"Sagni se!" zasiktao je ljekar na prednjem sjedištu dok se naša hitna pomoć približavala izraelskom kontrolnom punktu. Mogao sam kroz prednji prozor da vidim tenkove pored puta, nervozne izraelske vojnike kako podižu oružje dok smo se približavali, piše CNN-ov novinar Ben Wedeman.
Ovo je bio januar 2009. godine i ekipa CNN-a je uhvatila vožnju s konvojem hitne pomoći koja je kretala od Rafaha u južnom pojasu Gaze prema gradu Gaze duž obalnog puta. Ljekari su im dozvolili da dođu pod uslovom da se sakriju na njihovim nosilima.
To je ono što je Izrael nazvao "Operacija liveno olovo", prva u nizu požara različitog trajanja između Izraela i Gaze 2012., 2014., 2021. i 2022. Tekućoj operaciji u Gazi prethodila je još jedna u maju ove godine.
Nakon kratke razmjene sa medicinarima u glavnom vozilu hitne pomoći, vojnici su im mahnuli da prođu bez pregleda ambulantnih vozila.
Bila je to najdublja izraelska kopnena operacija u Gazi od povlačenja iz Pojasa 2005. Tada su izraelske trupe uglavnom izbjegavale najnagrađenija i najnaseljenija područja, posebno osam pretrpanih izbjegličkih kampova u Gazi. Bili su svjesni da bi ulazak u uske uličice kampova kao što je al-Shati, jednog od najnaseljenijih, bio rizičan. Njihov fokus je bio na kontroli periferije urbanih područja.
Izraelska taktika je oduvijek bila da se kreće brzo, kontroliše što je moguće više teritorije, ali izbjegava borbu od ulice do ulice, od kuće do kuće gdje slabiji protivnik može u potpunosti iskoristiti teren. Međutim, ulazak u urbana područja u Gazi donio bi potpuno novi element u borbu.
Trenutno su izraelske snage angažovane na Hamasu. Ali Gaza je dom bezbroj naoružanih palestinskih grupa, uključujući Islamski džihad, Narodni front za oslobođenje Palestine (PFLP), Demokratski front za oslobođenje Palestine (DFLP) da spomenemo samo neke, pipe CNN. Nemaju Hamasovo ljudstvo ili oružje, ali su dovoljno brojni da pruže ozbiljan otpor.
U martu 2008. CNN-ov novinar je otišao u Gazu da pokrije izraelski prodor na sjever, ovaj put nazvan „Vruća zima“, još jedan pokušaj da se zaustavi raketna paljba iz Gaze. U to vrijeme, Hamas je imao punu kontrolu nad pojasom Gaze, nakon što je prethodne godine protjerao rivalsku frakciju Fataha. Ali kada je stigao u područje gdje su izraelske snage pokušavale napredovati, nisu bili borci Hamasa, već naoružani ljudi iz PFLP-a koji su vodili ulične bitke s izraelskim trupama. Spuštali su se i izlazili iz uličica, jurili ulicama sa raketnim bacačima granata i jurišnim puškama Kalašinkov. Mladići su se gotovo vrtjeli od uzbuđenja. Konačno su imali priliku da se bore protiv izraelskih trupa na svom terenu. Na kraju su se Izraelci povukli. Raketna vatra se nastavila.
Vraćajući se u ljeto 1982. godine kada je Izrael napao Liban u potrazi za Palestinskom oslobodilačkom organizacijom, izraelske snage su stigle sve do Bejruta, a zatim su se zaustavile na periferiji, uspostavivši opsadu u velikoj mjeri na liniji koju je u ponedjeljak najavio izraelski ministar odbrane Yoav Gallant. Već tada je bilo jasno da će ulazak u Bejrut, posebno u palestinske izbjegličke kampove, biti smrtonosna misija za sve.
Tokom opsade koja je uslijedila, izraelski ratni avioni i artiljerija su gađali zapadni Bejrut, ali su kopnene trupe ostale izvan samog Bejruta.
Na kraju, pod pritiskom Amerike, postignut je dogovor prema kojem će palestinski borci evakuirati Bejrut i Liban u Jemen, Tunis i drugdje. Tek nakon što su otišli, izraelske trupe su preuzele kontrolu nad zapadnim dijelom grada. Ubrzo nakon toga, u septembru 1982., s Izraelom pod kontrolom Zapadnog Bejruta, izraelska vojska, pod vodstvom tadašnjeg ministra odbrane Ariela Šarona, dozvolila je svojim desničarskim hrišćanskim libanonskim saveznicima, Kataibu, da uđu u izbjegličke kampove Sabra i Shatila i pokolju preko hiljadu civila koji više nisu bili u stanju da se brane jer su vojni ljudi i njihovo oružje otišli kao dio dogovora s PLO-om uz posredovanje SAD-a.
Izraelska vojska je sada mobilizirala 300.000 rezervista za ono za što se danas vjeruje da je upad u Gazu bez presedana – i možda, neki spekulišu, ponovna okupacija enklave – nakon iznenadnog napada Hamasa u subotu, u kojem je poginulo više od 1.000 ljudi u Izraelu.
Ono što ga čeka je Hamas koji je pokazao, uprkos okrutnosti koja je zorno prikazana u njegovom subotnjem napadu, nivo vojnih sposobnosti daleko iznad onoga što se ranije mislilo. Vjerovatno je dobro pripremljena za sljedeću fazu ovog rata.
Od vikenda, Izrael je pokrenuo stotine kaznenih udara na Gazu, pretvarajući neka područja u pustoš razbijenog betona i iskrivljenog metala. U tom procesu ubijene su stotine Palestinaca, uključujući mnoge civile. A ovo je samo početna faza ovog rata.
Ako dođe, kopnena operacija će biti daleko krvavija i destruktivnija. Izraelske snage će također morati imati na umu da je širom Gaze rasprostranjeno više od stotinu Izraelaca – vojnika i civila, uključujući žene i djecu – koje drži Hamas u zarobljeništvu. I iako niko izvan Hamasa ne zna gdje su zadržani, vjerovatno je da se nalaze u najtežim područjima za pristup izraelskim snagama, vjerovatno u prepunim izbjegličkim kampovima.
Koliko god izraelski lideri bili željni da zadaju smrtonosni udarac Hamasu, to će imati vrlo visoku cijenu. Za sve, piše CNN.
