Aleksej navaljni, najjači opozicioni lider Rusije i čovjek koji je jedini mogao stati na crtu ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, umro je u ruskom zatvoru. On je osuđen na 19 godina zatvora u augustu prošle godine za ekstremizam, a već je služio devetogodišnju zatvorsku kaznu pod optužbama za pronevjeru za koju on i njegovi saveznici kažu da su politički motivisane. Borba ruskog disidenta Navaljnog protiv režima Vladimira Putina te za ono što je taj opozicionar nazivao pravednijim i slobodnijim društvom trajala je godinama. Ali, ko je bio Aleksej Navaljni?
Navaljni je u izjavi na društvenim mrežama objavljenoj preko njegovih advokata i pristalica tada rekao da mu prijeti doživotna kazna iza rešetaka osim ako sadašnje vlasti ne padnu prve.
"Devetnaest godina u kaznenoj koloniji maksimalnog osiguranja. Broj nije bitan. Savršeno razumijem da, kao i mnogi politički zatvorenici, služim doživotnu kaznu. Gdje se doživotna kazna mjeri dužinom mog života ili dužinom život ovog režima“, rekao je tada Navaljni.
Vladimir Trovač Gaća
"Broj presude nije za mene. To je za vas. Vi, ne ja, ste uplašeni i lišeni volje za otporom. Primorani ste da svoju Rusiju bez borbe predate bandi izdajnika, lopova i nitkova koji su preuzeli vlast. Putin ne smije da postigne svoj cilj. Ne gubite volju za otporom."
Prije toga, Navaljni je bio otrovan, a za trovanje je optužio samog predsjednika Putina, kojeg je na suđenju nazvao Vladimirom Trovačem Gaća zato što se općenito vjeruje da ga je tajna služba pokušala ubiti nanoseći mu otrov na donje rublje. I samu prvobitnu kaznu za pronevjeru Evropski sud za ljudska prava opisao je kao arbitrarnu.
"Ispada da se boriti protiv političkog protivnika koji nema televiziju ni političku stranku (režim mu ju je odbio registrirati devet puta, op. a.) može tako da ga se pokuša ubiti hemijskim oružjem", rekao je na suđenju ruski disident.
Navaljni je 2011. osnovao Antikorupcijsku fondaciju (FBK) kojoj je glavni cilj bio istražiti i razotkriti slučajeve korupcije među visokim dužnosnicima ruske vlade, a finansira se pomoću privatnih donacija. Naravno, ruskoj vlasti ta organizacija ne odgovara pa ju je Ministarstvo pravosuđa proglasilo 'stranim agentom' 9. oktobra 2019. Usto, u junu 2021. Moskovski gradski sud je označio FBK kao ekstremističku organizaciju i donio je odluku o njenoj likvidaciji.
Ipak, Fondacija djeluje i dalje te je jako aktivna u ovim trenucima kada ruski oligarsi i drugi imućni građani trpe sankcije diljem svijeta zbog rata u Ukrajini.
Navalni je od 2000. bio u braku s ekonomisticom Julijom (45), koja je diplomirala na uglednom američkom univerzitetu Yale, te imaju kćer Dariju (21) i sina Zahara (13). Juliju nazivaju stvarnom prvom damom Rusije i kažu da je davala snagu suprugu Alekseju u njegovoj borbi protiv Putina i vlasti.
Rusku državu je nazivao "obavještajnom službom bez savjesti", ali je svoju izjavu, koju je nazvao "Posljednja riječ Alekseja Navaljnog", završio optimistički.
"Ali prije ili kasnije, naravno, ponovo će se podići. I od nas zavisi na šta će se oslanjati (pamet ili savjest) u budućnosti."
Vrhunac u njegovoj političkoj karijeri došao je 2013. godine, kada je osvojio 27 posto glasova na takmičenju za gradonačelnika Moskve. Godinama je bio trn u oku Kremlja, identifikujući palaču izgrađenu na Crnom moru za Putinove lične potrebe, vile i jahte koje je koristio bivši predsjednik Dmitrij Medvedev.
Kremlj je oduvijek poricao da progoni svog najžešćeg kritičara prikazujući ga kao izazivača političkih potresa uz podršku Zapada. Ruske vlasti tvrde da je slučaj Navaljnog isključivo pravno pitanje za sudove.
"Ne pratimo ovo suđenje", rekao je svojevremeno novinarima Putinov portparol Dmitrij Peskov.
Američki magazin Time nazvao je Navaljnog "čovjekom koga se Putin plaši".
"Putin se zaista plaši onoga što Navaljnijev pokret traži — promjenu vlasti u Rusiji, praćenu obračunom sa njenim korumpiranim klanom oligarha i špijuna. Nije NATO taj koji Putina drži budnim noću, već prostor za demokratske glasove koji NATO otvara duž granica Rusije," piše Time.
Ovaj strah, tvrdio je Navaljni, pokreće sve sukobe koje Rusija vodi sa Zapadom.
"Da bi konsolidovao zemlju i elite, Putinu su stalno potrebne sve te ekstremne mjere, svi ovi ratovi — stvarni, virtuelni, hibridni ili samo sukobi na ivici rata, kao što sada vidimo," govorio je Navaljni.
Yesterday Navalny looked to be fine during a court hearing where he spoke via video link from his penal colony pic.twitter.com/e8HoAnWsQB
— Francis Scarr (@francis_scarr) February 16, 2024
Na kraju se postavlja se pitanje kakva bi Rusija bila zemlja da je Navaljni uspio doći na vlast. To je gotovo apstraktna pomisao jer mu nije bila dopuštena kandidatura ni za predsjednika ni za parlament.
Navaljnijeva politička prošlost je vrlo šarolika i – kontroverzna. Naime, Navaljnog se ukupno gledano najpreciznije može opisati kao antikorupcijskog aktivista i disidenta, ali u prošlosti se isticao nacionalizmom, populizmom, čak i rasizmom.
Čest analitičar na prokremaljskom mediju Russia Today (RT) Mark Sleboda opisao ga je 2017. na Twitteru kao “krajnje desnog, ultranacionalističkog, antisemitskog, islamofobnog, neoliberalnog ljubitelja pištolja koji je dva puta osuđen zbog prijevare”. Kritike uključuju i opise poput “predstavnik američkog finansijskog kapitala” (tvrdi šef Komunističke partije) ili “agent Zapada” (ultranacionalistički političar Vladimir Žirinovski).
Činjenice, pak, kažu: Navaljni je rođen sredinom 1970-ih u porodici lojalnih komunista, kasnih 90-ih diplomirao je pravo i počeo se baviti finansijama, a 2000. je ušao u liberalnu stranku Jabuka. Poučen porazima na izborima, pokušao je natjerati stranku da prihvati više mainstream pozicije u Rusiji koje uključuju nacionalizam i populizam. Uključio se na marševe krajnje desnice, a ubrzo je počeo napadati Putinov režim zdesna. Po mnogočemu prijelomne 2007. sve se promijenilo.
Te je godine ruska ekonomija rasla čak 8,5%, Putin je bio na vrhuncu popularnosti, ali Jabuka je na parlamentarnim izborima ispala iz parlamenta. Navaljni je pokušao smijeniti vodstvo stranke, ali umjesto toga izbacili su njega zbog nacionalizma. U septembru 2007. objavio je video u kojem je usporedio ljude s Kavkaza sa žoharima. I dok se žohare može ubiti papučama, za ljude je predložio pištolj kojim je mahao u tom videu.
U slici potpuno suprotnoj od današnje demokratske, Navaljni je u svom nacionalizmu išao vrlo daleko. Te iste godine počeo je i razotkrivati korupciju u državnim poduzećima. Kupio bi udjel na berzi te onda na temelju dokumentacije koju je dobio objavljivao ono što je smatrao primjerima korupcije. Nacionalizam je smanjivao, ali samo postepeno: iduće 2008. žestoko je podržavao rat Moskve u Gruziji, a pozivao je na protjerivanje svih Gruzijaca iz Rusije. U gruzijski vojni stožer treba ispaliti raketu, a Gruzijci su glodavci, pisao je tada Navaljni.
Rukavica izazova
Shvatio je ipak da je učinkovitiji kao antikorupcijski aktivist – do početka iduće decenije postao je opozicijska figura, ali prije svega bloger. Godine 2011. izrekao je svoju najpoznatiju rečenicu, nazvavši Putinovu vladajuću Ujedinjenu Rusiju “strankom kriminalaca i lopova”. Vodio je masovne proteste protiv krađe izbora na kraju te godine, a prije osam godina sudjelovao je na jedinim izborima na kojima mu je to dopušteno: osvojio je gotovo trećinu glasova Moskovljana na izborima za gradonačelnika, a kombinirao je nacionalističku i liberalnu izbornu platformu.
Od 2014. počinje sukob Navaljnog sa zakonom: osuđen je na uvjetnu kaznu zbog navodne pronevjere, čiji je dio odsjedio u kućnom pritvoru i koja mu je ovih dana zamijenjena u gotovo trogodišnju zatvorsku. Otad je, do trovanja u augustu 2020., njegova važnost rasla. Karizmom, sve izraženijim liberalizmom te optužbama za korupciju postao je najomraženija ličnost za režim. Posebno je svoju strelicu uperio prema premijeru i bivšem predsjedniku Dmitriju Medvedovu, kojeg je optužio da je primio mito. No, zbog brojnih prosvjeda mnogo je puta zatvoren.
Nakon trovanja, postao je prava svjetska politička zvijezda, a svojim povratkom u Rusiju, iako je znao da će ga uhapsiti i osuditi, kupio je povjerenje prije svega novinara, aktivista i međunarodnih liberalnih promatrača. Svojih se nekadašnjih nacionalističkih stavova ne odriče iako je potpuno promijenio ton. Njemačkom Spiegelu rekao je da još ima političke stavove kakve je imao na početku karijere.
Neki smatraju da ga se isticanjemtih davnih stavova želi osporiti kao Putinova konkurenta. Ruski su ga birači i građani prije svega gledali kao radikalnu opoziciju: kao aktivistu koji je protiv sistema samog. Nacionalisti koji podržavaju Putina tu pridodaju da je Navaljni i protiv ruske države te državnog suvereniteta. Putin ga je optuživao da surađuje s tajnim službama (i poricao da ga je dao ubiti).
Ipak, ni prorežimski mediji ga više nisu mogli ignorirati, njegovo suđenje bilo je na naslovnicama praktično svih novina u Rusiji.
Navaljni, usprkos brojnim preprekama, nikada nije odustao od bacanja rukavice izazova u lice Putinu.