Bivši nogometaš Milana, Chelseaja, Dinamo Kijeva i ukrajinske reprezentacije Andrij Ševčenko predstavio je prošle sedmice svoju novu knjigu Moj život, moj nogomet u kojoj je autor Alessandro Alciato pisao o njegovom životu.
Ševčenko je povodom predstavljanja knjige dao intervju za italijanski list "Corriere Della Sera" u kojem je govorio o najvažnijim trenucima svog života, a među njima i o tragediji u Černobilu.
Život ga je odveo daleko od kuće
Slavni ukrajinski napadač otkrio je italijanskim novinarima kako mu je bilo živjeti samo 200 kilometara od nuklearne elektrane koja je odnijela hiljade života.
"Nadam se da nikoga neću iznenaditi ako kažem da se meni sve činilo normalnim prije nesreće. Zabavljao sam se igrajući nogomet, polazio sam akademiju Dinamo Kijeva, sve je bilo u redu. Onda je eksplodirao reaktor broj 4 i sve su nas odveli", rekao je Ševčenko pa dodao:
"Po nas su stigli autobusi iz SSSR-a, odveli su nas čak 1.500 kilometara od naših domova. Autobusi su došli i odvezli svu djecu između šest i 15 godina. Sjećam se da mi je život tada bio kao film. Još se osjećam loše kad mislim o tome. Nije život u SSSR-u bio loš, bilo je puno škola i puno dostupnih sportova, ali, naravno, zemlja je bila zatvorena."
Spasili su ga roditelji i ljubav prema nogometu
Tokom tog novog života u SSSR-u Ševčenko je živio s brojnim prijateljima koji su s njim došli iz Kijeva, ali sve ih je dočekala ista sudbina.
"Svi su umrli. Ne od radijacije, nego od alkohola, droga i problema s oružjem. Pukotine u zidu SSSR-a stalno su se povećavale, svijet je znao da propadamo", rekao je Ševčenko pa dodao:
"Moji prijatelji, baš kao ni iko drugi, nisu vjerovali da budućnost nosi išta dobro. Jednostavno su se izgubili putem. Moji roditelji i ljubav prema nogometu su me spasili."
