"Umri prije smrti”, radni naslov filma reditelja Ahmeda Imamovića, koji je trenutno u postprodukcijskom statusu, njedri pitanje od životne važnosti, a to je šta uraditi prije nego što čovjek ode Bogu na istinu.
Iako će publici biti objelodanjen tek naredne godine, Imamović je u razgovoru za Fenu kazao da je to jednostavna, ne tako nova priča, ali da predstavlja istraživanje o tome šta čovjek treba da uradi prije nego što napusti zemaljski svijet.
Imamović i Dragan Komadina, koji su ga pisali prije nekoliko godina, prvo su ga nazvali "Il Ombre", što znači čovjek, ali su ga vremenom preimenovali. Trenutni radi naslov sjajno korespondira s temom filma, ali kakav će biti naslov na kraju, još ne zna ni sam Imamović.
"Često me pitaju ko je koga "pođonio", ja Dinu Merlina ili on mene. U biti, niko nikoga, jer je to sufijsko promišljanje koje ne pripada samo tradiciji islama, već predstavlja vječito pitanje čovjeka",istakao je.
To doživotno pitanje, kazao je Imamović, propisuju i srednjovjekovne liturgijske drame, mirakuli.
"Prikazuju čovjeka koji umire i koji se pita ko će otići s njim s ovog svijeta. Tu je njegova porodica, žena, djeca, prijatelji, ali u esenciji, čovjek s ovog svijeta odlazi sam sa svojim djelima", kazao je Imamović.
Glavnu ulogu u filmu ostvario je Adnan Hasković, koji ima prilično respektabilnu svjetsku karijeru i koji nije imao mnogo prilika da glumi u bh. filmovima. Imamović kaže da je glumio sa svjetski poznatim imenima, kao što su Penelope Cruz, Tilda Swinton te Emile Hirsch.
"Bilo je vrlo zahtjevno, jer u jednom momentu dolazi do fizičke transformacije lika, koji je trebao smršati oko 15 kilograma, jer govorimo o čovjeku koji je bolestan i koji se mijenja", kazao je.
Pored Haskovića, ekipi su se pridružili i Miki Trifunov, Milan Pavlović, Slaven Knezović, Vlado Kerošević, Almir Kurt, Emina Muftić Minka te mnogi drugi.
"Praviti film je kolektivna umjetnost, to je vrlo složena struktura koja predstavlja jednu od najmlađih umjetnosti, jer u mnogome zavisi od tehnike i tehnologije", istakao je Imamović.
Tvrdi da je sjajno raditi s mladima te ljudima srednje dobi, ali i doajenima kao što su Miki Trifunov i Vlado Kerošević, no ističe da je najbitnije da redatelj vjeruje u projekt na kojem radi, ali i da glumci vjeruju redatelju.
Kao što je i sama tematika filma, Imamović kaže da su imali turoban put tokom snimanja filma.
"Najzahtjevnija stvar u produkciji je skupiti i pokrenuti ekipu, a mi smo to morali uraditi tri puta, odnosno producent Samir Smajić, ali nekako smo uspjeli bez obzira na sve poteškoće", istakao je.
Naglašava da je umjetnost režije ustvari umjetnost cjeline u konačnici te da se sve sastoji od dijelova što na kraju predstavlja mozaik, ali da je redatelj taj koji je odgovoran za cjelinu.
Imamović je istakao da su tokom snimanja nailazili na mnoge smetnje i prepreke te da su zbog pandemije koronavirusa dva puta pomjerali početak snimanja, ali i da ih je zadesila velika tragedija, jer je umro njihov dragi prijatelj i scenograf Sead Gološ.
Govoreći o lokacijama gdje je sniman film, Imamović kaže da su najviše vremena proveli u Sarajevu, na Bjelašnici, u Konjicu, ali i općini Prozor-Rama, gdje su pronašli komad raja, ali i iznimno domaćinski raspoložene i čestite ljude koji su im pružili veliku podršku.
Imamović se osvrnuo i na situaciju u bh. kinematografiji tvrdeći da je kultura, ali i Fondacija za kinematografiju opljačkana.
"Dodijeljeni su milioni za filmove koji nikad nisu snimljeni i niko se ne pita gdje je taj novac", istakao je Imamović.
Smatra da bh. kinematografija ne postoji, već samo pojedinačni uspjesi i uzleti ili periodi kada se ništa ne dešava.
