U crkvama, na krstarenjima, pa čak i u Bijeloj kući, masovni događaji na kojima se mogu razboljeti desetine pa i stotine ljudi, pokazuju potencijal koronavirusa da zarazi u dramatičnim naletima.
Stručnjaci kažu da su ta velika žarišta više od ekstremnih "rubnih" događaja - radi se prije o vjerovatnom glavnom motoru prijenosa virusa u epidemiji.
A razumjeti gdje se, kako i kada događaju, moglo bi pomoći u obuzdavanju širenja virusa u periodu do raširene primjene vakcine.
Naučnici sve odlučnije sugeriraju da se koronavirus SARS-CoV-2 ne širi ravnomjerno populacijom, nego se širi ekstremno, obrascem gotovo kao "sve ili ništa".
Mnoge studije sada sugeriraju da većina ljudi s bolešću covid-19 jedva prenese nekome virus, no kad se zaraza dogodi, može biti eksplozivna i dati moćni zamah epidemiji.
Tada virus može zaraziti "10, 20, 50 ili čak i više ljudi", kaže Benjamin Althouse, naučnik s Instituta za modele bolesti Univerziteta Washington.
To odgovara epidemiološkom pravilu "80/20" u kojem 80 posto slučajeva potječe od samo 20 posto ukupnog broja zaraženih.
Althouse kaže da je koronavirus možda i ekstremniji, uz 90 posto slučajeva oboljelih od možda samo 10 posto prenositelja virusa.
Samo jedna osoba može zaraziti desetine drugihTaj obrazac prijenosa je poput "bacanja šibica na gomilu triješća", kaže on za AFP.
"Bacite jednu šibicu i ne zapali se. Bacite drugu šibicu, ne zapali se. Bacite treću i bukne plamen.
Za SARS-CoV-2 to znači da mu je teško zauzeti neki novi prostor, no jednom kad to učini, može se brzo i daleko proširiti."
Događaji opisani kao superširenje osvojili su naslovnice i zauzeli veliki prostor u pričama o razvoju pandemije.
U februaru brod Diamond Princess i njegovih 4.000 putnika proveli su sedmice u karantinu u luci u Japanu dok je broj zaraženih rastao dosegnuvši 700.
Istog je mjeseca 61-godišnja žena, poznata kao "Pacijent 31", bila na misama u kršćanskoj crkvi u južnokorejskom gradu Daeguu. Korejski centar za kontrolu i prevenciju bolesti povezao ju je s više od 5.000 zaraženih u toj vjerskoj zajednici.
Nedavno se virus probio u Bijelu kuću unatoč nizu mjera koje su to trebale spriječiti.
Politička okupljanja, poslovni skupovi i sportski događaji su djelovali kao inkubatori zaraze, no ti razvikani događaji mogli bi biti tek vrh sante leda.
Američka studija temeljena na jednoj od najvećih svjetskih operacija praćenja kontakata i objavljena u septembru u časopisu Science utvrdila je da "superširitelji dominiraju" u prijenosu.
Analizirajući podatke prva četiri mjeseca pandemije u državama Tamil Nadu i Andhra Pradesh u Indiji, autori su utvrdili da je samo osam posto zaraženih bilo odgovorno za 60 posto novih slučajeva bolesti, a da 71 posto zaraženih nije nikome od svojih kontakata prenijelo virus.
Možda to ne bi trebalo biti iznenađenje.
Glavno obilježje koronavirusa
Maria Van Kerkhove, stručnjakinja za zarazne bolesti u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, tvitala je u oktobru da je "superširenje" glavno obilježje koronavirusa.
Ta pojava uočena je kod mnogih zaraznih bolesti.
Jedna od najpoznatijih superširiteljica bila je Mary Mallon, kuharica u New Yorku početkom 1900-ih koja je prva evidentirana prenositeljica tifusa u SAD-u.
Prenijela je bolest desetinama ljudi i dobila je nadimak "Tifusna Mary" te je godinama bila zatvorena.
Isti se obrazac vidi i kod ospica, velikih boginja, ebole, kao i kod drugih koronavirusa koji izazivaju SARS i MERS.
Na početku epidemije mnogo se pažnje posvetilo temeljnom reprodukcijskom broju virusa SARS-CoV-2, koji pomaže izračunu brzine širenja bolesti uzimanjem u obzir broja ljudi koji zarazi neka osoba.
No promatranje samo kroz tu prizmu ne otkriva čitavu priču, kaže Althouse. Na primjer, ebola, SARS-CoV-2 i gripa imaju vrijednost R između dva i tri.
No dok ljudi oboljeli od gripe obično zaraze dvije do tri osobe, obrazac prijenosa ebole i koronavirusa je drugačiji i većina neće zaraziti druge, a neki će zaraziti desetine ljudi.
Stoga se druga vrijednost, "K", koristi kako bi se procijenilo to skokovito ponašanje, kaže Akira Endo, naučnik na London School of Hygiene and Tropical Medicine.
Njegov model ponašanja virusa SARS-CoV-2, objavljen u Wellcome Open Researchu, pokazuje upravo takvo eksplozivno ponašanje.
Ono što je ukazivalo na takav obrazac širenja bilo je da su neke zemlje prijavile veliki broj uvezenih slučajeva bez stalne lokalne transmisije, a drugi su izvijestili o velikim žarištima s tek nekoliko uvezenih slučajeva.
Naučnik Felix Wong s Massachusetts Institute of Technology kaže da čak ni vrijednost K ne daje punu sliku.
Njegovo istraživanje poznatih događaja - superširenja koronavirusa, čiji su rezultati objavljeni u časopisu PNAS, utvrdilo je da su se događali češće nego što se to moglo predvidjeti tradicionalnim epidemiološkim modelima.
Zašto se superširenje događa?
Ne zna se ima li s tim veze broj virusa koji nosi određena osoba, ali ono što znamo je da ljudi mogu prenositi SARS-CoV-2, a da nemaju simptome i da se taj virus može munjevito širiti u loše ventiliranim mjestima s mnogo ljudi, posebno onih koji govore, viču ili pjevaju.
To je možda razlog zbog kojeg je istraživanjem objavljenim ovog mjeseca u časopisu Nature utvrđeno da na restorane, teretane i kafiće otpada najviše infekcija covidom-19 u SAD-u.
Koristeći podatke o mobilnim telefonima 98 miliona ljudi, naučnici su utvrdili da je oko 10 posto mjesta bilo povezano s više od 80 posto slučajeva covida-19.
Stoga eksperti upozoravaju da se treba koncentrirati na takva mjesta i tu smanjiti mogućnost širenja virusa na veliki broj ljudi.
Wong kaže da bi se prijenos brzo smanjio kad bi se svakog pojedinca ograničilo na deset kontakata.
Takvo ponašanje virusa otvara još jednu mogućnost - umjesto da se traga za kontaktima osobe koja se zarazila kako bi se spriječilo daljnje širenje virusa, trebalo bi tragati unatrag i pronaći superširitelja, kaže Wong.
I Japan i Južna Koreja koristili su tu metodu kojoj se, uz druge epidemiološke mjere, pripisuje uspjeh u borbi tih zemalja protiv virusa, prenosi Index.
