Priča Sarajevskog ratnog teatra (SARTR) počela je 17. maja 1992. godine, samo 15 dana nakon što je oko Sarajeva stegnut obruč sa namjerom da uguši grad, njegove stanovnike, svaku misao, pa i onu o slobodi.
Trideset godina postojanja Sarajevskog ratnog teatra - SARTR-a potvrda je da se umjetnost oduprijela i da je tada, baš kao što i sada, uspjela da se izdigne.
SARTR je začetnik fenimena kojeg nazivamo Teatar pod opsadom, a ove godine se navršava 30 godina postojanja. Aleš Kurt, direktor Sarajevskog ratnog teatra, za za Raport govori o historijskom značaju ovog teatra, ali i o tome koliko je umjetnost značila građanima Sarajeva tokom opsade.
Između ostalog, osvrnuo se i na buduće projekte, ali i koliko naša država ulaže u umjetnost.
Kulturni otpor Sarajeva
Prije nekoliko dana obilježeno je 30 godina od početka opsade Sarajeva. SARTR je utemeljen 17. maja 1992. godine, okupljajući glumce i saradnike iz tri profesionalna sarajevska teatra koja su, zbog agresije na BiH, morala obustaviti svoj rad. Kada se osvrnete 30 godina unazad, kolika je bila uloga ove teatarske kuće?
SARTR je svojim osnivanjem, opstankom, radom i preživljavanjem zasigurno jedno od najneobičnijih pozorišta na svijetu. Ovo pozorište je osnovano za vrijeme najžešće opsade grada Sarajeva, na početku rata u Bosni. Osnivanje SARTR-a je iniciralo ono što historičari danas nazivaju fenomenom „teatra pod opsadom“. Taj fenomen je provocirao ono što nazivamo kulturnim otporom građana Sarajeva.
Jedne prilike ste kazali kako se te 1992. godine zapravo shvatila istina na surov način, te umjetnost nije nešto što direktno mijenja svijet, ali može indirektno utjecati na ljude i to je apsolutno dovoljan razlog da bi postojala. Koliko je u ratnom periodu umjetnost utjecala na sve građane opkoljenog Sarajeva?
SARTR je 6. septembra 1992. godine realizirao prvu ratnu teatarsku premijeru „Sklonište“ autora Safeta Plakala, u režiji Dubravka Bibanovića. Predstava se bavila svakidašnjim životom građana Sarajeva tokom opsade.
Publika je rekla: 'Pomogli ste nam da ne poludimo!' To je i danas funkcija dobrog teatra. Umjetnost je ljudima neophodna kad im je najteže. Ona je lijek za rupe na srcu. Za vrijeme rata je nastao umjetnički talas koji se više nikada neće ponoviti. Sve umjetnosti su doživjele neku vrstu iluminacije. Takvi period su rijetki u istoriji umjetnosti, kao renesansa, bečki barok, francuski novi talas, desi se jednom i nikad više.
Čekaju nas nove premijere
Koliko je bilo teško opstati u takvom periodu, ali i i svim narednim lošim momentima koji su dolazili?
Ono što mi nastojimo da uradimo u ovoj sredini je često van zdravog razuma. To je vjerovatno želja za utopijom, koja postoji u svakom čovjeku. Ovdje su teatri radili tokom cijele pandemije, pravili nove predstave i igrali ih pred ograničenim brojem publike. SARTR je radio jednu od najkompliciranijih predstava u svojoj istoriji, predstavu „Nije to to“, Tomija Janežića, kada je stigla pandemija.
Probe su prekinute zbog lockdowna, ali predstava je završena. U julu 2020. godine imala je sarajevsku i beogradsku premijeru, igrala na MESS-u, i na festivalu DESIRE u Subotici. Igrali smo predstavu „Jedvanosimsoboakalomistobo“ na Sterijinom pozorju usred pandemije. To je samo dio svega onoga što se dešavalo. Morate biti svjesni da nam je u tom trenutku KS smanjio budžet, a Vlada Federacije BiH uvela restriktivne mjere. Da ovaj teatar nije nastao u ratu, možda i ne bi sve to izdržao. Ko zna?
Šta planirate u ovoj, možemo reći, jubilarnoj godini? Šta publika može očekivati?
Prije svega, nove predstave. „Rechnitz - Anđeo uništenja“ po tekstu dobitnice Nobelove nagrade Elifriede Jelinek je već imao svoju premijeru i u Sarajevu i u Mostaru. Čekaju nas nove premijere. U septembru predstavljamo našu prvu koprodukciju sa afričkim kontinentom, predstavu nastalu po ratnim dnevnicima umjetnika iz Ruwande i Bosne. Pokušat ćemo da objedinimo na jednom mjestu, u našoj monografiji, sve informacije, uspomene, činjenice, o avanturi koja se zove Sarajevski ratni teatar SARTR, sa akcentom na teatar pod opsadom kao materijal koji može da služi budućim generacijama.
Dobra stvar novih tehnologija je da možemo da napravimo kompleksniji istorijat i arhiv SARTR-a, nego što je jedna knjiga. Ovog juna opet imamo, treći put zaredom, Ljetnu scenu SARTR sa koncertima, performansima i predstavama. Nastupit će, između ostalih, i legende kao što su Edo Majka i Darko Rundek. Ovo je naša godina. Sljedeća će biti još bolja.
Koliko pratite politička dešavanja u BiH i regionu?
Pratim ih u kontekstu globalne politike. Zato što je već decenijama jasno da su svi problemi sa kojima se susrećemo globalnog karaktera. Živimo u vremenu velikih promjena.
Kakav je odnos države prema kulturi? Kaskamo li?
Neophodne su korijenite reforme, a da bi se pokrenule, neophodan su novi zakonski okvir i suvremeniji sistem finansiranja. Mi kasnimo sa reformama barem 25 godina.
