Peter Heck iz Birkenfeld Environmental Campusa Univerziteta Trier vratio se iz Mauritanije sa svojim timom. Univerzitetski profesor planira da na obali te afričke zemlje izgradi postrojenja za desalinizaciju koja će se pokretati energijom sunca i vjetra. On želi filtrirati sol iz morske vode. Njegov cilj: "Koristimo ovu desaliniziranu vodu da navodnjavamo pustinju na velikoj površini i tamo sadimo drveće. Ono raste i onda apsorbira CO2 iz zraka. Želimo rasteretiti atmosferu - detoksificirati CO2."
Prvi koraci su napravljeni
Heck ovaj projekat naziva “Projekat renesanse Sahare” ili skraćeno SAREP. Voda sa obale će putem sistema za navodnjavanje stići i u unutrašnjost pustinje.
„Za to ćemo izgraditi cjevovode i vodu proslijediti solarnim pumpama kako bismo je mogli koristiti i u unutrašnjosti.“
Heck kaže da je razgovarao o izvodljivosti takvog sistema sa velikim proizvođačem pumpi iz Njemačke. Prvi korak je napravljen. Naučnik je prije nekoliko dana stekao pravo na zemljište u Mauritaniji i sklopio sporazume sa tamošnjim političarima. Kao rezultat toga, Heck sada ima pristup dva miliona hektara zemlje u Mauritaniji za svoj projekat. Kasnije bi se, barem prema viziji, projekat mogao proširiti na cijelu Saharu.
Visoki kapitalni zahtjevi
„Ako zasadimo ova dva miliona hektara u pustinji Mauritanije, mogli bismo, naprimjer, odvojiti četvrtinu njemačkih godišnjih emisija u pijesak Sahare“, kaže Heck, objašnjavajući doprinos svog projekta pošumljavanja zaštiti klime. Što se tiče klime, nije važno gdje se u svijetu gasovi staklene bašte emituju, izbjegavaju i nadoknađuju. Kapitalni zahtjevi za složene sisteme desalinizacije morske vode i navodnjavanja su visoki, kaže Heck.
„I dalje su nam potrebni investitori koji žele da ulažu dugoročni novac u Afriku.“
Već su vođeni razgovori sa mogućim donatorima, ali naučnik još ne želi da imenuje imena. Projekat će se finansirati kroz trgovinu CO2 certifikatima.
Manja stabla u probnom vrtu. Prve biljke će biti zasađene u mauritanskoj pustinji sljedeće godine.
Stručnjaci: Potrebna je podrška stanovništva
Stručnjaci vjeruju da su Heckovi planovi za navodnjavanje i ozelenjavanje Sahare u potpunosti izvodljivi.
„Bio bih sretan kada bi neko to probao“, kaže Thomas Hickler iz Senckenberg Centra za istraživanje klime u Frankfurtu na Majni. Ideja nije tako nova i sada postoje mogućnosti finansiranja, posebno putem tržišta za trgovanje emisijama stakleničkih plinova.
Naravno, potrebno je tehničko znanje i izvori novca, ali Hickler najveći izazov vidi u društvenim i političkim oblastima.
"Jer, naravno, Saharu ili njene dijelove možete učiniti znatno zelenijim samo ako to tamošnji ljudi žele. Ne može biti da se to radi samo kako bi bogate zemlje poput Njemačke kompenzirale svoje emisije stakleničkih plinova."
Ono što je prije svega potrebno je podrška lokalnog stanovništva i političara, kaže Hickler.
Kako bi implementirao svoj projekat, naučnik Heck iz Birkenfeld Environmental Campusa je u kontaktu s odgovornima u Mauritaniji i Maliju. Heck i njegov tim uvjereni su da će njihov projekat pošumljavanja u Sahari donijeti radna mjesta i sigurnost hrane afričkim zemljama učesnicama. Heck naglašava: “Zabrinuti smo za međunarodnu zaštitu klime i bolje uslove života u Africi.”
Prve biljke iduće godineI
duće godine u mauritanskoj pustinji bit će zasađene prve biljke koje će se dobro nositi sa tamošnjim klimatskim uslovima, uključujući vrste akacija, mimoza i jatrofa. „Ako se posebno zalijevaju, vrlo brzo rastu čak i u pijesku, a zatim mogu vezati i ugljični dioksid“, naglašava Heck. Prvo planirano postrojenje za desalinizaciju je kontejnersko rješenje koje se može brzo izgraditi. U ovaj prvi korak biće uloženo 16 miliona eura. Naučnik pretpostavlja da će prvi uspjesi zelenih biljaka biti vidljivi u pustinji Mauritanije krajem sljedeće godine.
