Republika Srpska nije zadovoljna načinom na koji je izabran novi visoki predstavnik u BiH – otuda poseban sastanak sa državnim vrhom Srbije. „Ukoliko se to imenovanje ne sprovede sa relevantnom Rezolucijom Savjeta bezbjednosti UN, visoki predstavnik neće imati legitimitet“, ponovio je u Beogradu Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH. Ovakvo imenovanje, kaže, upereno je „protiv interesa Republike Srpske i srpskog naroda u BiH“.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je istakao da će „Srbija uvijek biti uz Republiku Srpsku, uz poštovanje teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine“. Naglašavajući da je „veoma dobar poznanik sa Schmidtom“, Vučić je kazao „kako će Srbija po prvi put tražiti izvještaj visokog predstavnika u skladu sa Aneksom 10 Dejtonskog sporazuma“, i dodao „da Srbija neće podržavati sprovođenje bonskih ovlašćenja kojima bi neko pokušao da kreira političku situaciju u Republici Srpskoj“.
U toj atmosferi bi Christian Schmidt, političar bavarske kršćansko-socijalne unije i raniji njemački ministar, trebalo da od 1. augusta stupi na dužnost Visokog predstavnika u BiH. Bit će osmi čovjek na toj funkciji uvedenoj 1995. godine poslije Bildta, Westendorpa, Petriča, Ashdowna, Schwarc-Schilinga, Lajčaka i Inzka, piše DW.
Dodik gradi bolju poziciju?
Sa jedne strane postoje objektivne primjedbe na proceduru i izbor, ističe Dejan Bursać iz Instituta za političke studije, ali je sada pitanje šta politički akteri namjeravaju da preduzmu po tom pitanju:
„Dodik i RS su zategli odnose i sa prošlim visokim predstavnikom, očigledno reagujući na neke stvari koje se stidljivo pojavljuju u međunarodnoj zajednici posljednjih godina – a to je da bi Srbija mogla da učestvuje u nekakvoj kompenzaciji. Bilo je glasova koji govore da bi u slučaju da Srbija prizna Kosovo moglo doći do kompenzacije u vidu nečega sa Republikom Srpskom“, kaže Bursać za DW.
„To niko zvanično ne podržava u međunarodnoj zajednici, ali tih ideja i non-pejpera nije bilo do prije nekoliko godina, tako da su i srpski akteri u BiH osjetili da se nešto dešava u regionu, i sada pokušavaju da izgrade bolju poziciju za srpski entitet“, smatra Bursać.
Direktor Centra za regionalizam Aleksandar Popov kaže za DW da djeluje da je „izbor visokog predstavnika zapravo dogovor velikih sila. Ali, situacija se u međuvremenu promijenila, jer sada imamo posla sa drugačijom Rusijom, na čelu sa Putinom, koji koristi svaku priliku da Evropi postavi neke prepreke ali i sa promijenjenom situacijom na samom terenu u BiH, gdje su ojačali nacionalni lideri.“
U toj situaciji, nastavlja Popov, „ne vjerujem da će novi visoki predstavnik posezati za bonskim ovlašćenjima, već će možda pokušati mekšim pristupom, u kojem bi se prije svega pokazalo šta zaista stoji iza tobožnje brige nacionalnih lidera za narode koje predstavljaju“.
Problem sa bonskim ovlaštenjima
Milorad Dodik, osim što traži zatvaranje kancelarije Visokog predstavnika, najavljuje i odbijanje saradnje sa, kako kaže, nelegitimnim visokim predstavnikom. Ali, teško da je u praksi to izvodljivo, kaže nam Dejan Bursać.
„Oni mogu da ga ignorišu u smislu da se sa njim zvanično ne sastaju i da ga javno kritikuju ali on i dalje ima izvršnu moć u BiH i sprovodi odluke. Republika Srpska prosto nema ingerencije da odbaci nadležnosti visokog predstavnika“, ističe naš sagovornik.
Dosadašnji visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko je naveo da očekuje ofanzivniji nastup od Christiana Schmidta i da bi u svom mandatu trebalo da koristi takozvana bonska ovlašćenja koja mu omogućavaju nametanje odluka i kažnjavanje političara.
Sagovornici DW nisu sigurni da je to pravi put i način za rješavanje problema u BiH. „Nametanje odluka, kao što je to bilo ranije, Dodik ali i predstavnici ostalih naroda u BiH bi mogli da predstave kao atak na srpski, hrvatski ili bošnjački narod“, kaže Aleksandar Popov.
„To bi dovelo najprije do unutrašnjih problema, a onda bi i Rusija dodatno podmetala klipove. Čini mi se da bi najbolji pristup bio da se razobliči uloga trojice lidera u BiH, a onda i susjeda koji se ne ponašaju konstruktivno u cijeloj situaciji, a to su Srbija i Hrvatska“, navodi Popov.
Moguće je ići đonom, naglašava Dejan Bursać, ali mislim da bi to samo zaoštrilo situaciju: „Ta dejtonska struktura, kakva god da je, ipak je okvir koji je dao određenu funkcionalnost BiH i njenim entitetima. Ukoliko bi se pokušalo sa oduzimanjem nadležnosti – mislim da to ne bi izašlo na dobro. Groteskno je čak da toliko godina nakon rata imamo međunarodno postavljenog upravnika Bosne i Hercegovine“, ocjenjuje Bursać.
Vučić štiti sopstvena leđa
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavljuje da će štititi leđa Republike Srpske, ali i suverenitet Bosne i Hercegovine. S obzirom da ga opozicija optužuje da je pristao na sastanak sa čelnicima Republike Srpske na njihov zahtjev, jedna od dilema je i kako će se zvanični Beograd postaviti u političkom nadmudrivanju sa novim visokim predstavnikom.
Vučić se i ovog puta pozivao na političku realnost, napominjući da je Srbija mala zemlja, i nagovijestio da će se sa Schmidtom, njegovim dobrim poznanikom, svakako razgovarati.
Aleksandar Popov primjećuje „da se Vučić već nalazi pod velikim pritiskom zbog Kosova. Beograd jednostavno nije u poziciji da oštro reaguje na poteze međunarodne zajednice. On sam će se truditi da djeluje konstruktivno oko BiH, a za to vrijeme će Dodik i drugi ešalon Naprednjaka nastaviti sa zapaljivim izjavama, tako da ćemo izgleda i dalje imati vruće-hladno situaciju.“
Dejan Bursać smatra da je međunarodna pozicija Aleksandra Vučića klimava, i to ne samo zbog Kosova nego i zbog poteza na unutrašnjem planu: „Njegov položaj dosta zavisi od toga koliko će biti kooperativan na spoljnopolitičkom planu. Otuda i ovakve izjave o BiH i visokom predstavniku. Vučić prije svega balansira sa svojom pozicijom na vlasti, i gleda kako da uklopi sopstveni interes, i režima na čijem je čelu, a onda i sve drugo van toga – ako je sve te interese uopšte moguće uklopiti“, zaključuje Bursać.
