U vrijeme Al Caponeove smrti, 48-godišnjak je bio u toliko lošem stanju, zbog sifilisa koji mu je uništio mozak toliko da je imao mentalne sposobnosti 12-godišnjaka.
Iako je bilo dosta gangstera koji su dospjeli na naslovne strane u Roaring dvadesetih, čikaški mafijaš Al Capone uvijek se izdvajao iz čopora. U periodu od samo jedne decenije, Capone je od uličnog nasilnika dospio do FBI-jevog "javnog neprijatelja broj 1". Ali bizarna priroda Al Caponeove smrti dodatno ga je razlikovala od njegovih vršnjaka.
Dok je još bio nižerangirani gangster i izbacivač u bordelu, Capone je dobio sifilis. Odlučio je da ovu bolest ostavi neluhečenu, što je na kraju dovelo do prerane smrti sa samo 48 godina.
Decenijama je Al Capone ostao ikona po svojim drskim, nasilnim podvizima kao gangster. Bio je poznat podjednako po svojim elegantnim odelima kao i po naručivanju ubistava poput masakra na Dan zaljubljenih.
Ali sumorni poslednji dani prije Al Caponeove smrti predstavljaju možda najnezaboravnije poglavlje u njegovoj priči. Iako je istina o tome kako je Al Capone umro i šta je uzrokovalo njegovu smrt manje poznata, one ostaju vitalni i uznemirujući deo njegove legendarne životne priče.
Kako je sve počelo?
Al Capone je rođen od majke Tereze Rajole i oca po imenu Gabrijel, 17. januara 1899. godine u Bruklinu u Njujorku. Caponeovi roditelji su emigrirali iz Napulja i radili su izuzetno naporno, da bi njihov sin udario učitelja i bio izbačen iz škole sa 14 godina.
Kao ambiciozni mladi kriminalac, Capone je pobjegao na sve što je mogao da se kocka. Od divljaštva preko reketiranja do pucanja u konkurenciju, njegova ambicija ga je vodila naprijed. Ali nije ga opasna pucnjava dovela do sifilisa. Umjesto toga, to je bio njegov rani posao izbacivača za jedan od bordela "Velikog Jima" Kolosima.
Prije nego što je prohibicija zvanično počela 1920. godine, Capone je već stekao ime kada ga je Johnny Torio – neko koga je smatrao mentorom – regrutovao da se pridruži Kolosimovoj posadi u Čikagu.
Željan da isproba ponude ovog biznisa, Capone je spavao sa mnogim prostitutkama koje su radile u javnoj kući njegovog šefa i kao rezultat toga dobio sifilis. Bilo ga je previše stid da traži liječenje za svoju bolest.
Ubrzo je imao na umu i druge stvari osim štetnih mikroba koji su upali u njegove organe. Tako se Capone fokusirao na dogovaranje sa Torijem da ubije Kolosima i umjesto toga preuzme posao. Djelo je učinjeno 11. maja 1920. godine — sa Caponeom za koji se sumnjalo da je umiješan.
Kako je Caponeovo carstvo raslo tokom decenije, uz zloglasne mafijaške hitove kao što je masakr na Dan zaljubljenih koji su dodavali njegove mitove, tako je raslo i njegovo ludilo izazvano sifilisom.
Kada su vlasti konačno uhvatile Caponea za utaju poreza 17. oktobra 1931. godine, osuđen je na 11 godina zatvora, a tokom tog vremena su se pogoršali njegovi kognitivni nedostaci i emocionalni napadi bijesa.
Capone je proveo oko osam godina iza rešetaka, posebno u Alkatrazu nakon njegovog otvaranja 1934. Kako je neurosifilis mučio njegove intelektualne sposobnosti, sve više nije ispunjavao naređenja.
Tako je Caponeova supruga Mae insistirala da ga pusti. Na kraju krajeva, čovjek je počeo da se oblači u zimski kaput i rukavice u svojoj zagrejanoj zatvorskoj ćeliji. Februara 1938. zvanično mu je dijagnostikovan sifilis mozga. To je ono što na kraju objašnjava kako je Al Capone umro.
Capone je pušten 16. novembra 1939. na osnovu "dobrog ponašanja" i njegovog zdravstvenog stanja. Ostatak svojih dana proveo je na Floridi, gdje se njegovo fizičko i mentalno zdravlje još više pogoršalo. Poslednji dani prije Al Caponeove smrti su zvanično počeli.
Kako je Al Capone umro?
Bolesni mafijaš je upućen u bolnicu John Hopkins u Baltimoru zbog svoje pareze — upale mozga izazvane kasnijim stadijumima sifilisa. Ali bolnica John Hopkins je odbila da ga primi, što je navelo Caponea da traži liječenje u Union Memorijalu.
Bolesni bivši osuđenik napustio je Baltimor u martu 1940. u svoj dom na Floridi na Palm Islandu.
Iako je penzionisani gangster postao jedan od prvih pacijenata u historiji koji je 1942. liječen penicilinom, bilo je prekasno. Capone je počeo redovno da halucinira i pati od napadaja sličnih epileptičarima, piše Stil.
Iako se Caponeovo zdravlje pogoršalo dok je redovno posjećivao Medicinsko društvo okruga Dade, on nije znao da FBI ima izvore postavljene u ustanovi da ga posmatraju usred bolesti.
Poslednjih mjeseci te godine, Caponeovi ispadi su se smanjili, ali se i dalje ponekad pogoršavao. Osim povremenih odlazaka u apoteku, Mae Capone je život svog muža čuvala što je više moguće.
Posljednjih dana prije Al Caponeove smrti, šetao je uglavnom u pidžami, pretražujući imanje u potrazi za svojim davno izgubljenim zakopanim blagom i upuštajući se u zabludne razgovore sa davno mrtvim prijateljima, sa kojima je njegova porodica često išla.
U dosijeu FBI 1946. je navedeno da je "Capone tada imao mentalitet 12-godišnjeg djeteta".
Godine 1947. doživeo je moždani udar. Njegova supruga je pozvala doktora Phillipsa u 5 sati ujutro, koji je primjetio da su se Caponeovi grčevi dešavali svakih tri do pet minuta i da su mu "udovi bili spastični, lice izvučeno, zenice proširene, a oči i vilice postavljene".
Primjenjeni su lijekovi i za nekoliko dana Capone je prošao bez ijednog napada. Paraliza njegovih udova i lica je nestala. Ali, nažalost, istovremeno se borio i sa bronhijalnom upalom pluća.
Zbog toga mu se pogoršalo, iako ne tako visceralno kao prethodni grčevi, uprkos kiseoniku, penicilinu i drugim lijekovima koje je dobivao.
Nakon što su mu kardiolozi dali digitalis i koramin u nadi da će izliječiti upalu pluća i usporiti progresiju srčane insuficijencije, Capone je počeo da pada i izlazi iz svijesti. Imao je trenutak jasnoće 24. januara, koji je iskoristio da uvjeri svoju porodicu da će mu biti bolje.
- januara u 19.25, Al Capone je umro, "bez ikakvog upozorenja, izdahnuo je".
Istina o uzroku smrti Al Caponea
Al Caponeova smrt je bila sve samo ne jednostavna. Njegov kraj je vjerovatno počeo sa njegovom početnom kontrakcijom sifilisa, koji se godinama neprestano uvlačio u njegove organe. Međutim, njegov moždani udar je omogućio da dobije upalu pluća. Ta upala pluća prethodila je srčanom zastoju koji ga je na kraju ubio.
Dr Phillips je napisao u polju "primarni uzrok" Al Caponeove umrlice da je umro od "bronhijalne pneumonije 48 sati doprinoseći apopleksiji 4 dana".
