Nije niđe, nego je, eto, sa Ilidže, neugledna automobilska povorka - nalik kakvim prigradskim svatovima nakinđurenim zastavama - odlučno krenula u slavljenički đir ka Vijećnici. Trubilo se, poslije ćemo formalno saznati, trijumfu friško izabranog predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. Povremeno bi se motorizovanoj koloni priključivalo i specijalno plakatirano vozilo veličine konjske zaprege, odakle je treštala prijeratna himna Stranke demokratske akcije. Predizborno vrijeme vazda je zgodan povod za javnu demonstraciju primitivizma, pokazivanje sile i sirove bahatosti vladajućeg režima. To odranije znamo!
Na kraju glavne gradske ceste, tamo gdje tramvajska šina savija nalijevo oko nekadašnje Narodne biblioteke (koju su SDA-ovski skakavci i skake prenamijenili u skorojevićki salon za vjenčanja, komemoracije, kompenzacije i slične prigodne manifestacije po adetima vladajuće stranke) slavljeničku je povorku na pročelju Vijećnice dočekala arhivska foto-replika nekog davnog susreta Alije Izetbegovića sa tadašnjim američkim senatorom Josephom Bidenom. Prizor sa pogledom na Miljacku valjda je trebao pokazati tradicionalnu privrženost novoizabranog lidera svijeta prema prvom predsjedniku Bosne i Hercegovine. Bilo bi to možda i sjajno, samo da nije nadrealno.
Egzaktnu količinu esencijalnog licemjerstva, kojeg nakon Bidenove pobjede danima okolo istovaraju SDA-ovske glavešine te njihovi plaćenički botovi, analitičari i budžetski lopovi, nemoguće je čestito izvagati. Po običaju, ne postoji kantar gdje se slične neprincipijelnosti općeprihvatljivim jedinicama mjere.
Zapravo, stvari sa SDA ukratko stoje ovako.
Ne mogu nikako „slobodarski američki narod“, izabrani predsjednik Joe Biden, a Kammala Harris, pogotovo i naročito, biti strateški partneri SDA-ovskih autojurišnika. Naime, njihovi stranački šefovi javno tikve sade sa teroristima iz „Muslimanske braće“, šuruju sa lokalnim ubicama, nasilnicima raznih fela, neprocesuiranim ratnim profiterima. Jednako tako nije korektno ni SDA-ovsko baljezganje protiv korupcije, pljačke i nepotizma, pošto su korupciju, pljačku i nepotizam temeljito i sistem(at)ski institucionalizirali.
Ne prolaze više ni SDA-ovske multietničke ublehe za vanjsku zloupotrebu, jer su višestruko dokazali nacionalističku sklonost prema brutalnom sataniziranju ljudi „pogrešnog“ imena, vjere, ideologije. Nepristojno je odavno postalo i protokolarno SDA-ovsko veličanje antifašizma, koje se pred TV kamerama tragikomično redovno strovaljuje u „proslavu pobjede nad antifašistima“. Na kraju krajeva, neukusno je i nenormalno na identičan način obilježavati izborne pobjede američkog demokrate i bosforskog diktatora.
Valjalo bi, kažem, imati makar malo društveno prihvatljivog takta. I mrvicu obraza. A da se mene pitalo, SDA-ovci bi se ovih dana kolektivno poklopili ušima i dostojanstveno prešutjeli poraz američke replike jedne divljačke, kretenske, primitivne, banditske politike.
Majkamustara, američkog predsjednika sličnijeg Bakiru Izetbegoviću ili Fikretu Prevljaku, od odlazećeg Donalda Trumpa, SDA nikada više neće doživjeti. Nešto je drugačija situacija sa Melanijom i Sebijom, ali to ćemo ostaviti za kasnije...
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta.
