Zovu me državni i privatni elektronski mediji da komentiram Zaključke Narodne skupštine Republike srpske, da, po mogućnosti, izrazim zabrinutost, ne samo osobnu, već i "svekolikog puka", da upozorim na avetinje prošlosti koje sve glasnije izlaze iz škampeta, iz najskrivenijih ćoša mračnih nacionalnih škrinja.
Nastoje me angažirati, u prvome redu, što to radim „na lijepe oči“, što sam već odavno stekao sve cervantesovske atribucije, što sam u najboljem svijetlu pred uškopljenu bosanskohercegovačku javnost tako plastično podastrao svu uzaludnost jedne šuplje mantre – građanske hrabrosti! Ili besmislenost profesionalne odgovornosti, novinarske etike i sličnih patetičnih besposlica.
Šta komentirati!?
Bijednu partitokratsku predstavu, zastrašujući kukavičluk punoljetnih ljudi koji drhte, i od straha se znoje, pred jednim odlazećim čudakom, pred jednom asocijalnom pojavom kojoj je sijanje straha još jedino preostalo oruđe u slabašnoj političkoj areni Republike srpske. Zar da komentiram hrpu licemjerja, zar da se ozbiljnije zamislim nad izljevima vidljivo usiljene uljuđenosti, zar da ozbiljno shvatim nevjerojatno pripuzništvo skupštinara, punoljetnih ljudi koji bi trebali u životnu neizvjesnost usmjeriti svoju i tuđu djecu? Nad tom hrpom ničega da lamentiram?
Ali, mi smo takva zemlja, takvi su narodi od "kojih je Bosna sastavljena", takve je odnose stvorio ovdašnji politički jad, na takvo, jagnjeće ponašanje upućuje ovdašnji kler... Rijetki su roditelji koji upućuju na viteštvo, na individualnu postojanost, na dostojanstvo, na mišljenje, na "svoju glavu"... Većina njih protežiraju poslušnost nekoj nabusitoj političkoj budali, većina upućuje na savijanje kičme, na uhljebništvo, na ubojitu tišinu, na šutnju, na nijemo klimanje glavom... Za bijednu naknadu i sramotnu milost nacionalnog "gospodara života i smrti".
Taj čemer da komentiram!?
Ta skupština nije donijela nikakav zaključak, niti se usudila komentirati honorare nepostojećih pjevaljki, proračunske apanaže propalih starleta, naknade za kooperativnost ministarskih priležnica. Oko toga nema zaključaka, tek nijemi konsenzus i nerazumni strah od Dodika.
Ipak, na koncu: Licemjerje, laž, panika, neuvjerljivost, jalovost, strah... Strah od budućih vremena koja će obilježiti trenutno najozbiljnija investicija u našoj zemlji: gradnja Državnog zatvora! Ipak, komentar!
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta.
