U ogromnom svemirskom prostranstvu, na oko 1800 svjetlosnih godina od Sunčevog sustava, nedavno se odigrao događaj kakav astronomi rijetko imaju priliku posmatrati.
Dvije kolosalne planete u udaljenom zvjezdanom sistemu sudarile su se, što je rezultiralo njihovim raspadanjem i stvaranjem sjajnog ostatka koji oblikom podsjeća na krafnu s rupom. Riječ je o prvom direktnom naučnom posmatranju promatranju sudara planeta i neposrednih posljedica tog sudara.
Astronomi su 2021. godine posmatrali događaj bez presedana, koji je uključivao zvijezdu nalik Suncu nazvanu ASASSN-21qj. Ta je zvijezda doživjela nevjerovatno zatamnjenje, zbog čega je njezin sjaj pao za nevjerovatnih 95 posto. Pomniji pogled otkrio je, međutim, iznenađujući obrat - tri godine prije zatamnjenja, zvijezda je prošla kroz značajno povećanje sjaja.
Matthew Kenworthy, naučnik sa Univerziteta Leiden u Nizozemskoj i njegov tim zadubili su se u misterij čudnog ponašanja zvijezde ASASSN-21qj. Njihovo istraživanje, objavljeno u časopisu Nature, dovelo je do zapanjujućeg zaključka — kolosalnog sudara između dva masivnaa ledena egzoplaneta. Taj je sudar rezultirao očaravajućim spektaklom, stvarajući disk u obliku prstena od užarene prašine i plina koji sada skriva spomenutu zvijezdu od pogleda.
"Prošli smo kroz cijeli niz mogućih ideja. Ona za koju se čini da odgovara svim podacima koje imamo je sudar dvaju ledenih divova. Ovo je prvi put da smo to vidjeli", pojašnjava Kenworthy.
Dvije planete koje su se sudarile bile su masivne i veličinom slične Neptunu. Kružile su oko svoje matične zvijezde na udaljenosti sličnoj Jupiterovoj orbiti oko našeg Sunca, a sudar ih je pretvorio u rastopljene krhotine, tvoreći masivnu kuglu pare silicijevog dioksida, oko sedam puta veću od našeg Sunca.
Izbliza, to je sigurno bio upečatljiv prizor, s čvrstim jezgrama planeta koje izbacuju kamenje i krhotine u svemir. U centru tog vrtloga postojao je užareni ostatak, postupno se formirajući u prsten koji je okruživao zvijezdu. Ovaj se prsten može pohvaliti visokom temperaturom od približno 700 stepeni Celzija, što sugerira da su planete bile bogate vodenom parom, slično ledenim planetima poput Neptuna i Urana. Ti bi se ostaci na kraju mogli kondenzirati u novi planet, vjerojatno s više satelita oko njega, u narednih nekoliko hiljada godina.
Tačne okolnosti koje su dovele do tog monumentalnog sudara planeta ostaju, zasad, nepoznate. Jedna je mogućnost da je orbite planeta poremetila zvijezda u prolazu ili neko drugo nebesko tijelo, što je dovelo do njihovog katastrofalnog susreta. Njihov sudar oslobodio je ogroman nalet energije, ekvivalentan malenoj zvijezdi koja gori dvije godine.
Iako misterij koji okružuje taj kozmički sudar ostaje, Kenworthy i njegove kolege predviđaju da bi daljnja promatranja, vjerovatno s naprednim svemirskim teleskopom James Webb, mogla pružiti konačan dokaz potreban za potvrdu hipoteze o sudaru planeta.
"Moje predviđanje je da ćemo za pet do 10 godina početi vidjeti dodatno svjetlo iz sistema koje se odbija od oblaka prašine. U protivnom, to znači da se događa nešto drugo", kaže na kraju Kenworthy.
