Život Mirjane Mire Mijatovć tragično se završio iako joj je otac bio najmoćniji čovjek bivše Jugoslavije. Umrla je kada je bila na pragu 30. godine, sama, u surovim okolnostima.
Mirjana Mijatović bila je ćerka Cvijetina Mijatovića, narodnog heroja i predsjednika Jugoslavije, drugog poslije Tita. Cvijetin je Miru i njenu pet godina mlađu sestru Maju dobio u braku sa glumicom Sibinom Mijatović, koja je 1970. nastradala u saobraćajnoj nesreći. Zanimljivo je da se Mijatović dvije godine poslije smrti supruge oženio čuvenom glumicom Mirom Stupicom.
Upravo zbog činjenice da je otac ove djevojke bio politički angažovan njen život je od početka 80-ih bio obavijen velom misterije, a o njenoj intimi se nije znalo gotovo ništa. Mirina i Majina privatnost bile su strogo čuvane, a često su imale i policijsku pratnju. Živjele su u vili na Dedinju čak i prije nego što je njihov otac došao na čelo države, pa nije ni čudo što su prozvane "princezama sa Dedinja".
Njenih fotografija ima malo, a prva svjedočenja o Miri pojavila su se tek prije nekoliko godina, kada je javnost bar ugrubo saznala za njenu tragičnu sudbinu. No, ono što je ostalo iza nje i što svako može da vidi i čuje jeste dio njene duše, buntovne i mladalačke, u pjesmama grupe VIA Talas, čiji je bila član i idejni tvorac. Mijatović je podržavao kćerkin muzički angažman, a nisu mu smetale ni bučne probe benda.
"Svirali smo u podrumu Mirine vile. Tačno iznad podruma je bio kabinet njenog oca. Jednom prilikom Cvijetin ulazi kod nas i kaže – Djeco, izvinite, možete li samo malo da zastanete, imam gore Brežnjeva na vezi. Meni žao da vas prekidam, ali nemojte barem s tim činelama da udarate, to me prekida. Po bubnjevima možete. To mi ne smeta. Onda mi malo sačekamo i nastavimo da sviramo", ispričao je 2014. Miško Plavi za portal "Presstiz.rs".
Probe u vili
U bendu, koji je pokušavao da napravi nešto drugačije i novo u odnosu na dotadašnju muzičku scenu, pored Mire u početku su bili i njena drugarica Borjana Bulajić, slikar Dušan Gerzić Gera, muzičar Miško Plavi… Postava se stalno mijenjala, a u jednom trenutku pridružio im se i basista Bojan Pečar, koji je kasnije postao i član kultne grupe EKV.
Zanimljivo je da su Pečar i Mira u to vrijeme bili i ljubavni par, a 1983. grupa je spala samo na njih dvoje, pa su je i preimenovali, jednostavno u Talas. Iste godine nastao je i album "Perfektan dan za banana ribe", a ime su dali inspirisani pričama američkog pisca Selingera. Sa albuma se izdvojila pjesma "Sama", koja je postala rado slušan hit, a završila je i u filmu "Šećerna vodica". Uprkos uspjehu, grupa se iste godine raspala, a 1984. Pečar je svoj put nastavio u bendu EKV.
Mira je bila lijepa, zgodna, visoka, zaljubljena u muziku, opuštena i otvorena, duhovita… Voljela je da bude u centru dešavanja, posjećivala je gradske izložbe, koncerte, zabave, a najčešće je izlazila u klub Akademija i družila se sa umjetnicima, djecom iz uglednih porodica i gradskim facama u to doba .
"Bili smo najbolji prijatelji. Kad ti je neko najbolji prijatelj, voliš ga i misliš sve najljepše o toj osobi. Zato se i družiš. Bila je veliki ortak. U to doba, između nas je bila velika razlika u staležu. Otac joj je bio predsjednik velike zemlje Jugoslavije. Naslijedio je moćnu zemlju. Zemlju koja je predsjedavala Pokretom nesvrstanih. Mira je bila potpuno normalna. Nikad to nije potencirala. U to vrijeme je najveća vrijednost bilo stanje duha i svijesti, interesovanje, znanje, talenat i na osnovu toga su se birali prijatelji. Naravno, bilo nam je super i što smo mogli da „visimo“ kod nje na dedinjskoj vili. Zvali smo je princeza od Dedinja", ispričao je Miško Plavi.
Miško je dodao i da je Mira jedno vrijeme sa tadašnjim dečkom živjela u Ujedinjenim Arapskim Emiratima:
"Opisivala mi je koliko je toplo u toj regiji. Jednom prilikom je ubacivala neke stvari u gepek i ostavila je ključeve na krovu od automobila na trenutak, i kad je uzela ključeve opekla se. Kad se vratila u Jugoslaviju, vidio sam je. I poslije je umrla. Velika je tuga da su takve dvije divne osobe jednostavno nestale sa lica zemlje, mlade i lijepe, baš u trenutku kada su možda bile spremne da iz sebe izbace nešto dobro i posebno".
Krile se od društva
O sjećanju na Miru iz dana kada je živjela svoje najbolje dane progovorio je za portal "Presstiz" i novinar i rok kritičar Petar Peca Popović:
"Miru pamtim kao djevojku sa izuzetnim osmjehom i mnogo energije. Po obliku glave i po frizuri me je podsjećala na Avu Gardner. Znam je iz zdrave faze. Kad je pala na droge, izbjegavala je da dolazi. Čuli smo se telefonom. Nije smjela da me gleda u oči. Maja je bila nepredvidljiva djevojka. Mira je bila mirnija. Možda je to njihovo ponašanje bilo programsko, da bi se revanširale ocu. Ne mogu to da tvrdim. Djeca 80-ih su programski bila navučena na drogu.
Mira je umrla 1991. godine, vjeruje se od posljedica predoziranja heroinom, iako to nikada nije zvanično potvrđeno. Samo nekoliko mjeseci kasnije preminula je i njena sestra Maja.
"One su bile radoznale gradske djevojke koje su živjele 26 sati dnevno. To je bio problem. Kad je bila bolesna, Mira je izbjegavala da se javlja jer ju je bilo sramota. Ne smijem da pomislim kako izgleda taj prijelaz od djevojke oko koje se vrti cijeli svijet do djevojke koje svi izjbegavaju. Strašna je pomisao da je uvijek morala da ima određenu količinu novca kod sebe da bi kupila drogu. Mislim da ju je prije Maja navukla nego obratno. Maja je bila radoznalija, drčnija. Taj segment su krile od mene jer ih je bilo sramota. Bile su lijepo vaspitane i bilo ih je sramota da im vidite slabost. Pobjegle su od nas da ne bismo vidjeli kako se urušavaju. Kad je Mira umrla niko nije znao. Saznali smo kasnije, a mnogo kasnije smo saznali da je umrla i Maja. To je bila državna bruka. Da dozvoliš da umru obje kćerke predskednika države", tvrdi Popović, prenosi Blic.
