Naučnici mogu "dekodirati" misli ljudi čak i bez dodirivanja glave, javlja The Scientist. Da se prije dvadesetak godina pitali nekog kognitivnog neuronaučnika da li su moguće takve tehnike čitanja misli, oni bi vas proglasio ludim ili bi se ugušio od smijeha. Danas, čini se daje i to moguće, sudeći prema rezultatima eksperimenta provedenog na Teksaškom univerzitetu u Austinu.
Tehnike čitanja misli
Prošle tehnike čitanja misli oslanjale su se na implantaciju elektroda duboko u ljudski mozak. Nova metoda, opisana u bazi nerecenziranih naučnih radova bioRxiv, oslanja se na neinvazivnu tehniku skeniranja mozga - funkcionalnu magnetsku rezonanciju (fMRI).
Ova tehnika prati protok oksigenirane krvi kroz mozak. A budući da aktivne moždane ćelije trebaju više energije i kisika, ove informacije pružaju indirektnu mjeru aktivnosti mozga.
Ova metoda skeniranja ne može uhvatiti moždanu aktivnost u stvarnom vremenu jer se električni signali koje oslobađaju moždane ćelije kreću mnogo brže nego što se krv kreće kroz mozak. No autori studije otkrili su da ovu nesavršenu zamjensku mjeru mogu koristiti za dekodiranje semantičkog značenja ljudskih misli, iako nisu mogli proizvesti prevode od riječi do riječi.
Funkcija dekodera
Istraživali su mozgove žene i dva muškarca u dvadesetim i tridesetim godinama. Svaki je sudionik slušao ukupno 16 sati različitih podcasta i radijskih emisija tokom nekoliko sesija u skeneru. Skenirani podaci potom su ubačeni u računalni algoritam, "dekoder", koji je uspoređivao uzorke u zvuku s uzorcima u snimljenoj moždanoj aktivnosti.
"Algoritam potom uzima fMRI snimku i generira priču temeljenu na njenom sadržaju. Ta priča prilično dobro odgovara izvornom zapletu podcasta ili radijske emisije", objašnjavaju istraživači. Drugim riječima, dekoder je mogao zaključiti koju je priču neki sudionik ispitivanja čuo na temelju njihove moždane aktivnosti.
Semantičke pogreške
Dakako, ovaj algoritam nije bezgrešan pa je napravio i neke pogreške, poput zamjene spolova u zamjenicama i upotrebe prvog i trećeg lica. On "prilično tačno zna šta se događa, ali ne i ko šta radi", kažu istraživači.
U dodatnim testovima, algoritam je mogao prilično tačno objasniti radnju nijemog filma koji su sudionici testiranja gledali u skeneru. Mogao bi čak prepričati priču koju su zamislili u svojim glavama. Dugoročno, istraživači žele razviti ovu tehnologiju tako da se može koristiti u sučeljima mozak-računar dizajniranim za ljude koji ne mogu govoriti ili tipkati.
