„Vladika Grigorije, čelnik Srpske pravoslavne crkve u Hercegovini, naprasno je polovinom maja “prekomandovan” u Frankfurt. Odluka Sabora SPC-a provedena je po hitnoj proceduri. Dok je pakovao kofere za daleki put i dugi rastanak, vladika se nabrzinu oprostio od zgranutih vjernika, ostavljajući im “pola srca svog na kamenu hercegovskom”. Onda se prekrstio, Bogu pomolio i upisao u gastarbajtere!
Najbolji printani politički magazin u regionu, dakle beogradski “Nedeljnik”, detaljno se (poza)bavio ovom smjenom. Kao mogući povod za iznenađujuću odluku crkvenog vrha naveli su Grigorijev nedavni sukob sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem, koji se odigrao u jednom trebinjskom restoranu.
Vladika je, inače, odranije poznat po britkom i oštrom jeziku. To ga je umalo glave koštalo još 1992. godine, kada je, kao progresivni student Mladen Durić s Bogoslovskog fakulteta, na Univerzitetu u Beogradu organizirao proteste protiv režima Slobodana Miloševića. Policija je dobila nalog za njegovo hapšenje. Utekao im je ispred nosa i zamonašio se kao Grigorije u manastiru Ostrog.
Sukobi s ovozemaljskim političkim autoritetima životni su stil novopečenog njemačkog vladike. Prekinuo je dugogodišnju (opasnu) saradnju sa Miloradom Dodikom nakon što je laktaški vožd prvi put odbio pružiti ruku američkoj ambasadorici u BiH. Osuđujući nekulturnu Dodikovu provokaciju, Grigorije je poručio da je “Amerika prijateljska zemlja i najmoćnija sila na svijetu”.
Vladika je za hercegovačke Bošnjake u mjesecu ramazanu znao organizirati iftare, na koje je pozivao komšije i susjede, Srbe i Hrvate. Duboko je vjerovao da tri naroda mogu i moraju živjeti zajedno. Kako u Hercegovini, tako i u njegovom rodnom Varešu. Imao je velike i humane planove. Uostalom, najzaslužniji je što se sjedište Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske vratilo u Mostar.
Naravno da nijedan insan nije savršen. I Grigorije je griješio, fulao mete, upadao u afere... Ali, ipak, svi danas žale zbog odlaska vladike koji se nije plašio bahatih političara i suživota. I kojeg su Hercegovke i Hercegovci neobično voljeli i poštovali.“
Tekst koji ste upravo pročitali između navodnika skromni hroničar je napisao polovinom maja 2018. Dvije godine kasnije, Grigorije je postao izgledan kandidat za upražnjenu poziciju patrijarha Srpske pravoslavne crkve. On svakako nije izbor srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, nego je želja, kako se to kaže, člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda Bosne i Hercegovine,
Dakle, Dodik očigledno jeste privremeno zakopao zarasle ratne rovove sa Grigorijem, ali je i (što bi reko'o dežurni sarajevski Hrvat Željko Komšić) pravoslavno-demokratsku frontu otvorio prema političkim položajima najuspješnijeg učenika Vojislava Šešelja. O tome ovih dana, uostalom, naširoko pišu režimski mediji u komšijskoj Srbiji, jednako kao i republičkosrpska opoziciona buranija.
Koliko mene sjećanje služi, Dodik i Grigorije dokazani su poslovni partneri. Svojevremeno su, da se ne lažemo, na ružnu riječ došli oko strateški koruptivnih stvari. Sada, eto, djeluju zajedno, združeno, opoziciono. Kontra aktuelnog beogradskog režima, uskraćenog za umrlog patrijarha Irineja.
Za neupućene, vladajućem Dodiku je vladajući Vučić, mašala, peti srbijanski predsjednik. Prevalio je Laktašenko preko neuspješnih predsjedničkih mandata i Slobodana Miloševića i Vojislava Koštunicu i Borisa Tadića i Tomislava Nikolića, ali aktuelnog vožda zasigurno neće. Jer, lađe su definitivno grohnule. Zato tragikomičnu izgledaju uzaludni pokušaji porodične dinestije- Milorada, djece, Igora i Gorice- da se javno vade prioritetno na adresi Andrićev venac broj 1.
Na globalnom planu balegar iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata stoji kudikamo groznije. Zvanično je nedavno k'o žeton propao zbog ukrajinske ikone u Rusiji. U Americi je zauvijek pozicioniran na crnu listu dunjalučkih kretena, idiota, kriminalaca. Evropskim vladama ozbiljno se gadi. Kinezima nije poželjan partner zato što ga, kako rekosmo, ne podnose Rusi, Amerikanci, Evropljani...
Hoću reći, Dodik ga je popušio na svim frontovima. Ostalo mu je samo da se uzda u podršku pojedinaca iz SPC-a. Nećete vjerovati, identično se ponašao i ratni zločinac Radovan Karadžić. Onda kada se skrivao od haške potjernice. I zaslužene kazne.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta.
