ukrajinskog udara novim VBR-om pristiglim iz SAD. Na Twiteru se neko potrudio na karti prikazati šta se sve sada nalazi o njihovom dometu, naglašavajući da je ovo možda najvažnija karta ukrajinskog fronta za sljedećih mjesec dana ratovanja.
I wonder what happened to the alleged 2000 encircled troops in Zolote. I think I saw like 20 POWs on a video. Actually, I don't wonder, it was the normal Russian lies and fabrications. We can be sure of one thing, if the Russians succeeded with something, there will be a video.
— Def Mon (@DefMon3) June 27, 2022
Naime, sada je dokazano da Ukrajina ima verziju GMLRS-a od 85 km, a karta prikazuje izloženost ruskih skladišta artiljerijske municije unutar tog dometa. Plavim crticama omeđeno je sve što je sada Ukrajincima ”na tanjuru”: lako je uočiti da su svi glavni opskrbni punktovi za područje Izum/Popasna (mali crveni krugovi) unutar tog područja. Zeleno su željeznički pravci.
Nakon ovog efikasnog korištenja najmodernijih američkih višecjevnih raketnih bacača, vrijedi podsjetiti kako je bivši zapovjednik Američke vojske za Evropu, Ben Hodges nedavno na LinkedInu prognozirao da će se ratni ”val” u Ukrajini okrenuti protiv Moskve u julu, a da će ruske snage "puknuti" kako se taktički izazovi budu povećavali.
General Hodges nije jedini stručni promatrač koji očekuje eroziju ruskih snaga. Nakon što su njeni početni napadi na Ukrajinu bili posustali, Rusija je preusmjerila fokus na istočne provincije Donjeck i Lugansk i počela se više oslanjati na artiljeriju kako bi porazila ukrajinske snage. I u tome je bila uspješna.
Masivna artiljerijska vatra dugo je već centralno mjesto ruske vojne doktrine, a u ovom slučaju omogućila je razorne napade na odbrambene snage Ukrajine, dovodeći što manje ruske vojnike u opasnost.
Ukrajinska vojska također se okrenula artiljeriji, ali joj je ponestalo streljiva za topove naslijeđene iz sovjetske ere, a modernija artiljerija koju su joj ranije donirale zemlje NATO-a imala je ograničen domet.
Kako navodi analitičar ”Forbesa”, na raketne napade koje su posljednjih dana izveli Rusi Kijev zasad nema adekvatan odgovor, ali ne možete okupirati i zadržati teritorij koristeći krstareće rakete; artiljerija i oklop će odlučiti ko kontrolira Ukrajinu.
Zašto su onda stručnjaci poput Hodgesa uvjereni da će se dogoditi preokret u ovom ratu? Jedan od ključnih razloga je upravo odluka Bidenove administracije da u borbu uvede artiljerijski raketni sistem visoke pokretljivosti (HIMARS). Bijela kuća je 31. maja objavila da šalje četiri raketna bacača montirana na kamione u Ukrajinu (mogu biti i na gusjeničarima), a sada je objavila da se još četiri otpremaju. Broj će se vjerovatno još povećati, pružajući ukrajinskim snagama super precizni udarni sistem koji može pogoditi ciljeve na više od duplo većoj udaljenosti nego haubice koje su dosad isporučile američke i evropske zemlje NATO-a.
A Ukrajinci nisu gubili vrijeme da iskoriste HIMARS-e nakon što su prvi lanseri bili raspoređeni 25. juna. Više ruskih zapovjednih mjesta uništeno je u područjima za koja se ranije smatralo da su im nedostupna, daleko iza prve linije bojišta. Mnogo je faktora koji potencijalno pridonose slabljenju ruskih snaga, od broja vojnika preko opreme do morala, ali HIMARS donosi ključnu sposobnost koja je prije nedostajala ukrajinskom arsenalu.
Sistem ne samo da ima veći domet, već je i iznimno precizan. Koordinate mete se putem sigurne podatkovne veze prenose na računar ugrađen u lanser za samo 16 sekundi. U konfiguraciji sistema koju su dobili Ukrajinci, svaki lanser nosi ”paket” od šest projektila koji se mogu ispaliti pojedinačno ili u nizu, ovisno o vrsti cilja. A ovaj HIMARS je dizajniran za napad na visokovrijedne taktičke ciljeve kao što su pozicije protuzračne odbrane, artiljerije i skladišta.
Bidenov tim odlučio je ne isporučiti varijantu koja može ispaliti veći projektil na ciljeve udaljene do 300 kilometara, dijelom i zato što se to smatra prevelikom prijetnjom ciljevima unutar Rusije. A ukrajinska vlada obećala je da rakete kraćeg dometa koje prima neće koristiti za napad na ciljeve s druge strane granice.
Još jedna važna karakteristika HIMARS-a je činjenica da je montiran na kamion i vrlo mobilan. To omogućuje da lanseri budu optimalno pozicionirani za gađanje, a da se zatim brzo – prije nego što ih neprijateljske trupe lociraju – vrate na početni položaj. To HIMARS-u značajno produžuje ”život”, što je jako bitno u dugotrajnom ratu iscrpljivanjem.
Osim toga, na web stranici njegova glavnog proizvođača, Lockheed Martina, navodi se da je pouzdanost sistema procijenjena na preko 98%. Dakle, Bidenova administracija opskrbljuje Kijev oružjem koje kombinira tačnost, domet, otpornost i pouzdanost, nužne da bi se pariralo ili nadmašilo sličnim sistemima kojima upravljaju ruske kopnene snage.
No, jesu li HIMARS-i na istok Ukrajine počeli stizati relativno kasno i u nedovoljnom broju. I analitičar ”Forbesa” naglašava da je ključno pitanje koliko će ovih sistema ukrajinske snage u konačnici dobiti. Zasad je javno potvrđeno da je u planu njih osam. Za usporedbu podsjeća: kad je Rumunija 2017. kupila sistem HIMARS, zatražila je 54 jedinice, ”što se čini kao broj koji je mnogo bliži onome što Ukrajini zapravo treba u trenutnim okolnostima”.
I Ministarstvo odbrane susjedne joj Poljske izrazilo je interes za potencijalnu nabavu stotina ovih višecijevnih raketnih bacača. Stoga se slanje samo osam lansera, u zemlju koja je suočena s invazijom mnogo veće vojne sile, ne čini dovoljnim.
Bidenova administracija nastojala je dozirati svoju pomoć Kijevu na način za koji je smatrala da će spriječiti rusku pobjedu, ali bez nepotrebno velikih provokacija. Rusija je, uostalom, nuklearna sila koja uključuje i oružje za masovno uništenje u svoju vojnu doktrinu za suočavanje s regionalnim prijetnjama.
A opet, dolazak puno većeg broja HIMARS-a u Ukrajinu od trenutno najavljenog mogao bi polučiti poželjni efekt odvraćanja, jačajući uvjerenje Moskve da neće moći osvojiti i pogotovo zadržati teritorij u srazu s ukrajinskim snagama. I dok nije bilo HIMARS-a na ukrajinskoj strani, Rusija je trpjela velike gubitke – kako ljudi, tako i materijala. Stoga mnogi vojni stručnjaci na Zapadu smatraju da Moskva ne može još dugo zadržati sadašnji tempo svojih vojnih operacija.
Sada, kada HIMARS pokazuje kako može promijeniti odnos snaga u Donjecku i Lugansku, najava kako još takvih sistema kreće prema ratnoj zoni mogla bi navesti Vladimira Putina da ponovno razmisli o avanturi u koju se upustio i o potencijalnom debaklu.
Zanimljiv je podatak da je Lockheed Martin sastavio preko 500 HIMARS-a u svojoj tvornici u Camdenu, tako da sistema koji bi u budućnosti mogli biti isporučeni Ukrajini svakako neće nedostajati, samo ako Bidenova administracija odluči poslati snažniju poruku Putinu. Prema CNN-u, Ukrajina će dobiti sve dosad obećane HIMARS-e do sredine jula.
A što se daljnjih isporuka tiče, valja podsjetiti da je ranije ovog mjeseca američki predsjednik Biden posjetio upravo jednu od tvornica Lockheed Martina. Istina, ta konkretna tvornica ne proizvodi projektile za HIMARS M270 i M142, već protuoklopne sisteme FGM-148 Javelin, ali Bidenov posjet zapravo je bio simboličan: cijelom svijetu šalje poruku da Lockheed Martin treba povećati proizvodnju svojih projektila, i to što prije.
Većina vojnih analitičara mišljenja je da u sadašnjoj fazi rata Rusija ima važnu prednost u odnosu na Oružane snage Ukrajine kad je posrijedi broj topova, raketnih lansera i streljiva za njih. Isporuka sistema MLRS M270 i M142 HIMARS značajno će povećati sposobnost Oružanih snaga Ukrajine, a već se vide rezultati korištenja ovih VBR-ova.
Podsjetimo, uostalom, da je za Ukrajinu još prije dva mjeseca isporuka protubrodskih projektila Harpoon izgledala kao nedostižan cilj, a danas su oni već u službi njezinih oružanih snaga. S MLRS M270 i M142 HIMARS, po svemu sudeći, biti će isto, ali znatno brže.
