Kada jedan veteran bilježi triple-double ili je blizu tog učinka u svakoj utakmici, kada njegova ekipa, doskora niželigaš, preslušava mnogo poznatije ekipu u višem rangu - onda se moramo zapitati kakav je to kvalitet košarke u Prvenstvu Bosne i Hercegovini?
Istina, Emir Preldžić nije bilo kakav veteran (36).
Nekad je bio među vodećim mladim igračima Evrope, kasnije postao zvijezda u Turskoj i Euroligi u dresu Fenerbahcea sa kojim je osvojio četiri titule prvaka.
Riješio dileme
Opet, dileme ostaju, pa smo odgovor potražili možda i na najboljem mjestu - kod samog Preldžića, koji je glamur evropskih parketa zamijenio dresom ekipe Orlovik Nansi iz rodnog Žepča.
"Iskreno, cijelo ljeto sam se spremao da bih mogao izdržati tempo naše lige koja uopće nije slaba. Čak sam iznenađen pozitivno kvalitetom", tvrdi Preldžić, čiji je tim u prva tri kola redom pobjeđivao Posušje, Mladost Mrkonjić-Grad te, kao posebno iznenađenje, sarajevsku Bosnu Meridianbet.
"Naše pobjede nisu nezaslužene, mada je kod protivnika možda bilo i malo potcjenjivanja. Međutim, naglasio bih samo među prvima počeli trenirati, već 1. augusta.
Neki su se okupili tek u septembru, pa smo s te strane definitivno bili u prednosti kad je liga počela. Recept je jasan - samo treba raditi", objašnjava Emir uspjeh svog Orlovika.
Klub je to koji je osnovao njegov otac, također nekada poznati košarkaš Senad Preldžić. Orlovik sada vode zajedno sa grupom od desetak prijatelja, s tim da je Senad i trener, a Emir igrač.
"Klub uskoro slavi 20 godina, dio ambicija ispunili smo ove godine plasmanom u najviši rang.
Naredni cilj je postati stabilan premijerligaš, pokazati da nismo tu slučajno nego da ćemo se ustabiliti i postati narednih godina jedan od boljih klubova u našem prvenstvu", objašnjava Emir Preldžić.
Spominje i imena Zenana i Kenana Mujkića, koji vode firmu Nansi (glavni sponzor kluba).
Ozbiljna statistika
Oni su, ističe Preldžić, u klubu angažirani volonterski, ali na vrlo ozbiljan način.
A do kada će Emir igrati na terenu i to, sudeći po statistici, jednako ozbiljno?
Protiv Posušja (101:98) imao je 22 poena, 14 asistencija i 12 skokova, Mladosti (88:85) upisao je devet poena, osam asistencija i sedam skokova, dok je u trijumf nad "Studentima" (99:92) ugradio 24 koša uz po sedam skokova i asistencija.
"Svake godine kažem samo još jednu, pa onda odigram još jednu. Tako da ću i sada reći " ili ova ili još jedna", ali šta god da odlučim, sigurno ću ostati klubu, da pomažem na bilo koji način.
Trener? Ne znam baš, teško seniorskog tima, možda juniora ili nekih mlađih selekcija", kaže Emir, samo jedan od trojice Preldžić u igračkom kadru Orlovika.
"Tu je moj brat Edo koji je bio u Sparsu, prošao mlađe selekcije. Kad sam ja odlučio da igram za Orlovik i on se vratio. U ekipi je i naš rođak Edin Preldžić koji je i reprezentativac naše zemlje u mlađim kategorijama.
Otac Senad je tu 20 godina i vodi sve to kao šef struke", kaže Emir.
Da bi bili konkurentni u najvišem rangu, ekipu sastavljenu mahom od Žepčaka pred novu sezonu pojačali su Zeničani Anes Podojak, Ramo Rizvić i Benjamin Bajramović, Evel Hadžiselimović iz Tuzle te Haris Cucović iz Zenice.
Prekretnica u Turskoj
Sa svojih 206 centimetara visine i tehnikom i pregledom igre playmakera, Preldžić je kao tinejdžer postao igrač oko kojeg su se otimali mnogi evropski klubovi.
Kao junior je napustio zenički Čelik i otisnuo se u Sloveniju. Kako reprezentativni poziv iz BiH nije stigao, prihvatio je slovensko sportsko državljanstvo.
Nakon što se napustio Sloveniju, proradile su veze s Košarkaškim savezom BiH i Emir je, što i nije previše poznato u našoj javnosti, potpisao papire kako bi se pokrenula procedura za povratak u bh. redove.
Iako su propisi Međunarodne košarkaške federacije (FIBA) to omogućavali, dozvola nije stigla. Slovenci su, navodno, postavili "rampu" pa je na koncu Preldžić zaigrao za Tursku za koju je nastupio na dva evropska (2011, 2013) i jedno svjetsko prvenstvo (2014).
Međutim, iz tog reprezentativnog poglavlja vuče mu se, kako priznaje, najveća neispunjena želja u karijeri.
"Bila mi je i ostala želja da istrčim u Skenderiji ili Zetri, pred bosansku publiku, u dresu BiH. Ljudi su pokušali, nažalost, nisu uspjeli. Možda mi se ostvari nekad u nekoj veteranskoj utakmici...
Za reprezentaciju BiH i sve momke koji su igrali ili sada igraju u reprezentaciji navijam svim srcem", ističe Preldžić.
Bosansko okruženje
Za utjehu, imao je jako bosansko okruženje u Turskoj, kako u klubu Fenerbahceu, tako i reprezentaciji, predvođeno, naravno, trenerskom legendom Bogdanom Tanjevićem.
"To je košarkaška veličina o kojoj ni Vi ni ja ne trebamo trošiti riječi. Recimo, kad sam došao u Fener, Boša je doveo istovremeno još petoricu igrača mlađih od 20 godina i odmah nam prve godine dao šansu u Euroligi.
To je sad nezamislivo u bilo kojem klubu, da ne kažem nemoguće. A Tanjević je to radio, dao nam šansu i stvarao koliko-toliko velike igrače i, što je još važnije, velike ljude", rekao je Preldžić.
U međuvremenu, Emir je izabran i na draftu NBA lige.
Njega su 2009. "pokupili" Phoenix Sunsi u drugoj rundi. Ipak, među američkim profesionalcima nije se okušao. I za tim ne žali.
"U trenutku kad sam draftovan već sam bio kod Boše u Feneru i želio sam da igram za njega. Poslije toga, već sam se navikao, bilo mi je prelijepo.
I roditelji su mi često dolazili, finansijski je bilo okej i nisam imao potrebu da tražim bilo šta drugo.
To je bila neka prekretnica nakon koje sam sljedećih sedam-osam godina igrao Euroligi i na koncu sam odustao od NBA", objašnjava Preldžić.
Zasnovao porodicu
Emir se prije nekoliko godina vratio u BiH, u rodno Žepče, mada je komotno mogao još sezonama igrati u turskoj košarci.
"Vratio sam se zbog porodice. Mogao sam ostati u Turskoj, ne bih volio da neko pogrešno shvati, ali mi je nekako bilo ružno igrati u malim klubovima ili drugoligašima.
Zato sam se vratio, zasnovao porodicu. Imam neki biznis, bavim se usput i košarkom, prvo u nižim ligama, dok nismo odlučili da to uozbiljimo", rekao je Preldžić.
NBA liga
Na NBA draftu 2009. Preldžića su Phoenix Sunsi izabrali u drugom krugu, kao 57. izbor.
Njegova NBA prava su zatim razmijenjena u Cleveland Cavalierse, a kasnije u Washington Wizardse, Dallas Maverickse, Indiana Pacerse, Toronto Raptorse, Philadelphia 76erse te, u martu 2021., New York Knickse.
Međutih, sve ove transakcije u NBA nisu imale nikakvog utjecaja na Preldžića već su samo služile klubovima kao dodatak u razmjenama kakve su uobičajene u najjačoj svjetskoj ligi.
Klubovi u karijeri
2003/2004. Čelik Zenica
2004/2005. Triglav Kranj (Slovenija)
2005/2007. Geoplin Slovan (Slovenija)
2007/2015. Fenerbahce Ulker (Turska)
2015/2016. Darussafaka (Turska)
2016/2018. Galatasaray (Turska)
2018/2019. Bahcesehir (Turska)
od 2019 - Orlovik Nansi Žepče
Trofeji i priznanja
prvak Turske (2008, 2010, 2011, 2014)
pobjednik Kupa Turske (2010, 2011, 2013)
pobjednik Predsjedničkog kupa Turske (2013)
MVP (najbolji igrač) Kupa Turske (2011)
